budući da se u nekim medijima radni spor koji je s. Danijela Orbanić, bivša ravnateljica Ustanove za palijativnu skrb Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“, pokrenula protiv Ustanove za palijativnu skrb Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“ i Riječke nadbiskupije zlonamjerno i senzacionalistički povezuje s događajem s kojim taj spor nema nikakve veze i interpretira na način da se diskreditira Ustanova za palijativnu skrb Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“, Riječka nadbiskupija, pa i Katolička crkva općenito, ali i ja osobno i moja služba – što je čini se u pozadini bila nakana onih koji su iskoristili priliku da se baš u ovom kontekstu u medije iziđe i s ovom pričom – dužan sam dati neka pojašnjenja priopćenja Ureda za medije Riječke nadbiskupije objavljenog na službenoj mrežnoj stranici Riječke nadbiskupije.

S. Danijela Orbanić je bila ravnateljica Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“ u dva mandata te ima velike zasluge u njegovom organiziranju i vođenju. Može se reći da je ona živjela s Hospicijem i za Hospicij. To je, nažalost, s vremenom imalo i neke posljedice i na nju, a onda i na Hospicij, ali i na Riječku nadbiskupiju zbog kojih je u suglasnosti sa mnom Upravno vijeće Ustanove za palijativnu skrb Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“, odlučilo da joj neće produljiti mandat ravnatelja koji je istekao 10. veljače 2021.

Nakon što joj nije produljen mandat s. Danijeli Orbanić su dane neke preporuke o čemu ću nešto više reći kasnije te joj je, nakon što se nije razriješila određene osobne probleme zbog kojih joj nije produljen mandat, ponuđen sporazumni raskid radnog odnosa, koji je imala na neodređeno vrijeme iako je bila ravnateljica na mandat od četiri godine. Ona je predložila da joj se sporazumno isplati otpremnina od 360.000,00 kn na ime dijela neisplaćene plaće jer se 40 % isplaćivalo njoj osobno, a 60% njezinoj redovničkoj zajednici Družbi Srca Isusova te daljnjih 360.000,00 kn neto na ime razlike plaće, zbog navodnog neispravnog obračuna plaće i netočne primjene koeficijenta iz važeće Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama u iznosu od jedne trećine mjesečne plaće za svaku godinu. Upravno vijeća Ustanove za palijativnu skrb prijedlog Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“ i Riječka nadbiskupija nisu mogli prihvatiti takav sporazumni raskid ugovora o radu sa s. Danijelom Orbanić nego joj je na ime otpremnine ponuđen iznos od 87.45,92 kn.

Budući da s. Danijeli Orbanić ovaj iznos nije bio prihvatljiv, ona je 10. rujna 2021., preko Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković i Bizjak, podnijela tužbu protiv Ustanove za palijativnu skrb prijedlog Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“ i Riječke nadbiskupije – dakle ne i protiv mene osobno – za isplatu 319.982,21 kn. Tužbene zahtjeve bismo mogli podijeliti na tri dijela.

U prvom dijelu, zaobilazeći činjenicu da je ona kao ravnatelj bila odgovorna za obračun plaće, ponavlja i obrazlaže prigovor na ime razlike plaće, zbog navodnog neispravnog obračuna plaće i netočne primjene koeficijenta iz važeće Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. U drugom dijelu, zaobilazeći činjenicu da je ona kao ravnatelj bila također odgovorna i za način isplate plaće, iznosi i obrazlaže prigovor da dio njezine plaće nije uplaćivan njoj osobno, nego njezinoj redovničkoj zajednici.

