Župljani su se na proslavu pripremali četiri dana pod vodstvom župnika Nikole Turkalja, i to molitvom svete krunice, svetim misama i propovijedima.

U nedjelju 19. rujna svečanu misu u 11.30 u župnoj crkvi predvodio je tajnik biskupa mons. Zdenka Križića i kancelar biskupije preč. Mišel Grgurić, u zajedništvu sa župnikom preč. Nikolom Turkaljem koji je i ekonom biskupije. Okupili su se župljani i vjernici iz okolnih župa da od Gospe izmole sve što je potrebno njima i njihovim obiteljima.

Budimo sluge svima, kao što je Krist došao služiti i svoj život dati kao otkup za sve ljude

Prečasni Mišel Grgurić propovijed je povezao s evanđeljem od prošle nedjelje, u kome je Krist pitao svoje učenike, za koga oni njega drže? Tko je on za mene, za tebe, u našem životu, u našoj duhovnosti, u našoj ljubavi, u našim mislima, u našoj svijesti, u našoj savjesti? Iskreni odgovor na ova pitanja Isus zna, a znamo li ga mi, a trebali bismo ga znati. Petar se prvi javio i rekao: “Ti si Pomazanik- Krist!”

Jesmo li imalo razmišljali što bismo mi odgovorili kad bi ovoga trenutka sišao Krist među nas, ovdje u crkvu i postavio nam isto pitanje? Odgovorili bismo slično kao i Petar. Kao osvjedočeni vjernici trebali bismo to znati. Krist je Bog. Činio je čudesa. Krist je i pravi čovjek. Živio je na zemlji, u svemu nama jednak, osim u grijehu.  Dobrostiv je: pomaže siromasima, bolesnicima, grješnicima.

Poruka današnje nedjelje bila bi: Biti sluga svima. Kao što je Krist došao služiti i svoj život dati kao otkup za sve ljude, tako po njegovom primjeru svatko od nas treba biti služitelj svojoj braći, napose onima najmanjima i obespravljenima. Evanđelje nam govori da su Isus i apostoli putovali u Kafarnaum. Isus ide naprijed, zadubljen u svoje misli, a učenici za njim u živom, ali prigušenom razgovoru. Isus razmišlja o svom križu, a oni raspredaju važno pitanje, tko je među njima najveći, tko je prvi …?

Stigli su u Kafarnaum. I u kući upita ih Isus: “Što ste putem raspravljali?”

Ovo Isusovo pitanje smelo ih je, zbunilo i svi su zamuknuli. Osjećali su da to nije tema koja se pretresa pred Isusom. Isus koristi priliku i pouči svoje učenike. „Tko teži za prvim mjestom, morao bi služiti svima.“ Isus želi promijeniti shvaćanje svojih učenika. Nije najveći onaj komu svi moraju služiti, nego onaj koji sam svojevoljno svima služi. Da bi još bolje razjasnio svojim učenicima što želi reći, uzima jedno dijete, stavlja ga među njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.« Isus im je htio staviti do znanja da primaju sve bez razlike: bespomoćne, ugrožene, potrebne, jer svi takvi prirasli su njegovom srcu. Takve bismo trebali primati u njegovo ime, kao da ih on prima. Isus se svojim životom solidarizira, izjednačuje s djecom. To u prijevodu znači, primati dar djeteta, živjeti kao dijete čistim srcem, primati samoga Krista.

Pomagati i služiti bližnjima u ljubavi znači razumjeti Isusa i poslušati njegove riječi

Današnje evanđelje želi nas poučiti da se nikada ne uznosimo nad druge, da budemo na usluzi drugima. Zašto bi bila sramota zdravom i snažnom mladiću da nekom starcu nešto ponese, donese, pomogne? Zašto bi nekoj djevojci bila sramota pomoći kojoj siromašnoj starici, priskočiti u pomoć bolesnici? To je zaista služenje, a nikakvo poniženje. Dapače, pomagati i služiti bližnjima u ljubavi znači razumjeti Isusa i poslušati njegove riječi. Tko hoće biti velik, ne smije svoju veličinu tražiti u tom da se nad drugim izdiže, nego da drugima olakša život, da drugima pomogne. Ne da druge iskorištava, nego da drugima bude na korist. Ima li još ovakvog ponašanja u današnjem svijetu koji je postao i postaje sve zauzetiji materijalizmom i sebičnim ugađanjem? Nažalost, svjedoci smo da se čovjek današnjice sve više udaljava od svoga bližnjega.

