Na Udbini služena misa na spomen političkih zatvorenika

Euharistijsko slavlje u Crkvi hrvatskih mučenika, u kojoj se okupilo oko dvije stotine političkih zatvorenika iz cijele Hrvatske, predvodio je – kao i svih dosadašnjih godina – mons. dr. Mile Bogović, umirovljeni gospićko-senjski biskup. S njim su u koncelebraciji bili vlč. Ante Rotim, umirovljeni zagrebački svećenik, i vlč. Pero Burečić, udbinski župni vikar, a asistirao je đakon vlč. Josip Tomljanović, dok je udbinski župnik vlč. Josip Šimatović za orguljama predvodio pjevanje.

Predvoditelj slavlja mons. Bogović je na početku pozdravio predsjednika HDPZ-a Marka Grubišića i okupljene zatvorenike, podsjetivši na razlog okupljanja upravo na taj dan i posvijestivši vječnu vrijednost žrtve i patnje koje su prikazane za dobro bližnjih.

U prigodnoj propovijedi najprije je podsjetio na sadržaj evanđelja druge vazmene nedjelje, koje opisuje okupljanje apostola oko uskrslog Isusa. Evanđelist Ivan u središte pozornosti stavlja rane koje je Isus podnio, a oni koji su Isusa mučili i osudili uopće nisu spomenuti, što je veoma znakovito. Nasuprot tome, naglasio je biskup Mile, u hrvatskom društvu, poglavito u politici i medijima, vlada sasvim drukčija praksa – dobro je potpuno u drugom planu, a zlo i mane drugih uvijek su na naslovnicama i najvažnija tema pa se, i kad je riječ o domaćim temama i kad se radi o međunarodnim događajima koji nas se tiču, upravo na tome stalno grade svađe i duboki razdori u narodu.

Kao primjer za to biskup je istaknuo kako smo ovih dana “ostali zgroženi odlukom vlasti u Austriji o komemoraciji žrtava – naših rana – na Bleiburgu” te je otvoreno rekao kako se njemu “ta loša odluka čini dobrom prigodom da se oslobodimo od neugodnih uvjetovanosti i da naš narod glede izražavanja poštovanja svim žrtvama u svojoj povijesti prihvati jedno drugo i bolje rješenje, a to je da se komemoracija iz Bleiburga premjesti u domovinu, i to upravo na ovo mjesto – u Crkvu hrvatskih mučenika (CHM) na Udbini”.

Dr. Bogović odmah je objasnio zašto upravo to smatra najboljim rješenjem.

“Na Udbini je u središtu žrtva, a ne pobjednici ili poraženi, partizani ili ustaše, fašisti ili antifašisti. Kada se gleda s pozicije žrtve, ona se iz CHM prepoznaje i u Bleiburgu, i na ‘križnim putovima’, i u Macelju, i u Jazovki, u istarskim fojbama, ali i u Jasenovcu, Jadovnu i Blagaju; od CHM najbolje se vidi ne samo mjesto krbavske bitke 1493., nego i Gvozdansko, i Siget, i Krvavi sabor u Križevcima, i Bečko Novo Mjesto… jednom riječju – sva naša stradanja. Ni jedno mjesto nema takvu objedinjujuću i povezujuću snagu kao Udbina. Pogled iz Bleiburga je mnogo kraći, a još kraći je iz Jasenovcu”, naglasio je mons. Bogović te je dodao kako svjedočimo brojnim razdorima u našem društvu koji se sve više množe i rastu, jer “jedna strana svrstava drugu među poražene, a druga se bori za status pobjednika”.

Posljedice toga su logične, jer “ako polazimo od poraženih i pobjednika širit će se razdor, ali ako žrtvu stavimo u prvi plan – sve više ćemo se osjećati povezanima”, posvijestio je propovjednik. Dodao je kako znademo koliko je u društvu prijepora oko komemoracije u Bleiburgu i Jasenovcu te kako “nema razloga da se dade nova prigoda sitnim dušama, koje žive od toga da druge optužuju i okrivljuju, da se iživljavaju povodom okupljanja oko žrtava”.

Na koncu propovijedi biskup Mile je naglasio kako valja upravo na tome mjestu podsjetiti da je tu crkvu na Udbini gradila hrvatska država i Crkva u Hrvata, pod pokroviteljstvom HBK i Hrvatskog sabora; gradili su je Hrvati iz domovine i dijaspore, županije, gradovi, općine, poduzeća i pojedinci. A u Glavnom odboru za gradnju bili su predsjednik Sabora i HBK, predstavnici (predsjednici) institucija hrvatske znanosti i kulture. Stoga, napomenuo je biskup, upravo je Crkva hrvatskih mučenika pogodno mjesto da bude zadnja postaja Hrvatskog križnog puta (“Isusa polažu u grob”), a podno nje, na Krbavskom polju, najpogodnije je mjesto za Svehrvatski grob.

Jer, objasnio je mons. Bogović, “narod je CHM prepoznao kao svoju; sam prostor je mnogo prihvatljiviji za veća slavlja; ovamo već hodočasti hrvatska vojska i policija, politički zatvorenici i razne udruge. Podno CHM predviđen je Svehrvatski grob, zadnja postaja Hrvatskog križnog puta, a nakon toga slijedi uskrsna pobjeda, izražena na oltarnom reljefu CHM, koji je monumentalno djelo akademskog kipara Kuzme Kovačića”, dodao je biskup. Biskup je propovijed zaključio rekavši da, “kad Crkve hrvatskih mučenika ne bi bilo, trebali bismo je već danas početi graditi! No, hvala Bogu, ona je sagrađena i u njezin oltar su ugrađene relikvije našega sveca Bl. Alojzija Stepinca mučenika, koji nas zajedno sa svim hrvatskim mučenicima ovdje okuplja. Apostoli su krenuli u svijet da okupljaju ljude oko žrtve, oko žrtvenika (oltara). To njihovo usmjerenje bilo je spasonosno za svijet, a nama je poticaj da i sami činimo tako.”

Nakon misnoga slavlja, na prostoru kod velikoga križa gdje se nalaze spomen-ploče i kamenovi s brojnih hrvatskih stratišta, blagoslovljen je spomen-kamen koji obilježava žrtve komunističkoga terora s otoka Šolte te je obavljena molitva za sve koji su se žrtvovali za slobodu našega naroda i za njegovo dobro. Potom je u kripti Svetišta upriličeno druženje i razgovor o temi propovijedi, pri čemu su se sudionici susreta suglasili s idejom biskupa Bogovića da se komemoracija s Bleiburga prenese na Udbinu te su istaknuli da će se založiti za ostvarenje toga prijedloga.