Suslavili su, uz župnika don Nikicu Jurića, župnik Hreljina i Zlobina vlč. Marko Šarić, župnik Gornje Drenove vlč. Ivan Friščić i pomoćnik u Svećeničkom domu u Rijeci vlč. Pave Điko. Misno slavlje pjesmom su animirali udruženi pjevači susjednih župa pod vodstvom Anđelka Dujmića, uz orguljsku pratnju Bartola Reljca polaznika srednje glazbene škole „I. Metetić Ronjgov” i Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu u Rijeci.

U propovijedi je nadbiskup Uzinić komentirao Isusove riječi iz pročitanog odlomka Matejevog evanđelja. „Isusove riječi, koje nam je prenijelo današnje evanđelje, ali i svjedočanstvo života i smrti vaših svetih zaštitnika svetih Kuzme i Damjana, žele nam poručiti prije svega da kršćanin nije netko tko se tako naziva, da nije čak  ni zato što je kršten, niti zato što redovito dolazi na euharistijska misna slavlja, znači ima određenu vjersku praksu. Sve su to konstitutivni elementi onoga biti kršćanin, ali nisu dovoljni da bi se bilo kršćanin. Vjera u Isusa Krista nije jedan od vidova kršćanskog života, ona je nešto što treba prožimati sav život jednog kršćanina. To znači imati u Isusa Krista potpuno povjerenje. To znači prepoznati u Isusu Kristu vrhovnu vrijednost i konačni smisao vlastitog postojanja“, istaknuo je nadbiskup.

I najvažniji međuljudski odnosi pred Isusom Kristom moraju prijeći u drugi plan, istaknuo je nadbiskup. „Čak i one najintimnije relacije koje imamo prema članovima vlastite obitelji, prema ocu i majci, prema sinu i kćeri, nije lako shvatiti. No, Isus, čini se, inzistira upravo na tom značenju, koje nam je teško shvatljivo, koje na prvi pogled dovodi u pitanje onu temeljnu ljudsku zajednicu – obitelj, na koju se svi pozivamo i za koju svi želimo da bude obranjena jer kaže se da o obitelji ovisi budućnost i Crkve i naroda, da o obitelji ovisi i naša budućnost“, istaknuo je.

Mons. Uzinić je dodao da nam se Isusov zahtjev ne čini samo neobičnim, nego i nemogućim. „Što bi se dogodilo kada bismo svi mi danas okupljeni u ovoj crkvi poslušali njegov poziv i nakon misnog slavlja napustili svoje obitelji – muževi žene, a  žene svoje muževe, napustili svoje sinove i kćeri, braću i sestre, očeve i majke, kad bismo svi napustili svoju zemlju, sela i gradove i krenuli za Isusom. Evanđelja nam kažu da je tako shvatio i činio mali broj njih, između ostalih i vaši nebeski zaštitnici sveti Kuzma i Damjan. Što je onda s drugima, što je s vama? Znači li to da ste vi nedostojni u Isusovim očima, da smo mi koji smo, navodno, napustili sve, bolji, prikladniji od vas za Božje kraljevstvo“, upitao je nadbiskup te pojasnio da je potrebno da uđemo u ozračje vremena u kojem je Isus živio jer ćemo samo tako moći razumjeti puno značenje njegovih poruka.

„Riječ je o vremenu kada je židovski narod zbog helenizacije, a zatim i rimske okupacije, izgubio pomalo svoj vlastiti nacionalni identitet jer nije više postojala država koja se brinula za svoje građane, a pomalo je počelo opadati značenje šire društvene zajednice sa svim onim što bi ona trebala značiti u skrbi za sve svoje članove, uključujući i solidarnost između onih koji imaju i mogu, prema onima koji nemaju i ne mogu. Zato se mi i ujedinjujemo u društvenu zajednicu da oni koji mogu pomažu onima koji ne mogu, da svatko dade ono najbolje od sebe i da to služi općem dobru svih. U Isusovo vrijeme gubi se značenje  i uloga te šire zajednice te u tom i takvom vremenu sve više dobiva na značenju ona temeljna društvena zajednica – obitelj, koja na neki način, preuzima tu ulogu. To je s jedne strane dobro, međutim s druge strane, ono što Isus primjećuje, takva obitelj se zatvara pred drugima, ona misli samo na sebe. Isus primjećuje taj egoizam obitelji svoga vremena. One su usmjerene samo na sebe, eventualno na svoj klan, ali nemaju onu širinu i ne brinu se za one koji su pokraj njih siromašni i egzistencijalno ugroženi“, istaknuo je nadbiskup te dodao da je u tome vremenu bilo puno siromaha, puno prosjaka, isključenih bolesnika.

