Misno slavlje predvodio je rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente.

Suslavio je domaći župnik vlč. Darko Zgrablić. Na početku propovijedi prvoga dana duhovne priprave, mons. Sente se osvrnuo na misno čitanje iz Knjige o sucima. Pojasnio je kako ono opisuje vrijeme nakon što su Izraelci izašli iz egipatskog ropstva, a generacije su još živo u sebi nosile sjećanja na čudesne Božje zahvate koje je Bog učinio da ih izvede iz egipatskog ropstva. No, upozorio je, kako su Izraelci brzo zaboravljali sve silne Božje zahvate u njihovom narodu i u njihovu životu, zato im je On slao suce, koji su s vremena hranili vjeru, ali i izbavljivali iz različitih nevolja u koju su ušli ponajprije radi svoje nevjere.

„Nevjernost izraelskog naroda je često opisivala i prisutna u Starom zavjetu, a kao posljedica nevjernosti uvijek se događa da Izraelci upadnu u neku teškoću. Bilo da ih porobljavaju okolni narodi, da ih zadese neke bolesti ili da ih odvedu u ropstvo kao što je bilo babilonsko sužanjstvo. Kad već toliko jako zaglibe u nevolji, Bog šalje suce, poslije proroke koji ih pozivaju da se vrate vjernosti Bogu da bi mogli opstati. To je na neki način opisan život koji je u vjernosti prema Bogu čuvao od zla. To je uobičajeni život, no Bog se ne zadovoljava s prosječnošću, već želi čitava čovjeka. To su neprestano ponavljali suci, kraljevi, proroci, te naposljetku i tome progovara i Isus“, istaknuo je. U tom je kontekstu propovjednik istaknuo naviješteno evanđelje, u kojem se ističe da su mnogi slušali Isusa, no jedan od njih želio ne više.

„Svaki čovjek želi nešto više. I mi želimo nešto više, no jesmo li spremni uzeti nešto više u našem svakodnevnom vjerničkom životu? Danas se spominjemo jednoga koji je to uistinu činio. Možemo promatrati i Miroslava Bulešića poput tolikih mladića koji dolaze Isusu Kristu i koji traži život vječni“, naglasio je.

Mons. Sente je podsjetio da je Bulešić uvijek tražio nešto više, no za razliku od mladića iz evanđelja, on se ne okreće od Isusovog zahtjeva da bude savršen, nego za tim žudi. I to svoje savršenstvo dokazao je mučeničkom smrću, za kojom je žudio kako je zapisao u svome Dnevniku. „Posebnost Miroslava Bulešića je u tome što je često ulazio u teške situacije, u različite izazove u kojima je mogao taktizirati ili balansirati, ili tražiti neki modus vivendi, ali njemu je jedino na pameti da ostane vjeran Isusu Kristu, i da tu vjernost Isusu Kristu prenese na ljude s kojima se još kao bogoslov i đakon a onda kasnije kao svećenik susretao.  On je spoznao da je Bog sve i da je sve u Bogu, i da se ne isplati s Bogom trgovati, kalkulirati, nego se u potpunosti za Boga dati. I to je tražio od ljudi s kojima se susretao“, rekao je.

I mi možemo, poput Izraelaca biti prosječni ljudi koji će s jedne strane znati da je Bog učinio velebna djela u našem životu, i onda ćemo malo kalkulirati pa će doći neki svećenik koji će nam nešto progovoriti, pa ćemo se malo oduševiti i onda opet po starom. Nismo li poput starih Izraelaca pobožniji kada se dogodi neko zlo, ne slušamo li tada više Božju riječ, upitao je propovjednik, te nastavio „dobro je da barem tada spoznamo, ali kao što Isus progovara ovom mladiću, progovorio je i Miroslavu, ali i svakome od nas ‘Bog se ne zadovoljava s prosječnošću’. Možemo zasigurno reći da je i Miroslav znak Kristov u onom vremenu u kojem je živio, ali isto tako i u ovo naše današnje vrijeme. U kratkom svećeničkom životu, tek nekoliko godina on je čeznuo, a Bog ga je obdario vjernošću i mučeništvom.“

Govoreći o Bulešićevoj odlučnosti da sakrament dijeli svima, bez obzira na nacionalnost, propovjednik je istaknuo da je blaženikov primjer i za naše vrijeme kada postoje podjele među nama. „Njegova rečenica koja neprestano odjekuje ‘moja je osveta oprost’ itekako je važna u ovo naše današnje vrijeme osobito kada svaki čovjek doživljava različite napade, nerazumijevanje i to najčešće od onih najbližih. A rečenica da žudi za mučeništvom, odnosno za potpunim sjedinjenjem s Kristom trebala bi biti svagdan na našim ustima i u našem životu, osobito kada donosimo neke odluke u djelima za koje kao vjernici jako dobro znamo da se protive Božjim zapovijedima i Njegovu načelu“, dodao je.

Možda mi nismo pozvani da svoju vjernost Kristu potvrdimo mučeništvom, ali da pored izvršavanja Božjih zapovijedi, Boga oduševljeno nasljedujemo na to smo zasigurno pozvani. Možda i dođu neki križevi, ali to nisu križevi prokletstva, nego posvećenja, odnosno sredstva koja nas vode do jednog uzvišenijeg života, života s Bogom, života u vječnosti, rekao je propovjednik. „Neka nam primjeri iz čitanja, kao i živi primjer Miroslava Bulešića, da je to moguće i u našem narodu i u našem vremenu, bude poticaj da i mi po njegovu zagovoru i snagom Božje ljubavi, budemo oduševljeni nasljedovatelji Kristova evanđelja koje je Miroslav potvrdio svojom smrću, a živi ga sada životom vječnim“, zaključio je propovijed mons. Sente.