Suslavilo je petnaest svećenika i redovnika, među kojima i generalni vikar mons. Franjo Velčić te benediktinac o. Jozo Milanović. Podršku i blizinu krčkoj zajednici svojim sudjelovanjem iskazale su koludrice benediktinke iz creskog i rapskog samostana. Pjevanje na misnom slavlju animirao je krčki katedralni zbor. Biskup Petanjak u propovijedi je napomenuo kako se taj visoki jubilej slavi u osmini blagdana Svih vjernih mrtvih, na dan kada se spominjemo svih svetih benediktinskog reda, tolikih koji su se posvetili i ostvarili u svom životu živeći Kristovo evanđelje po primjeru svetog Benedikta. Njihov duhovni rast i razvoj bio je razlogom mnogima da se raduju i da po njima slave Gospodina.

„Kad je riječ o radosti, ona može biti samo u Gospodinu. Bog je neizmjeran i ljudsko je srce neizmjerno samo ako su božansko i ljudsko srce usklađeni, ako se božansko i ljudsko pronađu i susretnu u istinskom prijateljstvu, možemo govoriti o savršenoj sreći i radosti. Sve što je manje od Boga nikad do kraja neće ispuniti i zadovoljiti želje i potrebe ljudskog srca. Bez Boga će nam uvijek nešto faliti, nikada se nećemo do kraja osjećati ostvarenim i koliko god budemo više imali i posjedovali, to ćemo biti nezadovoljniji i nesretniji. Nijedna radost nije duga vijeka ako nije oslonjena i ispunjena Božjim Duhom, kao što nijedna žalost nije nepodnošljiva ako je Gospodin u središtu našeg života“, istaknuo je mons. Petanjak.

U tom ozračju, dodao je, razumije se Isusov govor o stostrukoj nagradi koja čeka one koji su poradi njega sve ostavili i pošli za njim (usp. Mt 19,29). Sve koji su se opredijelili za duhovni poziv, svećenike, redovnike i redovnice, biskup je pozvao na opreznost. „I mi koji smo se samo prividno svega ostavili, ne mislimo dovoljno o Isusovim riječima i ne hranimo dovoljno svoju vjeru, te je to razlog da smo se ostavili nekih obiteljskih navezanosti i vidljivog zgrtanja bogatstva, ali smo si pronašli utjehu u nekom i nečem drugom, dok je Isus Krist ostao po strani, na čekanju. Može se od ovog svijeta biti udaljen različitim materijalnim ogradama i zidovima, a da unatoč tome mi nikad nismo izašli iz tog svijeta i, što je najgore, da smo taj svijet unijeli ondje gdje mu nije mjesto. Unatoč tome što kažemo da nešto  želimo, nedostaje nam odlučnosti i predanosti da uz to prionemo i Bogu se do kraja izručimo. On ipak i preko nas, takvih kakvi jesmo, govori ovom svijetu, a preko onih koji su između nas dosegnuli stupanj svetosti čini i svoja velika djela“, naglasio je biskup.

Sestrama koludricama, ali i svim vjernicima, biskup je kao uzor stavio sv. Benedikta. „On i danas ne prestaje svijetliti svojom osobom jer je on evanđelje i Isusove riječi utjelovio u svojoj osobi. Živeći u konkretnom svijetu svoga vremena, uvidio je da njegovo mladenačko srce u punini ne ispunja život kakvim žive njegove školske kolege u Rimu i zato donosi životnu odluku: ‘Želim se svidjeti samo Bogu’. Prije nego je završio studij, Benedikt napušta Rim, povlači se u trogodišnju potpunu samoću i ondje kroz molitvu i kontemplaciju dozrijeva njegov životni poziv i djelo koje će trajno obilježiti europsku kulturu. Bio je svjestan da se bez molitve i zajedništva s Bogom ne može Boga upoznati, ne može se imati iskustvo Boga, ali isto tako da duhovnost ne može biti neko lebdenje u zraku, nego mora imati veze s konkretnom stvarnošću.

Zato za njega molitva nije pričanje, nego slušanje. Molitva služi da čuješ Gospodina i da ono što si kroz molitvu čuo možeš u životnu stvarnost pretočiti“, naglasio je propovjednik. „Sveti Grgur Veliki, benediktinac i papa, 50 godina nakon njegove smrti piše njegov životopis. Narodi Europe na prijelazu iz 5. u 6. stoljeće živjeli su gotovo kao mi danas, jer se promijenilo lice Europe: propada Zapadno rimsko carstvo, raspada se političko jedinstvo, a na vratima Europe stoje novi narodi koji je polako osvajaju. Takvoj Europi sv. Grgur Veliki u svetom Benediktu i njegovoj ostavštini daje mogućnost novog duhovnog i kulturnog jedinstva koje je proizlazilo iz kršćanstva i koje će prihvatiti oni koji budu ušli u Europu kao njezini novi žitelji.

Papa Benedikt XVI. u katehezi o svetom Benediktu, lijepo ističe da ga sveti Grgur Veliki predstavlja kao ‘sjajnu zvijezdu’ koja toj uplašenoj i dezorijentiranoj Europi želi pokazati put koji vodi izlasku iz te ‘tamne noći povijesti’“, dodao je. Mons. Petanjak naglasio je kako su riječi sv. Grgura Velikog aktualne i danas. „Današnja Europa, koja nakon svjetskih ratova, urušavanja velikih totalitarnih sistema, ratova koji se sada vode u svijetu i migrantima koji su već tu među nama, želi sačuvati ovaj kontinent tako što se ujedinjuje politički i ekonomski, no ako ne bude sačuvala kršćanske korijene koji su je oblikovali i koji su njezin identitet, srušit će se kao kula od karata. Ako nešto nije sigurno i čvrsto iznutra, ništa ga izvana neće moći sačuvati. Zato ovo vrijeme nije vrijeme podjela nego maksimalnog jedinstva i zajedništva oko općeg dobra kako bi se sačuvalo i unaprijedilo ono što smo nezasluženo baštinili od onih prije nas“, istaknuo je.

Sestrama benediktinkama čestitao je veliki jubilej te ih pozvao da se u potpunosti predaju i povjere u Gospodinove ruke. Na kraju misnog slavlja riječi zahvale i pozdrava uputila je opatica rapskog samostana s. M. Zrinka Roglić. Ohrabrila je krčku zajednicu, rekavši kako je ovo samostan budućnosti koji mnogi tek trebaju otkriti kao mjesto Božje prisutnosti, kontemplacije, jednostavnosti i skromnosti. Zahvalila je biskupu na podršci i predvođenju liturgije, kao i svim svećenicima i redovnicima koje posebno prate svojim molitvama.

Mladim djevojkama i ženama koje razmišljaju o pozivu poručila je da „kušaju monaški život unutar zidina koji se naizgled čini običan i nezanimljiv, dok se u srcu svake koludrice događa najljepši dijalog Zaručnika i Zaručnice.“ Svim članicama krčkog samostana izrazila je blizinu i ljubav koludrica iz Cresa i Raba. Središnjoj svečanoj proslavi jubileja, od petka 10. do nedjelje 12. studenog prethodila je trodnevnica koju su vodili mons. Franjo Velčić, fra Antun Badurina, TOR, i o. Jozo Milanović, OSB. Oni su u te dane slavili misu te održali prigodni nagovor, upoznajući prisutne s poviješću benediktinskog samostana u Krku, suživotom i suradnjom franjevaca trećoredaca i sestara benediktinki u Krku te s monaškom duhovnošću,  izvijestila je Krčka biskupija.