U homiliji je Barišić podsjetio vjernike na događaje i posebnost ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi te atentata na papu Ivana Pavla II. 1981., koji je čitav svoj život na poseban način štovao Majku Božju. Sve operacije, sve važne datume u svom životu, odvijale su se upravo na Marijine blagdane, a njegovo geslo „Sav Tvoj,“ govorilo je koliko je bio predan Mariji, naglasio je don Ivica.

Gospa u Fatimi pozvala je, kao što uvijek poziva svoju djecu, da budu bliže Bogu, da se svakodnevno obraćamo, molimo i postimo, jer đavao posebno ne može podnijeti post. I ovo je danas prigoda da rastemo u vjeri, da se potpuno predajemo Gospodinu kao Marija, svjesni, da ovdje na zemlji ne možemo ništa imati, sve ono što imamo, sve je posuđeno – Bog je gospodar svega a mi samo upravitelji. Marija nam uvijek želi svima pomoći da se vrata našega srca otvore da budemo ponizni, maleni pred Bogom. Ona plače gledajući u kakve nas nevolje grijeh baca, Ona želi, moli nas, da se sa krunicom u rukama čvrsto uhvatimo za Njezine ruke da nas povede svome Sinu, poručio je don Ivica.

Život se okrene u trenu, svi talenti, sve što čovjek ima, u trenu može nestati, zato nije vrijedno ulagati napore, vrijeme, snagu, u nesigurne  ciljeve, za  ‘kule’  koje će se kad tad urušiti – to znači živjeti samo za ovozemaljski život, to znači u dubini duše biti nesretan! Zaboravljamo da smo stvoreni za slavlje, za Nebo! Živimo u vremenima gdje se zlo veliča i slavi, dok se po ljudskim i kršćanskim vrednotama pljuje! Nije danas kriza znanja, tehnike, betona, već kriza srca, morala i kulture! Provoditi život bez straha Božjega i ljudskoga stida, sve je, samo nije život. Nitko na zemlji ne može sve želje ispuniti, jer na zemlji nije konačni smisao, stvoreni smo za vječnu sreću i to bi trebao biti naš smisao i cilj  života. Marija želi da nam njezin Sin bude cilj…

Nadodao je i kako se zlo ne pobjeđuje našim silama ili mačem, nego krunicom jer zlo je jače od nas. Napomenuo je neka ne prođe dan da ne izmolimo krunicu. Milost Neba, nikome nije došla kao kad otvorimo vodu pa teče, već dolazi mukotrpno, kroz žrtvu, znoj, suze, kroz rad na sebi.  U Marijinoj školi može se naučiti dvoje, kako imati Isusa i kako ga drugome davati. To dvoje Marija je savršeno izvršavala, naglasio je don Ivica, zaključivši – kako  Marijina vjera obvezuje Nebo i Zemlju, Njene ruke sklopljene i uzdignite k Nebu veličaju Boga i one su za nas raširene,  pa i mi budimo i ostanimo u Marijinoj školi, učimo u njezinoj školi,  nije lako, sve što je vrijedno, što je dobro, nikad nije bilo lako ali vrijedi, isplati se živjeti i raditi i trpjeti za ono neprolazno; usvojimo znanje, primjere, neka nam školski pribor bude Sveto pismo, krunica, sve ono duhovno što nam pomaže, otvorimo bilježnicu svoga srca i ispite polažimo u svakodnevnom životu.

Vjernici su se za slavlje pripravljali devetnicom i trodnevnicom koju je predvodio župnik fra Kristijan Perković. Slavlje je uzveličao župni zbor kojim ravna s. Angelina Tokić.