U uvodnim mislima o. Barić istaknuo je taj veliki dan za Crkvu, napose za Hrvate i Hrvatice, 20. obljetnicu beatifikacije Alojzija Stepinca, „najsvjetlijeg lika Crkve u Hrvata“, kako ga je tom prigodom nazvao sv. Ivan Pavao II. Pozvao je na molitvu za blaženikovu kanonizaciju, premda je uvjeren da je On već odavno kanoniziran u nebu.

Misao vodilja homilije bila je „Blaženi Alojzije Stepinac, apostol Marijine slave“. Propovjednik se osvrnuo na gotovo sve dionice Stepinčeva života utkane u Marijin život. Istaknuo je da je štovanje Bogorodice upijao s majčinim mlijekom, od djetinjstva do posljednjih dana života. Rođen je 8. svibnja 1898. godine, na spomendan Marije Posrednice svih milosti. Majka Barbara prekrila ga je u kolijevci krunicom. Dnevno je molio sva tri otajstva. Na povratku iz ratišta svratio je na Trsat i ostavio svoju zahvalu Majci Božjoj: „Bogorodici Djevici Mariji u znak zahvalnosti za bezbrojna dobročinstva poklanja Alojzije Stepinac.“

Posebno je štovao Majku Božju Bistričku. Pokrenuo je hodočašća njoj u čast; uredio je svetište i godine 1943. podigao prve četiri postaje Križnoga puta. Želio je da Majka Božja Bistrička bude središte duhovne obnove Hrvata uz 1300. obljetnicu naše povijesti. U prvoj propovijedi na Mariji Bistrici godine 1935. obratio se Majci Božjoj riječima: „Pogledaj na nas milena Mati. Svrni svoj pogled na nas svoj zlatni… Pogledaj na našu dječicu, na naše mlade, na naše obitelji, na naše starce i starice…“ A u posljednjoj propovijedi godine 1945. na Mariji Bistrici rekao je: „Majko Božja Bistrička oprosti nam, utješi nas, pomozi nam!“

Karmelićanke su obnovile sjećanja na 3. listopada 1998. godine. Sudjelovale su, naime, na misnom slavlju proglašenja blaženim svoga utemeljitelja i osjetile tada još više bilo svoje Crkve i svoga hrvatskog naroda, te gostovale u, prije tjedan dana, novoosnovanom bistričkom Karmelu „Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca“.