Razigranim mališanima domaći župnik Pero Stanić dopustio je da tijekom mise hodaju po crkvi, te na svoj način slave radosni događaj Božića. Kako su djecu, napose onu malenu, doveli njihovi roditelji i homilija vlč. Stanića bila je ispunjena promišljanjima o pravom smislu Božića te porukama roditeljima kako da žive po uzoru na Svetu obitelj.

„Danas se djeci sve prikazuje idilično, nastojeći ih se zaštititi od slike gladnih, bolesnih beskućnika. Nitko Maloga Isusa ne prikazuje kao beskućnika, a on je upravo to bio, dijete bez kuće, bez krova nad glavom, bez toploga ognjišta, zateklo se u bijedi i neimaštini skupa sa svojim roditeljima koji nisu bili dobrodošli u Betlehem. Ipak mjesto se našlo, i ma kako odbojno bilo, postalo je toplo i bogato, upravo prisutnošću Svete obitelji bez koje svijet ne bi imao smisla“, naglasio je župnik Stanić.

Božja ljubav i danas kao i tada ispunjava svaki prostor, osobito onaj najtužniji i najzabačeniji. Bogatstvo nije u stvarima, imanju, nakitu nego u srcima koja se daju, koja osjećaju za druge, koja dijele i nose Ljubav.

Ustvrdio je da kada bi djeci dali priliku da osmisle sve oko Božića, da budu kreatori zbivanja duša dok se odrasli bave onima što tjelesa zahtijevaju, bilo bi to putovanje kojemu se na zna dnevni red, koje se ne prepoznaje iz osobnih iskustava, nego se uči iz iskustava nevinih. Zaključio je porukom roditeljima da uče od Svete obitelji kako odgajati djecu, da im ne nameću svoju volju, nego poštuju njihova nastojanja i njihovo poslanje na ovome svijetu, prate njihove korake i nastojanja kroz život nenapadno ali s povjerenjem.