U suslavlju su bili katedralni župnik don Ante Mateljan, don Marko Ćubelić i don Nikola Šakić. „Danas započinjemo Vazmeno trodnevlje, koje je vrhunac Bože ljubavi i zalog našega spasenja, a Večera Gospodnja je prva sveta misa, majka svih misa, svih euharistija koja nas uvodi u tajnu Pashalnoga Otajstva“, rekao je nadbiskup.

Na početku propovijedi osvrnuo se na biblijska čitanja koja govore o židovskoj Pashi kako bi naglasio posebnost Kristove Pashe. „Snaga Kristove žrtve je u snazi njegove ljubavi. Ljubio nas je do kraja, do svoje žrtve na križu, a ni križ ga nije mogao udaljiti od nas. To je temelj novoga svijeta i novoga života oslobođena čovjeka i čovjekova izlaska iz svih oblika ropstava“, istaknuo je.

U nastavku propovijedi govorio je o otajstvu euharistije i zapovijedi ljubavi koju nam je Krist dao. Euharistija je prisutna u dvije dimenzije: sakramentalnoj i u gesti služenja bližnjima. Gestu pranje nogu Evanđelje prikazuje kao znak Kristova služenja koje će biti u punini ostvareno u prihvaćanju križa i silasku u smrt, naglasio je nadbiskup te upozorio da je tu gestu teško bilo razumjeti apostolima, a i nama danas. „Isus se opasao ubrusom, koji je simbol služenja u ljubavi. Ubrus je odijelo zaručnika, Krista koji nas ljubi. Njegova zaručnica jest Crkva. I mi smo onda pozvani obući ovo zaručničko odijelo“, rekao je nadbiskup.

Oprati noge znači služiti drugome, prihvatiti ga i uvažiti, podijeliti s njim sve što mu je potrebno, sve što obuhvaća naše ljudske i kršćanske odnose. Isus – Sluga Božji i poslužitelj ljudi – dao nam je primjer koji treba slijediti, sjećati se njegova primjera ali i činiti to isto, tj. povezati spomen i čin. U misi se događa ne samo pretvorba kruha u tijelo Kristovo i vina u krv Kristovu nego se treba dogoditi i pretvorba nas samih, pojasnio je.

„Kako je moguće slaviti ovaj gest u obredu a ne živjeti ga u stvarnosti? Kako govoriti o zajedništvu, a ne živjeti zajedništvo? Dobro netko reče da bi možda bilo bolje da manje blagujemo tijelo i krv Kristovu a da pokušamo više uzeti ubrus i služiti bližnjima u svojoj sredini jer ćemo služeći njima bolje razumjeti što slavimo i radosnije ćemo slaviti“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da nas primanje tijela i krvi Kristove približava Kristu i međusobno jer smo udovi jednoga Tijela Kristova.

Potom je nadbiskup oprao noge apostolima, koje su ove godine predstavljali bogoslovi Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu i četvorica laika, a katedralni je zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića i uz orguljašku pratnju don Ivana Urlića pjevao „Gospodine! Zar ti meni da pereš noge?“

Također, na Veliku srijedu navečer u katedrali je počela molitva Časoslova „Barabana“ koju pjevaju kanonici Prvostolnog kaptola i bogoslovi zajedno s nadbiskupom. „Baraban“ se moli na Veliku srijedu uvečer i Veliki petak kroz jutro, a završava na Veliku subotu ujutro.