Vjerojatno je, dodao je mons. Uzinić, bilo i puno nasilja. „Kada govorimo o nasilju, moramo konstatirati da se neke stvari u obiteljima ni danas nisu promijenile. Ovih dana smo suočeni s nasiljem gdje je žena, koja je slabija u tom obiteljskom ozračju, kao što je i tada vjerojatno bila, ona koja je ugrožena. Žene se ubijaju, fizički zlostavljaju i naravno da onda ima i drugih disfunkcionalnosti i mislim da je prava prilika i s ovog mjesta reći: ne nasilju nad ženama, ne bilo kojem nasilju jer nasilje nije rješenje, nasilje stvara samo novi problem. Isus u svom vremenu primjećuje te poteškoće i disfunkcionalnosti obitelji, primjećuje da su neke obitelji unutar sebe funkcionalne, ali egoistične, nije ih briga za druge, ne prigibaju se nad njima i zato on počinje govoriti ovako kako smo ga čuli u današnjem evanđelju. On počinje demantirati takvu obitelj, on jednostavno ne želi poništiti obitelj, ne želi relativizirati obiteljske odnose, ali želi unutar tih odnosa unijeti novi duh, novo ozračje, želi da obitelj nadvlada okvire vlastite obitelji, vlastitog kruga i vlastitog naroda kako bi se otvorila široj društvenoj zajednici, kako bi  omogućila da i oni koji nisu članovi te obitelji mogu biti prepoznati kao braća i sestre i mogu participirati nad dobrima koje u sebi ta obitelj ima“, istaknuo je.

Isus želi, nastavio je nadbiskup, poput proroka prošlih vremena poraditi  na zajedničkim vrijednostima vlastitog naroda otkrivajući mu i nudeći mu duboko značenje zajednice kao mjesta utjelovljenja ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, čemu treba služiti obitelj kao uža društvena zajednica, koju šira društvena zajednica treba štititi kao svoju najvišu vrijednost.

„To je ostalo i danas, ali mnogi su nažalost to zaboravili. To su zaboravili mnogi političari, kojima su neki drugi, opet sebični interesi, ispred tih općih zajedničkih interesa. Želimo li živjeti, mi moramo umrijeti sebičnim interesima. Mogli bismo danas malo preoblikovati Isusove zahtjevne rečenice iz evanđelja, a da pri tom ne izgube na značenju. Mogle bi glasiti ovako: tko ljubi novac više nego braću i sestre u potrebi, nije mene dostojan. Zvuči nekako ljepše i logičnije, ali to je zapravo isto što Isus govori. Koliki ljube više novac! Ili tko ljubi svoju karijeru i uspjeh više nego vlastitu obitelj, nije mene dostojan. Koliki su žrtvovali obitelj zbog karijere, zbog uspjeha! Tko je zapravo za svoj interes više nego za opći interes, za pravdu, za poštenje, za istinu, nije mene dostojan. I mogli bismo tako nabrajati u nedogled, izdvajajući ovo ili ono što nikada ne smije dobiti prednost pred onim biti čovjek, biti kršćanin, biti brat, biti sestra“, rekao je, između ostaloga, nadbiskup Uzinić, istaknuvši da su tako, prema toj parafrazirajućoj Isusovoj poruci, živjeli sveci Kuzma i Damjan koji su kao braća revitalizirali obiteljske odnose čineći se braćom svima koji su ih trebali, oni su bili liječnici i brinuli su se za druge.

Proslavi blagdana prethodila je trodnevna priprava. Misna slavlja i euharistijska klanjanja predvodio je župnik Bakra i Sv. Kuzma don Nikica Jurić, koji je predvodio i jutarnju blagdansku misu.