Blaženi kardinal Stepinac neuništivi nebeski influencer
Argumenti HKR-a
Zagreb (IKA)
Pripada li lik nadbiskupa Alojzija Stepinca osobama koje su znale motivirati čitav narod? Zašto ga se više promatra kao političkog čovjeka, a manje kao svećenika i biskupa? Kako se stvarala negativna slika o nadbiskupu Alojziju Stepincu? Je li Stepinčeva kanonizacija u čekaonici politike? Što znamo o njegovoj duhovnosti? Odgovori na ova pitanja traženi su u emisiji Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija u kojoj su 10. veljače sudjelovali: profesorica hrvatskog jezika i dugogodišnja djelatnica i ravnateljica Staroslavenskog instituta u Zagrebu dr. Marica Čunčić, pravnik, povjesničar i publicist dr. sc. Tomislav Jonjić i povjesničar s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. sc. Tomislav Anić. Emisiju je uredila i vodila Tanja Maleš.
Kardinal Stepinac pripada likovima koji su znali motivirati čitav narod – oko ove tvrdnje složili su se svi sudionici emisije. Dr. Čunčić je istaknula kako je kardinal djelovao kao povijesna osoba, no on je živ i danas. „Nebesnici su neuništivi. On je, rečeno današnjim rječnikom, neuništivi influenser… Stepinac je jači sada nego je ikada bio. Za vrijeme zemaljskog života možeš nešto učiniti, ali uz Boga je njegov utjecaj jači na sve nas. On nas zagovara i možemo prepoznati što je dobro, a što ne. Ovo što on sada radi je urodilo plodom jer i sada vidimo kako ljudi razlučuju. Dobro razlikuju što je što. Crkva može progovoriti i sa svoga stajališta. Mogu se vratiti oni koji su nastradali od crno-bijelih medija… Mi osjetimo što je istina. Znamo prepoznati kada je nešto premazano tolikim mastima. Kardinal ima vrlo snažan utjecaj. Čovjekova duša je otvorena prema istini. I tko god se nađe u katedrali može to osjetiti”, rekla je dr. Čunčić.
U osvrtu na bliskost na duhovnoj razini s kardinalom Stepincem dr. Čunčić je istaknula kako ju je upravo on sačuvao u Katoličkoj Crkvi. Kardinal joj je zajedno s Majkom Terezijom bio svjetlo u životu. „Ono što sam čula o njima bilo mi je dovoljno da me orjentira u mladenačkim traženjima. Kada sam dobila Fulbrightovu stipendiju prije odlaska u Ameriku intuitivno sam otišla pred njegov grob u katedralu. Željela sam ostati vjerna Bogu i rodoljublju. Sada vidim da je Stepinac bdio nadamnom. Predavala sam hrvatski jezik na američkim sveučilištima. Bilo je to opasno, dobivala sam prijeteće pozive, bila sam praćena, pri dolasku u Hrvatsku bila sam na razgovorima u Petrinjskoj, a po ostvarenju neovisnosti Hrvatske vratila sam se u domovinu i vidim da me je on zagovarao, i drago mi je što se to dogodilo”.
„Neminovna je Stepinčeva politizacija”, ustvrdio je dr. Jonjić pojašnjavajući da je Stepinčev lik obilježen politikom od trenutka kada postaje biskupom. „Činjenica da je bio solunski dobrovoljac pomoglo mu je da ga Beograd potvrdi za biskupa. Zanimljiva je situacija i oko njegova suđenja, kao i sprovoda. Švicarske vlasti, koje su bile neutralne, u tome trenutku nisu znale hoće li poslati svoga izaslanika ili ne… Stepinac je u ključnom trenutku stao uz hrvatski narod u borbi za njegovu slobodu”, rekao je dr. Jonjić. Govoreći, pak, o negativnoj slici o Stepincu koja se stvarala tijekom njegova života istaknuo je kako je sam Stepinac neprekidno isticao da njegovo rodoljublje nema straničarsku dimenziju. „Branio je prvo hrvatskoga naroda na državu, ali nije postao ustaša niti je branio ustaštvo. To je ono što ga je dovelo pred jugoslavenski boljševički sud. Uvijek ističem da to nije bio komunistički sud, kako se kod nas često spominje, nego montirani proces je bilo djelo jugoslavenskog komunističkog režima. Nigdje katolički svećenici nisu stradali tako razmjerno kao u Hrvatskoj. To se ne može pojasniti samo nepomirljivošću kršćanstva i komunizma, nego se tome mora dodati i nacionalno-politička dimenzija”.
Stepinac se, kako je rekao dr. Jonjić, konfrontirao i poganskim tendencijama, a bio je i najizraženiji protivnik slobodnoga zidarstva, uz komuniste. „Nadbiskup Stepinac, kao čovjek koji je bezuvjetno odan Crkvi nužno je dolazio u konfrontaciju sa svim protukršćanskim, protucrkvenim tendencijama, i ne samo s onima koje su bile boljševičke komunističke, nego i s poganskim koje su se postupno infiltrirale u Hrvatsku seljačku stranku 30-tih godina oko Rudolfa Hercega. S druge strane, nadbiskup Stepinac je možda najizgrađeniji protivnik slobodnog zidarstva u tome razdoblju. To će biti jedan od razloga zbog čega će u njegovu progonu, najprije medijskom a kasnije i sudskom, sudjelovati i slobodni zidari uz komuniste. Opće je poznata stvar da je i onaj ‘Magnum crimen’ Viktora Novaka masonski pamflet protiv Katoličke Crkve. To je model koji je funkcionirao tada, prije Stepinca, i koji na žalost funkcionira i dan-danas bez obzira što ga nismo svjesni”, rekao je dr. Jonjić koji smatra da odluka pape Franje o odgađanju kanonizacije nema presedana, i da Papa nije postupio najpragmatičnije.
„Nevjerojatan Stepinčev radni elan, empatija koja je bila zalog njegova karitativnog i socijalnog djelovanja, pridonijeli su razvoju Crkve, ali i razvoju duha hrvatskoga naroda”, istaknuo je dr. Anić. Nadalje je rekao kako dokumenti pokazuju da je Stepinac bio domoljub. „Kada govorimo o Stepincu naglašavamo da je on definitivno čovjek Crkve i zaštitnik kršćanskih vrijednosti. On je u propovijedima vrlo gorljivo branio te ideje. Sveučilištarce poticao da brani domoljublje i zbog toga je bio ‘persona non grata’ za svaki sustav”.
Dr. Anić se složio da je staljinistički koncept uređivanja novinarstva Stepinca stavljao u crnu propagandu zasnovanu na lažima i neistinama. No, kako Crkva nije smjela javno nastupati istina se teško probijala. U osvrtu na Stepinčevu optužnicu rekao je kako je ona i danas main stream. „Mi i danas moramo braniti nešto što je svakom zdravorazumskom i promišljajućem biću jasno. „Istina” koju je proizveo taj montirani sudski proces traje, na žalost, još i danas. Za Stepinčevu kanonizaciju je istaknuo da je u „čekaonici politike”.”U politiku je dospio zbog svoje snažne osobnosti i nepokolebljivosti kršćanskim vrijednostima. Nepokolebljiviji stradavaju i nakon smrti”, rekao je, među ostalim, dr. Anić.