Treći dio započinje iznošenjem nekih podataka o građevinskim radovima na rekonstrukciji zgrade Hospicija viđenih iz njezine perspektive. Ona se u ovom dijelu predstavlja kao osoba koja je „bila izvrgnuta neosnovanom blaćenju, ogovaranju i omalovažavanju od strane 2 tuženika (Riječke nadbiskupije), kako unutar crkvenih krugova, tako i prema Vatikanu, a što je tužiteljica izuzetno teško proživljavala.“ U nastavku se iznosi i obrazloženje za takvo ponašanje Riječke nadbiskupije, a ono je to da je ona „zahtijevala utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe sa strane II tuženika (Riječke nadbiskupije), zbog iznimno loše izvedene rekonstrukcije, čime je nanesena šteta tuženicima (Ustanovi za palijativnu skrb „Hospicij Marija Kozulić“ i Riječka nadbiskupija). Nakon toga se u tužbu uključuje i mene uz tvrdnju da se „takvo postupanje II tuženika (Riječke nadbiskupije) nastavilo … kroz cijelu 2019. i 2020. godinu, te se je intenziviralo imenovanjem Mate Uzinića nadbiskupom koadjutorom.“ U nastavku se pojavljuje i optužba za mobing. Prenosim u svezi s tim navode iznesene u tužbi: „Tužiteljica želi istaknuti da je od trenutka kada je mons. Mate Uzinić imenovan nadbiskupom koadjutorom, izložena mobingu, a koji je usmjeren prema tužiteljici kako bi ista dala otkaz kod 1 – tuženika (Ustanove za palijativnu skrb „Hospicij Marija Kozulić“). Između ostaloga mons. Mate Uzinić je dana 22. 2. 2021., kao osoba ovlaštena za zastupanje II tuženika (Riječke nadbiskupije), naložio tužiteljici da mora „ići na bolovanje“, a na kojem bolovanju se i danas nalazi, a što je ista prihvatila poštujući profesionalni i moralni autoritet mons. Mate Uzinića.“

Ovim se optužbama dodaje i optužba da sam joj „zabranio … da potpiše Sporazum o suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja temeljem tog sporazuma, kojega je već potpisao ministar Tomo Medved, (u kojem) se Ministarstvo obvezalo platiti 1 – tuženiku (Ustanovi za palijativnu skrb „Hospicij Marija Kozulić“) 400.000,00 kn kao financijsku pomoć 1 – tuženiku (Ustanovi za palijativnu skrb „Hospicij Marija Kozulić“) u svrhu dodatnog unaprjeđenja kvalitete usluga, iz čega jasno slijedi da je mons. Mate Uzinić onemogućio da ista vodi poslovanje 1– tuženika (Ustanove za palijativnu skrb „Hospicij Marija Kozulić“) u interesu 1 – tuženika (Ustanove za palijativnu skrb „Hospicij Marija Kozulić“) i njegovih korisnika. Zbog navedenog postupka nadbiskupa koadjutora prouzročena je velika šteta poslovanju I tuženika (Ustanove za palijativnu skrb „Hospicij Marija Kozulić“), obzirom da je isti ostao bez već odobrenih sredstava od strane Ministarstva hrvatskih branitelja. Tužiteljica naglašava da je 1 – tuženik (Ustanova za palijativnu skrb „Hospicij Marija Kozulić“) kojim ista rukovodi od samog osnutka, prepoznat u javnosti kao vrlo uspješna ustanova koja se bavi palijativnom skrbi, te joj upravo zbog toga vrlo teško padaju bezrazložne kritike na njezin račun te mobing kojem je ona izložena. Tužiteljica je dobitnica niza nagrada od strane Grada Rijeke, a što potvrđuje njezine rezultate u upravljanju I tuženikom (Ustanove za palijativnu skrb Hospicij Marija Kozulić). Zbog svega naprijed navedenog tužiteljica je bila primorana napustiti red kojemu pripada na godinu dana.“