Različiti elementi određuju nam da bježimo od bližnjih, a ne uče nas da bližnjemu služimo u ljubavi. Čovjek je čovjeku postao vuk, umjesto da rastemo u bratskoj ljubavi na koju nas Bog poziva. U velikim gradovima to je još izraženije. Uvjerio sam se to još za vrijeme studija. Prolazeći jednom, ulicama Rijeke ugledao sam čovjeka koji je ležao na tlu i svi su ga zaobilazili ne pokušavajući mu pomoći. Ako naiđemo na unesrećenu životinju i njoj pružimo pomoć, iako nas ona svojom naravi može ugroziti. Ali čini se da je čovjek čovjeku najveći neprijatelj i izgubila se ona iskonska ljubav na koju smo pozvani od Boga. Bog nagrađuje vesela darivatelja, kaže Sveto pismo. Dar ne mora biti materijalan. Dar je pružanje pomoći, lijepe riječi, prijateljstvo i sve drugo što se pruža kao znak  ljubavi. Bog nikada ne okreće glavu od naših dobrih djela. Po djelima bit ćemo suđeni, samo trebamo gledati da budu ispunjena dobrotom.

Nečasnu smeta častan čovjek, nasilniku mirotvorac, grješniku pravednik

Poznata nam je Isusova riječ: “Štogod ste učinili jednom od ove moje braće, meni ste učinili!” Ako pružimo nekome čašu hladne vode, neće nam biti bez plaće… Kako manje-više postupamo: kad smo u krivu, smeta nam onaj koji je u pravu; kad smo na pogrješnom putu, smeta nam onaj koji je na pravom; kad činimo zlo, smeta nam onaj koji čini dobro. Nečasnu smeta častan čovjek, nasilniku mirotvorac, grješniku pravednik. O, kako je potrebno da se obratimo i postanemo drukčiji…

Braćo i sestre, najbolji put u služenju Gospodinu Bogu je, činiti ono najjednostavnije i najosnovnije. Najbolji put u službi Gos­podinu Bogu je  pomaganje bližnjima, napose onima koji ima­ju manje od nas i nisu u mogućnosti imati ono što mi ima­mo, niti nam uzvratiti bilo čime. To je najdjelotvornija ljubav. Isus je poučio svoje učenike rekavši im izravno bez okolišanja: „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljed­nji i svima poslužitelj.“ (Mk 9,35b).

Prečasni Grgurić pozvao je prisutne da svaki sebi postave ovo pitanje: „Jesam li poslužitelj Božje ljubavi ili samo koristim prigodu da bih iskorištavao tuđu dobrotu? Služim li Bogu i svojim bližnjima ili čekam da oni meni daju ono što mi pripada i ne pripada? Isus nas poziva da se učimo od djece. Djeca najbolje znaju pružiti ljubav svojim bližnjima. Dječje srce je neiskvareno i ima ljubavi prema svima.“ Propovijed je završio pozivom:

„Molimo se braćo i sestre da i naša srca postanu takva, da budemo jedni drugima primjer i poslužitelji ljubavi kako bismo jednom mogli ući u radost svoga Gospodara i uživati nebesku radost svetih. Amen. „

Na svetoj misi pjevali su mladi pod vodstvom i uz glazbenu pratnju Josipa Žarkovića te su nakon  mise izveli duhovni program uz prigodni recital i pjesme u čast žalosnoj Gospi.  Svima je na sudjelovanju zahvalio župnik preč Turkalj.

Od župne crkve do kapelice Gospe Žalosne vodi Križni put. Poslijepodne u 17 sati održana je pobožnost Križnog puta i sveta misa u kapeli Gospe Žalosne na vrhu s kojeg se pruža prekrasni pogled na ličko polje nad kojim bdije naša nebeska Majka Marija.