Na početku trodnevnoga pohoda Hrvatskoj katoličkoj misiji Dublin biskup Palić posjetio je veleposlanika Mašinu, u pratnji kancelara Hvarske biskupije don Ivana Jurina te voditelja HKM Dublin vlč. Josipa Levakovića. Veleposlanik je gostima izrazio srdačnu dobrodošlicu i izrazio radost zbog susreta, ali i zbog svih događaja koji su pred njima, a na kojima će se okupiti brojni vjernici, Hrvati koji žive i rade u Dublinu i u Irskoj. Razgovor je nastavljan u vrlo ugodnom tonu dotičući se mnogih tema vezanih uz život i rad  Hrvata u Irskoj, ali i Hrvata u Domovini i drugim zemljama Europe koji se okupljaju i čuvaju svoj identitet zahvaljujući djelovanju Crkve u Hrvata.

Nakon susreta s veleposlanikom, mons. Palić pošao je na susret s dublinskim nadbiskupom Diarmuidom Martinom. Mons. Martin izrazio im je srdačnu dobrodošlicu, te se najprije  prisjetio svojih ratnih posjeta BiH i Republici Hrvatskoj i svih strahota koje je ondje vidio i o kojima je slušao. Razmijenjena su iskustva iz života Crkve u Hrvatskoj i u Irskoj – osobito na područjima obrazovanja, te pastorala zvanja. Nadbiskup Martin ponovno je izrazio iskreno zadovoljstvo zbog prisutnosti hrvatske zajednice u Dublinu, i svega što kao takva u okviru rada HKM Dublin i čini za Hrvate, ali i zbog svjedočanstva vjere i zajedništva koje kao mlada zajednica pruža okruženju u kojemu se nalazi. Mons. Palić zahvalio je nadbiskupu Martinu zbog svega što je, kao mjesni biskup učinio kako bi hrvatska zajednica mogla uopće započeti s djelovanjem. Vlč. Levaković izrazio je iskrenu zahvalnost nadbiskupu Martinu i zbog njegove suglasnosti da HKM Dublin i njezin voditelj u rujnu 2018. dobiju svoj novi dom u okrilju župe Haddington Road, na jugu Dublina, koja je relativno blizu samome središtu grada, što znatno pospješuje djelovanje Misije.

Hrvati koji žive i rade u Republici Irskoj hodočastili su u organizaciji HKM Dublin u subotu 25. svibnja u irsko nacionalno marijansko svetište Gospe od Knocka – Kraljice Irske u mjestu Knock na sjeverozapadu Republike Irske. Prijevoz je bio organiziran iz Dublina, te iz Corka, a neki su hodočasnici došli vlastitim prijevozom. Mons. Palić ispratio je u 7.45 sati molitvom i blagoslovom hodočasnike koji su pošli iz Dublina, ukratko im posvješćujući smisao hodočašća. U molitvi su se sjetili i svih vjernika koji su toga dana na hodočašće pošli iz različitih krajeva Republike Irske : iz Corka, Letterkennyja, Limericka, Galwayja… Po dolasku u svetište mons. Palić, vlč. Jurin i vlč. Levaković stavili su se na raspolaganje hodočasnicima za ispovijed na hrvatskome jeziku u kapeli Pomirenja. Potom se mons. Palić uputio na susret s rektorom svetišta vlč. Richardom Gibbonsom. Uslijedio je Križni put – koji su započeli podno križa u svetištu, na mjestu gdje je sv. Ivan Pavao II. slavio misu 1979. godine. Pobožnost su nastavili na obližnjoj Kalvariji. Zatim su se svi okupili u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja, na čijem vanjskom zidu se dogodilo ukazanje prije 140 godina. U župnoj crkvi je biskup Palić zatim predvodio euharistijsko slavlje u zajedništvu s vlč. Levakovićem i don Ivanom.

