U Antinoj rodnoj Župi i u crkvi Sv. Franje na Kladi i crkvi Sv. Ilije, mise je predslavio fra Mario Jurišić koji je tom prigodom predstavio novu knjigu pod naslovom „Majka nježnosti i ljubavi“.

„Kad gledate Majku Tereziju, kako pere gubavce, kako ih maže, kako čisti rane, kako im češlja kosu, kako ih hrani, kako ih grli, kako ih ljubi, to je za mene nešto što ne mogu razumjeti i shvatiti, ali to  zna samo ona, majka nježnosti i ljubavi, riječi su oca Gabrića. Zato sam i stavio naslov knjige  ‘Majka nježnosti i ljubavi’, rekao je vlč. Jurišić, pri  čemu je naglasio, kako se Majka Tereza, premda cijeli život sa gubavcima, nikada nije zarazila; „čudo nad čudesima!… ‘Blago i bogatstvo Crkve, premda siromašni’, za njih je rekao i Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, kada ih je vidio u Zagrebu. Onaj tko ima pravoga istinskog Boga u sebi, on je bogat, to je smisao, jer, tko ima Boga, ima i ljubavi, a tko ima ljubavi,  ima i nježnosti i razumijevanja;  otac Ante i Majka Tereza živa su legenda!”

„Znamo, kad je bila u Metkoviću, Sinju, Splitu, Zagrebu, nije mogla ni disati, kamoli hodati, kako smo bili oko nje stisnuti, da je vidimo, da je dotaknemo; ona je bila živo evanđelje, živa svetost, kao i Ante. Kad bi se on pojavio, bio bi urnebes, osobito kad je bila proslava u Solinu, kad su ga nosili na rukama, a imali su i koga!“
Majka Terezija bila je Nobelovka, dobila je nagradu za mir, a ta Nobelova  nagrada iznosi 192 tisuće dolara. Sve je to podijelila siromasima, ništa sebi ili sestrama, dala je dobar dio i ocu Anti za 15-ak kuća što je oluja odnijela…Za sestre Majke Terezije, otac Ante kaže da su anđeli milosrđa, one stvaraju čuda, one su heroji, neumorne radnice a uvijek vesele i nasmiješene, samo rade dobro, a ta dobrota osvaja čovjeka. Kako otac Gabrić još nije na oltaru, premda se dogodilo mnogo čudesa po njegovom zagovoru, molit ćemo malo i zagovor Majke Tereze, koja je rekla da je o. Ante svetac, da i ona malo posreduje kod Boga da bi Ante bio čašćen kao blaženik i svetac.

Majka Terezija bila je Hrvatica napola, ona to i priznaje. Imala je hrvatsku putovnicu i državljanstvo, bila odlikovana od pok. dr. Franje Tuđmana, svugdje je govorila da joj je Hrvatska u srcu, bolje je govorila hrvatski nego albanski, iako je bila Albanka po rođenju.

„Ona je i počasna građanka Zagreba, mnogo odlikovanja ima, jer je to zaslužila, a najvažnije jest to, da je svetica.  Za oca Gabrića kazala je da su od njega u Bengaliji ljudi dobili Isusa, preko njega su u Indiji doznali da ih Bog ljubi, preko Ante su doznali da su oni naša braća i sestre, a  Ante je rekao za nju, da je ona majka nježnosti i ljubavi a poslije će sveti  Papa Ivan Pavao II. isto kazati – oni koji su izgubili sve u životu, dobili su majčinu nježnost!

U stara vremena čestitala se korizma, to je vrlo važno.  Neka vam je blagoslovljena ova korizma, što znači, da bude puna  ljubavi, dobrote, razumijevanja i strpljivosti. Mi smo to pokazali dosta dobro, jedinstveni; i kod potresa i covida-19, pokazalo se hrvatsko srce, ljubav i milosrđe… ”
Homiliju je vlč. Jurišić zaključio molitvom sa svim nazočnima. „Ako možete uvijek je ponavljajte”, rekao je, “to će biti najdraže Majki Terezi i ocu  Anti:  ‘Isuse vjerujem u Te, Isuse ljubim Te, Isuse ufam se u Te, Isuse milosrđe  moje, oprosti grijehe moje, Isuse hvala Ti za tvoju muku i tvoju bol'”.

Nakon misnog slavlja u crkvi Sv. Nikole biskupa, koje je predslavio župni vikar don Dino Prkut, ispred crkve počela je i biciklijada u čast oca Gabrića, uz blagoslov don Roka Kaštelana, koji je u Župi sv. Nikole biskupa na pastoralnom praktikumu. Vožnju na prijevoznom sredstvu kojim se o. Gabrić koristio u Indiji, organizirao je Biciklistički klub Relaks. Biciklisti su prošli od crkve Sv. Nikole do crkve Sv. Ilije, zatim do rodne kuće o. Ante, pa Kladom i biciklističkom stazom uz Neretvu natrag do Trga kralja Tomislava.