Slavlje Cvjetnice u Gospiću

Vjernici su se okupili ispred crkve sv. Ivana Nepomuka gdje je preč. Grgurić u zajedništvu s o. Markom Maglićem i đakonom vlč. Karlom Špoljarićem, blagoslovio maslinove grančice, drijen i prvo proljetno cvijeće odakle su u procesiji, pjevajući prigodne pjesme, predvođeni katedralnim zborom pod vodstvom Nikole Perišića, pošli u katedralu.

Nakon procesijskog križa, mladi su nosili križ Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se 4. svibnja 2024. održati u Gospiću.

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku čitala se po ulogama. Ulogu Evanđelista imao je đakon Karlo Špoljarić, ulogu Isusa o. Marko Maglić, a ostale uloge pjevači.

U prigodnoj homiliji preč. Mišel Grgurić spomenuo se Isusova ulaska u Jeruzalem: “Okupljeni narod bio je nadahnut te je Isusu uzvikivao uzvikivao ovaj svečani poklik kojim je Isus prepoznat i prihvaćen kao Mesija, kao Onaj koji je došao otkupiti Izraela. Nakon Isusovo svečanog ulaska u Jeruzalem sve se mijenja. U prvi plan dolazi prevrtljivost naroda koji Isusa kličući slavi, a nakon toga Isus ostaje sam i podnosi muku uz poklik naroda: „Raspni ga, raspni!“

Nastavio je opisujući kako se Bog kroz povijest služi različitim ljudima i sredstvima kako bi ostvario svoj naum spasenja. 

“Braćo i sestre, naša vjernost ili nevjernost može nas učiniti suradnicima ili protivnicima Boga. Zmija je prve ljude nagovorila na grijeh, Bog se poslužio Mojsijem da izvede svoj narod iz egipatskog ropstva i tvrdokornošću faraona da proslavi svoje Ime.”

Kako se Bog služi s ljudima koji Ga nisu upoznali pokazuje i primjer perzijskog kralja Kira kojim se Bog poslužio kako bi oslobodio narod iz sužanjstva, nadodao je. 

“Vidimo da lupanje u prsa i mahanje rukama da smo Božji ne govori previše o tome da smo uistinu njegovi. I svećenici i narod mogu se udaljiti od istinskog Božjeg poziva. Isto tako i onaj koji nije upoznao Boga na način na koji smo ga mi upoznali može biti istinski Božji glasnik ako se odazove istinskom Božjem pozivu. Naša djela će nas suditi: na propast i na zajedništvo života s Bogom.”

Na tom tragu opisao je i Judu Iškariotskog koji je bio apostol, jedan od Isusovih učenika ali opet Ga je izdao. Isto kao i Petar koji je postavljen kao Stijena Crkve, a opet u trenutku straha niječe poznanstvo s Isusom.

“Svi smo takvi, prilika nas čini časnima ili nečasnima. I čovjek današnjice nije imun na ove probleme. Svi se rado odreknemo Krista kako bismo postigli svoj cilj.  Kako lako čovjek proda svoje dostojanstvo, svoje poštenje, svoju vjeru ili nacionalnost, a Isus kaže: „Lisice imaju jame, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje da nasloni glavu“ (Mt 8,20). Čovjeku površne vjere i velikih želja za osobnom koristi nije teško napustiti Krista i ostvariti svoje planove. Zato su životne kušnje važne jer u kušnjama otkrivamo našu pravu istinu. Strah je najčešći uzrok zataja u vjeri. Čovjek u strahu izgubi ravnotežu, prihvati sve što se od njega traži, čak prizna i ono što nije učinio, no Bog sigurno ima puno razumijevanja za takve. vjera u Boga i vjernost Bogu nije laka stvarnost. Tu ima puno kušnji i napasti.”

Propovjednik je završio riječima: “Vjera je veliki Božji dar koji treba brižno njegovati, inače se može lako izgubiti. Važno je da svoju vjeru njegujemo i da naš odnos prema Bogu nikada ne bude površan i hladan. Živimo ljubeći Boga iznad svega, on će nam zasigurno uzvratiti za svaku našu vjernost i ljubav. Amen.”

Slavlje Cvjetnice u Gospiću