Tema toga izlaganja svojom porukom i sadržajem duhovna je podloga i ono čime žele biti vođeni svi članovi karizmatskih zajednica koji na tom nacionalnom susretu razmatraju svoje evangelizacijsko djelovanje, razmjenjuju iskustva i razmatraju još učinkovitije načine svoga poslanja. Temeljni poziv Božjega djeteta je svetost, a ona podrazumijeva život po krepostima, da je čovjek sličan svome nebeskom Ocu koji nas stvara iz ljubavi, sebi sličnima. „Kreposti su temeljne, na njih se dodaju karizme. Bog nam daje sposobnost da možemo primiti i dati ljubav. Zato svaki čovjek ima čežnju voljeti i biti voljen“, istaknuo je Jurčević, dodavši da bi Riječ Božja trebala prožimati formaciju i organizaciju karizmatskih zajednica. „Riječ Božja siječe poput dvosjeklog mača, pa je pitanje siječe li ona mene. Ili samo ja njome udaram po drugima? Mijenja li ona moj život, oblikuje li me prema Isusu? Kakvi smo u okolini, privlačimo li ljude u zajednicu ljubavlju ili karizmama? Ljubav oblikuje krepost kao najveća karizma, sebedarna, ljubav s križa“, poručio je Jurčević, istaknuvši:

„Nije Isus rekao: Nema veće ljubavi od ove: Istjerati zloduha iz brata, ozdraviti bolesnika, invalida da se digne iz kolica, itd. Ako se to dogodi, to je samo dobra posljedica ljubavi. Ljubav treba sve prožimati, ona je sve u svemu i bez nje sve je ništa. Ljubav je zajednički nazivnik svih karizmi i darova duha. Ona sve prožima, ona je pokretač svake karizme, ljubav je plod svake karizme. Ljubav je vrhunska krepost. Ona raste kroz krepostan život koji se na vani očituje i u karizmama“.

U hodu prema sebi kao cilju, Bog nam daje sredstva da to možemo i ostvariti. To su sakramenti. Duha Svetoga svi primamo u punini na krštenju i potvrdi, a on se u životu vjernika očituje kroz redovne darove koji nam se daju za osobno spasenje. To je sedam darova Duha Svetoga. „Druga razina dara Duha Svetoga su karizme koje se daju pojedincu za izgradnju tijela Kristova, za Crkvu, za druge. Karizme su dar koji povlači za sobom veliku odgovornost. Konačno, Bog nam daje sredstvo pomoću kojega možemo provjeriti koristim li ispravno darove Duha Svetoga i karizme. To sredstvo je treći dar Duha Svetoga, to su plodovi duha“, rekao je Jurčević.

Predavač je predstavio i model koji predstavlja dobar ispit savjesti u kojemu se svatko može prepoznati i pitati gdje se u tome nalazi. To je dokument pape Franje „Radujte se i kličite” gdje u br. 179 papa izdvaja pet značajki koje su kriterij svetosti u suvremenom svijetu. To nisu molitva u jezicima, proroštvo ni spoznanje, rekao je Jurčević. Prema papi Franji, tih pet značajki su sljedeće. Prvo su postojanost, strpljivost, blagost. Misao „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas” izvor je mira u svetaca, kaže papa Franjo. „Ta unutarnja snaga omogućuje nam da u ubrzanom, nestalnom i agresivnom svijetu dajemo svjedočanstvo svetosti svojim strpljenjem i postojanošću u činjenju dobra. Poniznost se može ukorijeniti u srcu samo poniženjima. Bez njih nema ni poniznosti ni svetosti. Ako nisi kadar podnijeti i prikazati neka poniženja, nisi ponizan i nisi na putu svetosti. Svetost koju Bog daruje Crkvi dolazi preko njegova sina, na to smo, prema prvoj Petrovoj, pozvani, jer i Krist je trpio za nas i ostavio nam primjer da idemo njegovim stopama“, rekao je Jurčević.

Drugo je radost i smisao za humor. Kršćanski život je radost u Duhu Svetom. Treće je odvažnost i žar. „Svetost je parezija. To je pečat Duha, potvrda autentičnosti našeg propovijedanja. Trebamo poticaj Duha da nas ne paraliziraju strah i pretjerani oprez“, rekao je Jurčević, podsjetivši kako u Djelima apostolskim piše: „Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa. I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo”. „To je smjelost, evangelizacijski žar koji ostavlja trag u svijetu. Isus nam je rekao: ‘Ne bojte se’. I obećanje koje je važno za svakoga od nas: ‘Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta’. Molimo Gospodina za milost da ne oklijevamo kad nas Duh zove, učinimo korak naprijed. Molimo za apostolsku hrabrost da prenosimo Evanđelje drugima i da prestanemo pokušavati pretvoriti naš kršćanski život u muzej uspomena. U svakoj situaciji pustimo da nam Duh Sveti pomogne promatrati povijest u svjetlu Uskrsloga Isusa. Na taj način Crkva ne samo da se neće umoriti, već će ići naprijed prihvaćajući Gospodinova iznenađenja“, rekao je Jurčević.

Četvrti kriterij je biti u zajednici. „Kada živimo odvojeno od drugih, vrlo teško je boriti se protiv požude, zamki, kušnji i sebičnosti svijeta. Putom posvećenja kroči se rame uz rame s drugim. Sv. Ivan od Križa kaže: ‘Živiš s drugima zato da te oni oblikuju i da se vježbaš u kreposnom životu’“, rekao je Jurčević. Peti kriterij je biti u stalnoj molitvi. Papa Franjo kaže: „Ne vjerujem u svetost bez molitve, iako ta molitva ne mora nužno biti duga ni uključivati snažne osjećaje”. Papa stavlja naglasak na četiri točke kod osobne molitve: poziv na trajnost, molitva nas ne bi smjela udaljavati od svijeta, molitva nam pomaže rasti u vjeri i Lectio Divina.

„Pobožnost prema Božjoj Riječi nije samo jedna od mnogih pobožnosti, nešto lijepo ali neobavezno. Ona pripada srcu i identitetu samog kršćanskog života. Riječ u sebi ima moć preobraziti život. Isus nas po Svetom Pismu vodi i do euharistije, gdje ista Riječ postiže svoju najveću učinkovitost, jer je stvarna prisutnost onoga koji je živa Riječ“, rekao je Jurčević, poželjevši da „Obnova u Duhu Svetom” živi Djela Apostolska, da svjedoči životom, da drugi kažu: ‘Gle, kako se ljube!’ „Da naš život pobudi pitanje kod drugih: Kako ti tako možeš uvijek biti radostan, susretljiv, miran, blag, uvijek pun ljubavi za svakoga? Tada nastupa Riječ, navještaj, kerigma. Tada će znakovi i čudesa pratiti i utvrđivati Riječ, naše susrete i svjedočanstvo života“, poručio je Petar Jurčević.