Mons. Palić u propovijedi je tumačio prizor ukazanja: zašto upravo ti likovi koji su se vidiocima tada ukazali – Janje na oltaru okruženo anđelima, Blažena Djevica Marija, sv. Josip i sv. Ivan Krstitelj? Proroci su Isusa Krista uspoređivali s janjetom koje se žrtvuje. Iz svakodnevnoga života znademo kako je janje, pred klanje, tiho. To što se događa u svakodnevnom životu preneseno je na Isusa i njegovu žrtvu za nas. Simbolika Janjeta vodi nas prema još jednoj stvarnosti: veličini Božje ljubavi prema svakome od nas. Isus se žrtvovao, postao Janje koje uzima grijeh svijeta i daje mir. Žrtvu koja je okrunjen Uskrsom. Uskrsnuo je da nam pokaže konačno određenje. I on, Uskrsli, snagom svojega Duha Svetoga, okuplja Crkvu – i nas danas. U sv. Josipu, Blaženoj Djevici Mariji i sv. Ivanu Krstitelju imamo uzore – oni su potpuno pripadali Bogu, svatko na svoj način. Sv. Josip je primjer pravednoga, tihoga čovjeka – niti jedna njegova riječ nije zabilježena u Sv. pismu. Šutnjom nam govori: u šutnji, tišini može se dogoditi osluškivanje Božjega plana s nama. Bog se nama objavio u Isusu – i valja ju osluškivati srcem. Sv. Ivan Krstitelj pozivao je na obraćenje, promjenu života. Svjedočio je svojim životom da potpuno pripada Bogu. Kao i Marija. Marijin Veliča nam govori što to Bog čini u čovjeku koji mu otvara svoje srce. Marija je otvorila svoje srce: Neka mi bude po tvojoj riječi. Prisutnost Boga u životu tjera nas da Ga svjedočimo drugima. A krštenjem je sve počelo. Isus je, snagom Duha Svetoga, postao dio nas. I mi smo pozvani ponijeti Isusa među druge – gdje jesmo.

„Došli smo danas u ovo svetište, zaključio je mons. Palić, po Božje, nutarnje čudo. Po mir. Po otvorenost poticajima Božjim – baš po uzoru na sv. Josipa, Blaženu Djevicu Mariju, a onda poput sv. Ivana Krstitelja, druge pozivati na obraćenje, na promjenu života”.

„Drago mi je da sam ovih dana s vama. Jedne činjenice trebate biti svjesni: niste došli ovdje bez svojega identiteta – nego kao ljudi, kao pripadnici jednoga naroda koji je duboko povezan s Crkvom. Koji je kroz tolika stoljeća ostao vjeran Crkvi i svome narodu. Zato njegujte ovdje zajedništvo. Ohrabrujte jedni druge u svjedočenju toga identiteta. Nemojte se stidjeti pokazati onima s kojima živite i radite: tko ste i odakle ste. Jer, ponavljam: imamo bogatstvo. I to bogatstvo nosimo u sebi.

Naše bogatstvo jest u prvom redu da smo krštenici, da imamo svoj katolički identitet. Da smo Hrvati i da imamo svoj identitet. Naše bogatstvo je, za vas ovdje sada,  da pripadate jednoj vjerničkoj zajednici – a to je naša Hrvatska katolička misija.

I za sve vas, za vaše obitelji, u ovoj Godini (molitve za obitelji i duhovna zvanja) koju počinjete, molim zagovor Blažene Djevice Marije koja se ovdje štuje kao Kraljica Irske, a koju mi štujemo kao Kraljicu Hrvata, da nas ona svojim zagovorom prati kako bismo doista bili radosni svjedoci Isusa Krista.“

Nakon mise uslijedio je prvi koncert Zbora mladih HKM Dublin, kojima se pridružio i zbor djece koja su izvela pjesmu u čast Nebeske Majke. Nakon zajedničke fotografije pred bazilikom, hodočasnici su se uputili svojim domovima.

