Misnom slavlju uz brojne vjernike nazočili su i predstavnici gradskih vlasti predvođeni gradonačelnicom Anom Kučić te predsjednikom Gradskog vijeća Malog Lošinja Elvisom Živkovićem, pripadnici braniteljskih udruga s područja Lošinja, lošinjski vatrogasci te predstavnici policije. Zbog loših vremenskih prilika ove godine nije održana tradicionalna procesija ulicama Malog Lošinja od crkve Sv. Martina do malološinjske župne crkve.

Na početku misnog slavlja malološinjski župnik i dekan Lošinjskoga dekanata Roberto Zubović pozdravio je i čestitao svim okupljenim župljanima, hodočasnicima iz okolnih župa blagdan sv. Martina, istaknuvši kako je on „naš malološinjski svetac, naš nebeski zaštitnik, naš uzor u svetosti, uzor u ljubavi prema bližnjemu“.

U propovijedi biskup Rogić istaknuo je kako svakoga dana iznova stojimo pred tajnom života, tajnom postojanja, kako nismo nastali od svoje volje, već primili život kao dar, i to dar s kojim valja nešto učiniti. „Teško nam se pomiriti s prolaznošću ovoga života. Ma koliko nam se kadgod život čini težak i mučan ipak nas radost postojanja itekako privlači. Uvijek iznova otkrivamo ljepotu života u različitim susretima i odnosima, različitim ostvarenjima i dostignućima, bilo da se radi o plodovima našeg truda, bilo da se radi o ljubavi koju darujemo drugome ili kojom od drugoga bivamo zahvaćeni. Ovakav život za sobom ostavlja svijetli trag i vodi cilju – vječnom životu i trajnom ispunjenju – potpunoj sreći.

Dok god nas kroz život nosi ljubav i smisao osjećamo se ispunjenima.

Ali, sigurno smo u životu bili svjedoci, više puta, da postoje oni koji su i jedno i drugo izgubili. Tada se život pretvara u jad i nevolju koju je teško podnositi. Takav čovjek posegnut će za bilo čime kako bi ispunio prazninu koja u njemu zjapi i ne da mu mira. U tom pokušaju ostvarenja sebe kao čovjeka, a lišen temeljnih vrijednosti, čovjek se često zavarava da može bilo čime osmisliti svoj život i dati mu neku vrijednost i prividan cilj. Otuda onda zgrtanje imetka, težnja za slavom, prosipanje nezadovoljstva koje posvuda širi gorčinu i mogli bi još štošta nabrojiti“, naglasio je biskup Rogić.

Govoreći o značenju blagdana sv. Martina biskup Rogić istaknuo je kako je sv. Martin osjetio da mora pronaći veće, neprolazne vrednote, ako želi svome životu dati smisao, ako ga želi ispuniti i za sobom ostaviti svijetli trag. „To traganje, iako je bio od poganskih roditelja, dovelo ga je do susreta s kršćanstvom, do susreta s Kristom. Već kao dječak stupio je među katekumene, da bi kao odrasla osoba prihvatio Evanđelje i posve mu se predao. Čitav je svoj život u to uložio.

Poznat kao dobročinitelj koji suosjeća s nevoljom drugoga, kao neumorni propovjednik i navjestitelj Krista raspetog i uskrsnulog i kao snažan svjedok vjere. Zbog toga ga častimo i danas nakon toliko godina njegov život nije iščeznuo u ništavilu zaborava. Naprotiv, i danas istom snagom izaziva divljenje i poziv na nasljedovanje.

I kad ništa drugo o sv. Martinu ne bismo znali, dosta je vidjeti sliku s njegovim likom, kako obično biva prikazan, mačem siječe svoj plašt i daruje ga siromahu. Ne može proći kraj čovjeka u potrebi, a da mu ne udjeli ono što može. Pa bilo to i polovicu svoga plašta. Darivati se drugima poput Krista. To je Martin naučio i tako je živio“. rekao je biskup Rogić, naglasivši kako nema tih slika i usporedbi kojima se dade predočiti Božja nagrada, radost neba ili slava vječnosti.

„Sve što znamo jest da tu sreću više ništa ne može ugroziti, da je vječna. Tko ju ne bi poželio ostvariti? To nije zgoditak na lotu, ili pobjeda neke utakmice ili uspješno završen posao – to je puno više – trajni  zadatak i trajna nagrada za koju se isplati uložiti čitav život. I ostvarit ćemo ju sigurno – milošću Božjom – ako budemo živjeli jedni za druge! Tako se ostvaruje poziv na svetost, tako se možemo oduprijeti svakom zlu, a ono uvijek ima korijene u sebičnosti i oholosti.

Martin se znao oduprijeti silama tame u samom sebi i okolo sebe. Ustrajao je do kraja i zato mu je pripravljen vjenac pravednosti.

Svojim životom mnogima je podario siguran putokaz prema vječnom cilju i trajnom ispunjenju što ga obeća Gospodin u dan kad će svatko primiti prema svojim djelima. Časteći svetog Martina prisjećamo se i drugih koji su krenuli njegovim putem osmišljenog i ispunjenog života. Tolika plejada svetaca i mučenika spremnih da ulože baš sve, i sam dar života kako bi ga ponovno zadobili od Svevišnjeg gospodara života i vječnosti“, rekao je propovjednik pozvavši vjernike da spominjući se velikana vjere, ohrabreni u vjeri i opremljeni duhom Božjim za sve buduće nedaće koje se mogu ispriječiti na životnom putu, da ne izgube kompas i jasno postavljen cilj: vječnu Domovinu na nebesima.

„Samo trajna usmjerenost na vječni život s Bogom može nam dati snage ustrajati do kraja, oploditi i osmisliti svoje živote trajnim vrijednostima koje ne gube svoga sjaja i na taj način zadobiti vječni život, pa makar radi Krista ovaj zemaljski izgubili“, poručio je biskup Rogić.

Svečano misno slavlje animirali su članovi župskog zbora iz Malog Lošinja pod ravnanjem Brune Vlakančić. Samom blagdanu sv. Martina prethodila je i trodnevna duhovna obnova koju je predvodio fra Diego Deklić, gvardijan franjevačkog samostana na Košljunu, rodom iz Malog Lošinja.