Suslavilo je dvadesetak svećenika. Ovogodišnji Emaus uz domaće vjernike okupio je i velik broj hodočasnika i svećenika iz Splitsko-makarske, Zadarske i Riječke nadbiskupije te Varaždinske biskupije. Ulaz u Nacionalni park je za sve hodočasnike bio besplatan.

Propovijedao je biskup Rogić. Istaknuo je da Slapovi Krke, bistrina vode, divotna priroda uvodi u razmišljanje o Božjim darovima čovjeku. Dovoljno je doći i gledati, promatrati, diviti se. Okuplja nas ljepota, okuplja nas zajedništvo obitelji, prijateljstva, okuplja nas na Uskrsni ponedjeljak vjera u Isusa Krista, Spasitelja čovjeka. Kao da smo i mi pohitali ovamo u svojevrsnu Galileju, na nagovor žena koje su prestrašene, ali se radosne vraćaju s groba i susreću Isusa. Nisu nas omele spletke i laži o ukradenom tijelu i plaćenim stražarima. I naše vrijeme ima svoje spletke i laži koje mute Istinu. Ima strahove koji se danomice gomilaju. A Uskrsli spasitelj pozdravlja sa: Ne bojte se, poručio je biskup Rogić u propovijedi.

Promatrajući prirodu, od one jedne, sitne kapi vode koja život znači, pa sve do nesagledivi prostranstva svemira, vidimo red, vidimo sklad, zakonitost, vidimo smisao! Ništa se ne događa slučajno. Svaki detalj ima svoje mjesto i ulogu. Možda je ovdje lakše ulaziti i u tajnu, veličanstvenosti Kristova uskrsnuća, poručio je biskup koji je ukazao kako i drugi dan Uskrsa nastavlja se  razmišljati i još dublje uranjati u tajnu i temelj naše vjere, misterij ljudskog spasenja što se dogodio po Isusu Kristu, istaknuo je.

Osvrnuo se i na putu učenika u Emaus. Upravo u tom njihovom hodu i stanju duše možemo puno puta prepoznati i svoj vjernički hod. Puni pitanja i očekivanja, u želji da Bog jasnije pokaže svoje djelovanje u našem životu. Po mogućnosti istog trena kad ga za nešto molimo. A ono bude drugačije, nama često neshvatljivo, naglasio je.

Braćo i sestre, eto nas u Emausu da prepoznamo Isusa u lomljenju kruha Euharistije – u njegovoj Riječi da nađemo tumačenja i odgovore – u našem međusobnom životu, odnosima, riječima i djelima: da mu dademo mjesta da hoda s nama kako bi postali dionici Spasenja, vječnog života, kako bi i mi prepoznavali njegova djela u svome životu. Nađimo češće trenutke tišine i molitve (osobno i zajednički: u obitelji, u svojoj župnoj zajednici), trenutke tišine u kojima ćemo razmatrati djela Božja i u svome životu. Dopustimo mu da s nama hoda, da nam tumači, da prepoznamo njegove tragove i vidimo jasnije kamo nas vodi! Naučimo lomiti kruh – dijeliti život – s drugima kako nas je On naučio da i nas prepoznaju kao njegove sinove i kćeri. Da i mi poput dvojice učenika radosno i bez straha trčimo navijestiti njegovu Radosnu vijest. Krist je Uskrsnuo! Aleluja, poručio je biskup Tomislav Rogić u propovijedi.