Svečanu euharistiju, kojom je uveo vjernike u Vazmeno trodnevlje Isusove muke, smrti i uskrsnuća, slavio je u zajedništvu s katedralnim župnikom Tonijem Plenkovićem. Evanđeoski ulomak svečano je navijestio đakon Hvarske biskupije Tonči Prugo koji je posluživao kod euharistijskoga stola. U obredima Velikoga četvrtka sudjelovali su i bratimi hvarskih bratovština svetoga Nikole i sveta Križa.

Pozdravljajući okupljene vjernike, biskup je istaknuo kako na Veliki četvrtak Crkva slavi događaj s Posljednje večere na kojoj je Isus ustanovio dva sakramenta, euharistiju i svećenički red. Ustvrdio je kako su to dva sakramenta koja idu uvijek zajedno, koja izrastaju jedan iz drugoga. „Euharistija i sveti red izraz su neizmjernoga Božjega milosrđa prema nama“, istaknuo je hvarski biskup, pozvavši vjernike da euharistiju kao ustanovu s Posljednje večere slave otvorena srca.

U uvodu u euharistijsko slavlje posebno je pozdravio bratime hvarskih bratovština, kojima je poslije simbolički oprao i obrisao noge kao izraz Isusova primjera služenja apostolima. „Vi ste predstavnici apostola, oni koji uprisutnjujete dvanaest apostola. To je za vas izuzetna čast, ali u isto vrijeme i obveza. Obveza da trebate živjeti život Isusovih učenika. Trebate biti prepoznatljivi kao apostoli Isusa Krista u našemu gradu. Pozvani ste prednjačiti ljubavlju Božjom“, poručio je bratimima mons. Vidović.

U propovijedi je biskup Vidović pojasnio vjernicima kako Crkva Misom večere Gospodnje ulazi u slavlje Vazmenoga trodnevlja, sjećajući se najvećih otajstava vjere, Isusove muke, smrti i uskrsnuća. „Dragi vjernici, sve ono što je Isus učinio na Veliki četvrtak, sve što je rekao i učinio može se sabrati i izreći samo u jednoj riječi – ljubav. Ljubav je vrhunac Isusova poslanja. Ljubav je izvor našega spasenja, ona je naša nasušna potreba, ljubav je ono bez čega čovjek ne može ni biti ni opstati“, rekao je, uz ostalo, mons. Vidović, razlažući vjernicima značenje Isusove ljubavi prema čovjeku.

Što je to ljubav? Što je pojam naše ljubavi, a što Isusove ljubavi? Ima li naša ljubav dodirnih točaka s Isusovom ljubavi, zapitao je vjernike, ustvrdivši da je ljubav danas najčešće izgovarana riječ. Spomenuo je kako se pišu pjesme o ljubavi, mnogi romani o ljubavi te su snimljeni i mnogi filmovi o ljubavi. Unatoč tomu, današnji čovjek, primijetio je biskup, boluje od strašne bolesti, a to je nedostatak ljubavi, upozorivši kako je ta bolest prisutna na razini pandemije. Pojasnio je kako je današnja ljubav kod čovjeka čisti egoizam, odnosno sebeljublje.

„Ono što je suprotno ljubavi nije mržnja, nego egoizam, tj. sebeljublje. A mržnja raste upravo iz toga sebeljublja. Smrt ljubavi je sebeljublje. To je kada sebe stavimo u fokus, u središte, kada se čovjek ponaša kao da je mjera vrijednosti. Posljedice toga vidimo oko nas; rat, strah i nemir“, rekao je, između ostaloga, biskup Vidović. „Lako je ubiti, ali dati život znači biti moćan. Prava iskonska ljubav je sebedarje, a ne sebeljublje. Isusova ljubav je najsavršenija sebedarna ljubav. Ničim je nismo zaslužili. On je sebe predao za nas. On je umro za nas, omogućio nam da imamo život. Na Posljednjoj večeri poručio je učenicima: ‘Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio’“, istaknuo je biskup, poručivši kako jedni drugima trebamo biti sebedarje. Kao primjer sebedarne ljubavi naveo je svetu Majku Tereziju, rekavši kako je životnim primjerom osvojila čitav svijet te su joj se poklonili predstavnici svih religija. „Blažena Djevica Marija i Majka Terezija dvije su žene koje su zaslužile da ih se zove majkama. One su to te mjere uzrasle u ljubavi, dopustile su da u njima Božja ljubav raste“, poručio je.

Biskup je u propovijedi protumačio i odnos apostola Petra prema Isusu. „Isus pita Petra: ‘Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?’. ‘Gospodine, ti znaš da te volim’, odgovorio je Petar. Isus mu ponavlja pitanje, a Petar isto odgovara. No, voljeti i ljubiti nije isto. Ljubiti znači biti spreman dati život za drugoga. Petar je znao da je slab. Petar je zbog svoje slabosti pustio Gospodinu da u njemu rastu Božji darovi. Petar raste do punine uzasta te na kraju postaje spreman dati svoj život za Isusa. Kad su ga razapinjali tražio je da ga razapnu naopako jer nije želio visjeti na križu poput njegova Učitelja“, rekao je biskup, potaknuvši okupljene da dopuste da u njima rastu Božji darovi do punine.

Na kraju euharistijskoga slavlja održan je ophod po hvarskoj katedrali te prijenos Svetotajstva u Božji grob u pokrajnjoj kapeli. Biskup Vidović pred Božjim grobom zadržao se u kratkoj molitvi. Pjevanje u euharistijskome slavlju predvodio je katedralni Zbor svete Cecilije pod ravnanjem Marijane Domančić, uz orguljsku pratnju Tomija Domančića, izvijestila je Hvarska biskupija.