Svetkovina Svih svetih na Boninovu: Mi već jesmo i još nismo sveti!

“Ljudima prošlosti Bog se često činio uzvišen i nedohvatljiv, daleko od njihovih svakodnevnih problema. Možda je i to razlog zašto su imali potrebu za posrednicima između njih i Boga a ti posrednici su sveci”, rekao je na početku propovijedi biskup Uzinić. “Zadaća svetaca za koje se držalo da su drukčiji od običnih ljudi, a time i bliže Bogu bila je doprijeti Bogu s ljudskim potrebama i problemima i dobiti uslišanje od Boga. Neki su, kao Gospa ili sv. Antun u tome bili vrlo široki, neki manje. No svaki svetac je bio specijaliziran za određeno područje ili zagovornik za određenu potrebu.” Kao primjer biskup je naveo dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha koji je bio zaštitnik od bolesti grla, a također su ga i neka druga mjesta u svijetu uzela za zaštitnika. Osim što su za njegovu zaštitu i posredništvo molili svi od liječnika i graditelja, preko stolara, krojača i sapunara, pa do glazbenika i stočara zazivalo ga se i kod raznih bolesti, a bio je i zaštitnik u olujama.

“Danas drugačije gledamo na Boga”, nastavio je biskup, “jer smo možda i zbog napretka znanosti, koja nam je dala odgovore na mnoga pitanja a i mnoga ostavila neodgovorenima, svjesniji onoga što nam je objavio posrednik Novog saveza Isus Krist.”

A Isus nam je objavio da naš Bog nije neki daleki Bog, da naš Bog nije nedostižni Bog nego da je on naš otac, koji nas ljubi jer je milosrdan“, istaknuo je biskup Uzinić.

Opisao je i da je Bog u Isusu postao naš brat, onaj koji s nama suosjeća, da je u njemu na sebe preuzeo sve naše boli, našu smrti i grijehe i ponio ih na križu postavši tako jedini posrednik između Boga i ljudi. Da je on Bog koji je u Duhu Svetome i nas posinio, učinio nas svojim sinovima i kćerima.

To je razlog, ustvrdio je dubrovački biskup, što danas drugačije gledamo i na svece. “Oni su nam sve manje potrebni kao posrednici, a sve više kao ono što zapravo jesu, naša braća i sestre. To je prekrasno svojevremeno izrazio i sv. Ivan Pavao II., oni su među nama, oni pripadaju našoj obitelji, a mi njihovoj. Ovo je izvanredna promjena koja daje sasvim novo značenje i pravi smisao štovanja svetaca. Umjesto da ih štujemo kao one koji Bogu posreduju naše molitve, a što doista nije potrebno jer Bog zna što nam treba i prije nego ga zatražimo, mi ih štujemo zato što su uspjeli postati sveti i što su nam svojim primjerom pokazali put. Pokazali su nam put da, iako smo slabi i grešni, i mi možemo postati sveti. Pogleda usmjerenog prema njima mi počinjemo vjerovati u sebe, u svoju mogućnost, počinjemo vjerovati i u druge i u njihovu mogućnost, mi počinjemo vjerovati u mogućnost biti sveti.Oni su znak povjerenja u mogućnost svakoga od nas.“

Sv. Ivan Pavao II. pozivao je da se okrenemo svetima da bismo otkrili sveca u sebi, da se ‘usporedimo s njima’ kako bismo shvatili kako Bog nije naviknut gubiti u suočavanju s našom krhkošću”, poručio je biskup Uzinić.

Naglasio je kao je upravo svetkovina Svih svetih koja se slavi pohađajući grobove svojih pokojnih, prilika za ovo okretanje i usporedbu i to manje s poznatim i kanoniziranim svecima koji nam ostaju nedostižni, a više s običnim, svakodnevnim svecima. Onim ‘svecima iz susjedstva’, kako ih naziva papa Franjo, svecima koji su pokopani na našim grobljima.

Biskup je nadalje ustvrdio da su to članovi naših obitelji, naši preci, djedovi i bake, očevi i majke, braća i sestre, branitelji i civilne žrtve rata, sinovi i kćeri, svi oni koji su bez obzira na svoje zvanje i zanimanje, spol, nacionalnu, rasnu ili klasnu pripadnost, usprkos svim ljudskim slabostima i nesavršenostima “osobno iskusili zajedništvo s Bogom”, ne zahvaljujući sebi i svojoj posebnosti, već zahvaljujući Očevoj ljubavi koja se objavila u Isusu Kristu koji želi da se svi ljudi spase. “Crkva želi da uspoređivanjem s njima otkrijemo da svetost nije poziv na ono što trebamo ostvariti nakon groba nego da je svetost nešto što mi jesmo već sada i s čim u skladu sada trebamo živjeti.”

Podsjetio je i na to da su se prvi kršćani među sobom nazivali svetima, o čemu se govori i u Novom zavjetu. “Iako to još nismo konačno, mi već jesmo sveti. I jesmo i nismo još. Posvećeni smo sakramentom krštenja i drugim sakramentima. I daju nam milost da možemo živjeti sveto stavljajući se na raspolaganje Gospodinu gdje nas on želi, trudeći se u različitim životnim okolnostima ostvariti onaj specifični kršćanski put svetosti koji nam je Isus objavio u svom evanđelju“, rekao je biskup.

Biskup je podsjetio i na riječi sv. Ivana: Djeca se Božja zovemo i jesmo. “No nismo to još na konačan način jer se još ne očitova što ćemo biti. No, očitovat će se. A kad se očituje bit ćemo Bogu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. To je ono konačno ‘biti svet'”, zaključio je biskup propovijed i svima zaželio sretnu i blagoslovljenu svetkovinu Svih svetih.

Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi i mješoviti zbor Župe sv. Petra-Boninovo. Na kraju mise biskup je izmolio i molitvu za pokojne.