U nedjelju 26. svibnja mons. Palić predsjedao je euharistijskim slavljem, za vrijeme kojega su podijeljeni sakramenti kršćanske inicijacije. Djevojčica Ella Kasalo krštena je u vjeri svojih roditelja i tako postala dijete Božje i član Crkve; Nermin Filip Hajdari kao odrastao čovjek postao je po krštenju, sv. pričesti i sv. potvrdi Božje dijete i član Crkve – Isusove i naše obitelji; četvero krizmanika primilo je sakrament potvrde (Ivano Halaček, Karlo Jelčić, Antonela Matošin i Viktorija Volarić); petero prvopričesnika prvi puta pristupili su Stolu Gospodnjemu – pričesti (Klara Iljkić, Flavia Ivanov, Mea Strujić, Tea Šoše i Paula Štrok).

Mons. Palić u propovijedi protumačio je sakramente koji nas tako živo žele povezati, snagom Duha Svetoga, s Bogom živim. Isus živi nas po njima prima u svoju obitelj – Crkvu, daje snagu Duha Svetoga, sobom nas hrani i osposobljava nas da budemo njegovi svjedoci, apostoli ovoga vremena.

Između ostaloga, mons. Palić istaknuo je: „Zato se danas radujemo sa svima vama koji primate sakramente Crkve. Dragi roditelji, kumovi, braćo i sestre! Vi ste, roditelji, svoju djecu dopratili ovdje na različite sakramente. To znači ispunjavanje one obveze koju ste preuzeli: da ćete to dijete odgajati u vjeri, onako kako znate i umijete. Najbolji odgoj u vjeri je životni primjer. Zato ste pozvani životnim primjerom pokazati: što za vas znači taj sakrament. Što za vas, dragi roditelji prvopričesnika, znači taj sakrament Euharistije; i što za vas dragi roditelji krizmanika znači da ste utvrđeni u tom sakramentu, da ste utvrđeni u toj živoj vjeri, da ste utvrđeni u tom svjedočanstvu za Isusa Krista.

I zato danas za sve nas ostaje obveza da molitvom pratimo ove koji primaju sakramente. Da ih pratimo svojim svjedočkim životom. Da bismo ovdje, u ovoj sredini, u kojoj svi vi živote i radite, gdje pokušavate naći svoj dom, da biste tu pred drugima mogli doista svjedočiti o svojem identitetu. Ponajprije vjerničkom – a to je: da ste članovi Katoličke Crkve. A onda i ovom drugom svojem identitetu: da ste pripadnici jednoga naroda koji ima svoju povijest i da ste ukorijenjeni u toj povijesti toga naroda.

Ujedinimo, zato, svoja srca kao zajednica vjernika u molitvi za sve pristupnike ovim sakramentima. Ujedinimo svoje srce u radosti što je Uskrsli s nama, što na s hrabri i jača na našem životnom putu da danas možemo biti njegovi svjedoci u ovome svijetu.“

Na kraju slavlja voditelj HKM Dublin Levaković zahvalio je mons. Paliću na posjetu – na tome što je proteklih dana bio Petar, apostol, koji je došao utvrditi svoju braću u vjeri. I to doista, snažnim riječima – poput stijene. Zahvalio je i vjeroučiteljici Ivani Boras koja se majčinskim srcem trudila oko pripreme prvopričesnika za njihov dan, ali i oko pripreme samoga slavlja. Zahvalio je i Zboru i svakom pojedinom članu na animiraju mise pjesmom. Zahvalio je ministrantima – braći Šola. Ovaj puta ministrirali su i dvojica franjevačkih kandidata iz Samobora – Tadija Visković i Antonio Gospić. Zahvalio je i svakome članu HKM Dublin koji je i najmanjim potezom sudjelovao u pripremi. Zahvalio je i  roditeljima što su nekad davno prihvatili od Boga dar života i koji su pratili svoju djecu do ovih trenutaka, ali će i nadalje uz kumove to činiti: biti im svjedoci živoga Boga. Nakon mise zajednica se okupila na bratsko druženje koje su priredili roditelji ovogodišnjih kandidata za sakramente.