Osim što je svojom porukom i činom pepeljenja uveo brojne ogulinske vjernike u razdoblje priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs, biskup Bogović je podsjetio na 35. obljetnicu smrti velikog svećenika i senjskog kanonika, mons. Josipa Frkovića s kojim je proveo dio svog svećeničkog djelovanja. Biskup mu je na posvetio dio zabilješki:

„Pred 35 godina 26. veljače 1985. umro je senjski kanonik, dekan i župnik mons. Josip Frković koji je spadao među viđenije i uglednije svećenike riječko-senjske nadbiskupije.   Rodio se u Ogulinu 1919. Pripadao je zadnjoj generaciji naših svećenika koji su glavninu svojih nauka završili u Senju. Frković je završio senjsku gimnaziju, bio pitomac u zavodu Ožegovićianum, a i prve dvije godine bogoslovije završio je u Senjskoj bogosloviji (zatvorena 1940). Nakon mlade mise 1943. bio je 20 godina župnik u raznim ličkim mjestima. O tom dijelu svoga svećeničkog života uvijek je pričao s prizvukom neke nostalgije. Godine 1963. dolazi za župnika u Senj i tu će službovati sve do smrti. U Senju je uspio obnoviti starodrevnu crkvicu svetog Martina, crkvu senjskih mornara – Majku Božju od Arta, krov na katedrali i na župnom stanu te toranj katedrale. Sav taj rad bio bi još uočljiviji da je uspio obnoviti unutrašnjost katedrale. I to bi sigurno učinio da mu je Bog bio udijelio još koju godinu života.

Veoma složena situacija koja ga je dočekala i pratila u Senju poremetila je u Frkoviću onakav prisni, neposredni i stvaralački kontakt sa župljanima kakav je imao u Lici. Dosta će mu u tome smetati i bolest koja se ubrzo pojavila i pratila ga ustrajno do kraja. U takvim okolnostima kao da mu je ostajalo još neiskorištene snage i volje za rad. Tražio je put da događaje koje proživljava on i njegova Crkva što dublje zahvati i oblikuje ih u riječi i slici. Tako nastadoše njegovi albumi. Ispočetka su to bili manji albumi o prigodnim svečanostima u Senju i biskupiji. Poslije će svaki važniji događaj u životu naše mjesne Crkve na Frkovićevom radnom stolu biti pretočen u divan sklad riječi i slike. Neki važniji događaje i odgovarajući Frkovićeve albumi: (1) Proslava koncilskog jubileja u Senju 1966., (2) Godina vjere u Senju i biskupiji 1967/68., (3) Proslava osnivanja riječke metropolije 1970., (4) Obnova crkve Majke Božje od Arta 1974., (5) Hrvatsko nacionalno hodočašće u Rim 1975., (6) Euharistijski kongres riječko-senjske nadbisskupije 1981.

Tu su spomenuti samo neki albumi. A koliko ih je podijelio! Radio je iako nije imao uvijek oslona u tome. Ljudi bi znali kroz podsmjeh reći: Joja slaže sličice. Nadbiskup Pavlišić ga je ohrabrio tako da je stvorio veliki projekt: obraditi kroz albume prošlost i sadašnjost, riječko-senjske nadbiskupije. Nažalost taj projekt nije u cijelosti ostvaren, ali na radost obrađena su 4 dekanata: riječki, opatijski, crikvenički i bakarski. Najljepši i najtemeljitiji trebao je biti senjski i već je dosta toga učinio, ali tada mu je srce stalo. I za ostale dekanate skupio je sav slikovni materijal, što predstavlja dragocjenu zbirku kojoj vrijednost iz dana u dan raste. Iz već učinjenoga dade se nazrijeti kako je trebala izgledati ta svojevrsna povijest nadbiskupije. Ispod i oko fotografije pojedinog crkvenog objekta prilijepljeni su birani tekstovi, izrezani ili pretipkani, od najboljih autora. Cijeli članci dodavani su kao prilog. Sve se više u svom izboru pomicao od novinskih bilježaka prema prvorazrednoj izvornoj građi.

Sa svojim školskim kolegama podržavao je cijeli život prijateljske veze. A i s drugim svećenicima, mlađim i starijim, rado se družio. Župni stan u Senju bio jţ uvijek stjecište svećenika iz Like i Primorja.  Za svakoga je Joja, kako smo ga zvali, imao neku zanimljivost koju će samo njemu prišapnuti. Koliko je sa svećenicima bio povezan vidjelo se i na pogrebu na kojem je samih svećenika bilo tek nešto manje od svih ostalih vjernika. Frkovićev rad na albumima nismo ni mi svećenici uvijek znali dovoljno cijeniti. Ali kad se sada baci pogled na sve što je on samo na tom polju učinio, ostaje čovjek zadivljen ne samo pred upornošću i ustrajnošću jednog bolesnika nego i pred vrijednošću djela koje je ostavio.

Bilo bi korisno kad bi se cjelokupno djelo koje je stvorio kroz svoje albume sakupilo na jednom mjestu i da se ustanovi Zbirka Josipa Frkovića. Svi bismo to rado pogledali, a znanstvenim radnicima bio bi to bogati rudnik podataka u riječi i slici. Time bismo pokazali da imamo osjećaj i razumijevanje i za ovu svećeničku žrtvu i da bar donekle ublažimo onaj mučni i lažni dojam stvoren navijačkim pljeskom na Frkovićevoj pogrebnoj misi. Očekujemo da će inicijativu u tom smislu imati kler i narod Senja, a mi ostali znajmo im dostojno asistirati”, naveo je biskup.

Biskup Bogović misno slavlje je predvodio u koncelebraciji mjesnog župnika Josipa Štefančića, župnika župe Bl. A. Stepinca fra Petra Grubišića, župnog vikara župe Sv. Križa Josipa Tomljanovića, fra Mirka Gregova i đakona Brune Lovakovića.