Biskup je u propovijedi sažeo povijest Isusova dolaska od njegovog navještaja u Starom zavjetu do danas, istaknuvši: „U navještaju Božjeg pohoda narodu proroci su uporni, ne odustaju. Oni navješćuju ono što čuju od Boga a to nije nešto što oni samo naziru ili slute, nego oni to proročki i vide.” 

Naši prognanici koji su nakon duge četiri godine čuli radosnu vijest da se mogu vratiti u svoj zavičaj i u svoje domove radovali su se neizmjerno, premda tih domova više, nije bilo, bile su samo ruševine. Zaželjeli su slaviti Boga na svom ognjištu. Ljudi vjere i nade snagom Božjeg duha vide i ono, običnom oku, nevidljivo.

Kada se u Betlehemu rodio Sin Božji, to nisu mogli svi vidjeli. Bog je to objavio siromašnim pastirima, a poslije i mudracima iz dalekih naroda. Ovi su pristupili špilji i sveti pisac veli da su se divili onome što su vidjeli. Evanđelist nije zapisao što su sve vidjeli ovi jednostavni ljudi i što ih je toliko zadivilo. Odgovor nije teško dati: sam Bog ih je osposobio da vide ono što drugi nisu mogli vidjeti. Bilo je sigurno puno i onih koji će nešto kasnije vidjeti dijete Isusa, ali se ne kaže da su vidjeli nešto više od običnog djeteta. Nisu se ničem posebnom divili. Tako je i danas, istaknuo je biskup Križić.

Svi mi imamo mogućnost promatrati Božje otajstvo u jaslicama, u crkvi ili u svojim domovima, ali ostaje glavno pitanje: što tu vidimo? Riječ, koja je tijelom postala, došla je da bi prebivala među nama i našla svoje boravište u našim srcima. Ako se to ne dogodi, proći će Božić kao prazan blagdan, unatoč svim ukrasima, svim okićenostima i svakom drugom obilju. Stoga je itekako, važno da nam Bog pročisti i prosvijetli oči srca kako bismo mogli vidjeti i prepoznati Božju prisutnost u tim malim simbolima Božića, rekao je biskup.

Nisu ga prepoznali, zato ga nisu ni prihvatili. Vidjeti ono božansko ne daju mogućnost tjelesne oči, nego one duhovne, unutarnje oči. Isusa je moguće vidjeti i prepoznati samo očima srca. 

Sin Božji nije samo usput pohodio zemlju da bi se potom, definitivno vratio u svoju nebesku slavu, nego se trajno nastanio među nama, ostaje s nama ‘u sve dane do svršetka svijeta’. On nam jamči svoju blizinu, ali je važno otkriti i prepoznati tu njegovu misterioznu prisutnost u našem životu. Ova istina njegove stalne prisutnosti s nama daje sigurnost našem životu. Ona nam je jamstvo da nikada nismo sami i da nema tih poteškoća koje s Njim ne bismo mogli svladati.

Bez Isusa ćemo, prije ili kasnije, završiti u nemoćima i klonućima. Računajmo s Bogom pa će i nemoguće postati moguće. Biti s Isusom ne znači biti pošteđeni od svega što je naporno i teško, nego to znači sigurnost da ćemo u životu moći izdržati i pobijediti udarce svih vrsta. Biti s Isusom jamstvo je da nas životne nevolje neće slomiti, da nam one neće nikada oteti nutarnji mir i radost života. Njegove riječi: ‘Ne bojte se’, stalno će odzvanjati u ušima i srcu njegovih prijatelja.

Dopustimo Isusu da uđe u naš život. Otvorimo mu ovog Božića širom vrata srca da u njemu nađe svoje boravište, da naša nutrina postane jaslice, mjesto njegovog prebivališta. On će zauzvrat biti snaga u našem životu i svijetlo na našem putu, zaključio jr biskup Križić.

Biskup je misu predvodio u zajedništvu s tajnikom i kancelarom preč. Mišelom Grgurićem i domaćim župnikom preč. Richardom Pavlićem. Pjevao je katedralni zbor uz glazbenu pratnju Milana Dučića i pod vodstvom Ivana Prpića-Špike.

Na kraju mise župnik Pavlić zahvalio je biskupu što je došao u Senj i predvodio misu, čestitao mu je Božić i sve prisutne  pozvao na molitvu da se Božić, Isus Krist, nastani u našim srcima. Biskup je uzvratio čestitku i zamolio svetu Nazaretsku Obitelj da svima život učini novim, ljepšim i boljim.