Ne dovodeći u pitanje zasluge s. Danijela Orbanić u organizaciji Ustanove za palijativnu skrb „Hospicij Marija Kozulić“ i dobre rezultate koje je imala i suosjećajući s njom zbog činjenice da ju je sve ovo što se događalo kroz proteklo vrijeme primoralo napustiti red kojemu pripada na godinu dana, želio bih potvrditi da su tijekom izvođenja radova na zgradi u kojoj se nalazi Hospicij i o kojima ona govori – riječ je o radovima koji su izvođeni pred desetak godina – doista napravljene neke pogreške i propusti, ali i istaknuti da je način na koji se te pogreške i propuste pokušalo ispraviti napravilo još veću štetu na samoj zgradi u kojoj se nalazi Hospicij. Napominjem da su se radovi izvodili bez ikakve projektne dokumentacije i na temelju jednostavne ponude koja svojim cijenama nije bila povoljna za Riječku nadbiskupiju. Zato sam kao odgovorna osoba u Riječkoj nadbiskupiji, nakon konzultacija sa stručnim osobama i savjetovanja sa Zborom savjetnika, odlučio zastaviti sve radove. Dokumentacije o ovome u posjedu Riječke nadbiskupije je dosta opširna, a i posljedice koje trpimo, ali o tome nekom drugom prigodom.

Dakle, radovi su zaustavljeni jer sam, nakon savjetovanja, smatrao da moram donijeti takvu odluku. Takva odluka ima i druge posljedice. Naime, radovima koji su bili poduzeti na zgradi u kojoj se nalazi Hospicij se nije željelo samo sanirati pogreške koje su bila napravljene, nego i proširiti kapacitete Ustanove za palijativnu skrb „Hospicij Marija Kozulić“. Zato je s. Danijela Orbanić tražila financijsku pomoć od različitih ustanova, uključujući i Ministarstvo hrvatskih branitelja. Ta pomoć je bila odobrena, htjele su pomoći i neke druge institucije, ali u fazi zaustavljenih radova tu pomoć nisam mogao, a niti želio primiti, prije nego li se na tijelima Riječke nadbiskupije donese odluka hoće li se i kako radovi nastaviti, odnosno hoće li doći do širenja Hospicija, za što su donacije bile namijenjene. Nakon što je na spomenutim tijelima Riječke nadbiskupije odlučeno da se neće ići na proširenje Hospicija jer za to u ovom trenutku nema potrebe, telefonski sam razgovarao s ministrom Medvedom. U tom sam razgovoru saznao da se donacija Ministarstva hrvatskih branitelja koja je odobrena doista odnosi na širenje Hospicija kako bi imao dovoljno mjesta za eventualne potrebe hrvatskih branitelja za palijativnom skrbi. Nakon što sam upoznao ministra Medveda da ni trenutni kapaciteti nisu uvijek popunjeni i da je Hospicij kao i do sada otvoren potrebama hrvatskih branitelja, kao i svih drugih palijativnih bolesnika, odnosno da Riječka nadbiskupija u ovom trenutku ne želi širiti Hospicij, zahvalio sam mu na ponudi donacije što je on razumio i prihvatio.

U tom trećem dijelu tužbe – u kojemu je tuženik Riječka nadbiskupija – najgore, naravno, zvuče optužbe iznesene na moj račun jer me se optužuje za mobing protiv jedne redovnice – čega je zacijelo bilo i ima i u Crkvi, ali to ovdje doista nije slučaj. Pretpostavljam da je to i bilo razlog što su neki ovaj slučaj povezali s jednim drugim žalosnim slučajem koji je ovih dana u središtu medijske pažnje, a onda i sve to izvadili iz konteksta radnog spora i pokušali prikazati kao zataškavanje, iako ovo ni s jednim ni s drugim nema baš nikakve veze.

Iz cijelog konteksta tužbe i onoga što je do nje dovelo može zaključiti na čemu počivaju optužbe s. Danijele Orbanić za mobing. Ona se možda i osjeća kao osoba nad kojom je vršen mobing, ali to ne znači da se mobing dogodio. Što se mene osobno tiče i mog odnosa sa s. Danijelom Orbanić on se niti nije mogao dogoditi. Naime, sa s. Danijelom Orbanić sam se susreo samo četiri puta. Prvi put je to bilo tijekom mog posjeta Bogosloviji kad me je došla zamoliti da posjetim i Hospiciji što sam je u tom trenutku odbio, napominjući da ću u posjet Hospiciju doći drugi dan. To se i dogodilo za nekoliko dana kad sam se u pratnji v.d. generalnog vikara mons. Emila Svažića susreo i razgovarao sa s. Danijelom Orbanić i obišao Hospicij. Iako se s. Danijela žalila na neke odnose prema njoj nekih osoba iz Nadbiskupije, posjet je prošao u normalnom ozračju. Drugi posjet je posjet koji spominje s. Danijela Orbanić i koji se dogodio 23. veljače 2022., a ne 22. veljače 2022. kako piše u tužbi. U mojoj pratnji je bila gđa. Jasna Buketa, ravnateljica Katoličke osnovne škole „Josip Pavlišić“ i članica Upravnog vijeća Ustanove za palijativnu skrb „Hospicij Marija Kozulić“. Ona je u mojoj pratnju bila kao delegat tog Upravnog vijeća koje je na svojoj sjednici, održanoj u mojoj prisutnosti dan ranije, donijelo odluku da se zbog osobnih problema koji se uočavaju kod ravnateljice Hospicija s. Danijele Orbanić, a koji se odražavaju i na funkcioniranje Hospicija, i s. Danijelu Orbanić treba obavijestiti da joj se zbog isteka mandata – mandat joj je istekao 10. veljače 2021. – neće produžiti mandat, nego da će se privremeno i na šest mjeseci imenovati v. d. ravnatelja. Vodeći se zaslugama s. Danijele Orbanić i osnivanju i vođenju Hospicija predloženo je da je se zamoli da kroz ovo razdoblje pokuša riješiti svoj osobni problem kako bi se nakon toga i ona mogla ponovno javiti na natječaj. Prenoseći joj ovu poruku rekao sam da je rješenje osobnih problema koje ima – za koje osobno smatram da su posljedica izgaranja na poslu jer nitko ne može u Hospiciju boraviti dvadeset četiri sata na dan i ne osjetiti posljedice toga – preduvjet da bi se za šest mjeseci mogla prihvatiti njezina kandidatura za ravnatelja. Moram istaknuti da je ovaj razgovor na kraju prošao vrlo mirno i da je s. Danijela Orbanić u tom trenutku prihvatila pomoć koja joj je bila ponuđena s namjerom da nastavi svoju službu ravnatelja. Četvrti put sam se susreo sa s. Danijelom Orbanić na zajedničkom predstavljanju različitih ustanova Riječke nadbiskupije i njihovih aktivnosti i tom me je prigodom kratko pozvala sa strane kako bi me obavijestila o nekim rješenjima koje misli poduzeti zbog svog osobnog problema pri čemu sam joj ja obećao svu potrebnu pomoć i podršku. Nažalost, s. Danijela Orbanić nakon toga nije radila na svome osobnom problemu, a nije se niti javila na spomenuti natječaj za ravnatelja što je onda ta rezultat imamo ponudu sporazuma o raskidu radnog odnosa i sve ovo što je nakon toga uslijedilo.

Uz napomenu da meni osobno i Riječkoj nadbiskupiji nije bila nikad namjera naštetiti bilo kome, a ponajmanje s. Danijeli Orbanić kojoj i u ovoj neugodnoj situaciji za Riječku nadbiskupiju i mene osobno rado ističem zasluge za organiziranje i vođenje Ustanove za palijativnu skrb Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“, ali i napomenu da ne možemo i ne želimo biti ničiji talac dovodeći u pitanje poslanje koje nam je povjereno, želim ponoviti završnu izjavu iz priopćenja za medije Riječke nadbiskupije da su „Ustanova za palijativnu zdravstvenu skrb – Hospicij „Marije Krucifikse Kozulić“ i Riječka nadbiskupija zahvalni … s. Danieli Orbanić za dugogodišnju predanost u radu riječkog Hospicija te su u svakom trenutku spremni na razgovor i mirno rješenje sudskog spora.“