Zahvalno misno slavlje povodom 50-te obljetnice u Friedenskirche u Ludwigsburgu predvodio je predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu, pomoćni vrhbosanski biskup mons. Pero Sudar u zajedništvu s voditeljem zajednice fra Antom Malešom, delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivicom Komadinom, te bivšim voditeljima misije/zajednice fra Ivanom Doturom, fra Dušanom Džimbekom i fra Jozom Župićem, izvještavaja Živa zajednica.

Na početku slavlja sve je pozdravio o. Maleš, a zatim je mons. Sudar u uvodnoj riječi zahvalio fra Anti Malešu na pozivu i posebno izrazio zahvalnost svima koji su tijekom pedeset godina u toj zajednici pastoralno djelovali. Mons. Sudar u propovijedi je istaknuo kako je hrvatska narodna nošnja bila misna odjeća. „Tu je nastala naša narodna nošnja jer smo se kao narod spremali na misu u posebnoj odjeći da bismo time označili ono kako nam duša želi biti čista, bijela, nakićena.

Došli ste ovdje tražeći ljepši život. Danas Crkva obilježava Dan selilaca i izbjeglica. I vi ste na neki način u to uključeni, tj. oni koji napuštaju svoju domovinu, svoj dom i odlaze nekamo u potrazi za boljim. Papa Franjo u poruci za ovaj dan kaže da je jedna od najvećih opasnosti današnjeg društva indiferentnost, bezosjećajnost. Tu se krije opasnost da čovjek, zatvarajući se u sebe, uzdajući se u ono što on jest i što ima, zaboravi na sve oko sebe, pa pomalo i na svoj život. Zato mi se čini da ova pedesetogodišnjica, da ovaj dan nas izaziva i poziva da se priupitamo, kao ljudi i kao vjernici, koji je lijek, koje nas sredstvo koje nas, unatoč svemu što imamo i što jesmo, neće dovesti u opasnost da izgubimo ono što je bitno, a to jest da ovaj život tako živimo da on u sebi začne i rodi vječni život. Čežnja za srećom ovdje je zapravo samo nagovještaj za svjedočanstvo te duboke ljudske čežnje biti trajno i vječno sretan u onome što Bog obećava.

On zna, jer nas je stvorio, koja je dubinska čežnja našeg srca. I zato obećaje da će se ta čežnja ispuniti ako se ne zatvorimo u sebe, ako se ne pouzdamo jedino u ovo ovdje i sada. Zato je najvažniji i najefikasniji lijek zahvala i zahvalnost. Često zaboravljamo biti zahvalni od te čežnje i žalosti za onim što nam još nedostaje.

Danas je čovjek žrtva izmišljenih potreba koje mu ne trebaju. Najprije trebamo biti Bogu i svima koje nam Bog šalje iskreno zahvalni.

Kad bismo bili više zahvalna bića, ne bi nam bilo na pameti ono što nam nedostaje, već ono što imamo. Kako je veličanstven ljudski život ako ga čovjek promatra pravim očima, ako mu pristupa zahvalna srca, a Bogu možemo zahvaljivati samo na način na koji Bog nama daje, a on nam daje samo preko ljudi.

Zato je Bogu zahvalan onaj koji je zahvalan ljudima. Onaj koji je iskreno zahvalan ljudima, on ih iskreno voli. Onaj koji voli, ne samo rječju i osjećajima, već i djelima. Samo ono što dajemo izvor je prave radosti. Zato je Bog neizmjerno sretan jer on stalno daje. Kako je lijepo biti Božje stvorenje.

Ako sam toga svjestan onda moram biti zahvalan. I kako ne biti zahvalan za pedeset godina Hrvatske katoličke misije/zajednice u Ludwigsburgu. Želim ovaj život gledati s pozitivne strane i da se u mom životu rodi vječni život. Želim vjerovati da je Bog moj prijatelj, moj otac, da je Isus moj brat. I zato sve što mi se događa ili mi se može dogoditi, želim s njim dijeliti jer on dijeli sa mnom, a ja želim dijeliti sa svim ljudima. Tako ću se oteti civilizaciji neosjetljivosti i indiferentonosti. Tako ću malo po malo u svom srcu otvarati prostor gdje će boraviti veliki Bog. Ima li od toga veće radosti! Kako je lijepo biti čovjek, kršćanin, katolik, Hrvat. Jesam li toga svjestan. Je li mi to ponos, radost? Ako nije, padnimo na koljena i zavapimo: Daj mi, Bože, osjećaj zahvalnosti i ispuni me osjećajem radosti! Ako jest, zahvalimo Bogu da to bude u još većoj mjeri“, rekao je mons. Sudar.

Na kraju je fra Ante Maleš izrazio ponos i radost na organizaciji slavlja i zahvalio svima koji su u to uložili svoju ljubav i vrijeme s čime se složio i mons. Sudar te je sve potaknuo neka u tom zajedništvu vjernosti Bogu, Crkvi i svom narodu i nadalje ostanu. „Bog nas obvezuje onim što nam je dao. Ovu zahvalnost i radost, osjetio sam radujući se što ovdje živite svoju vjeru i svoj hrvatski identitet.“

Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor zajednice i Dječji zbor „Slavuji“ pod vodstvom Monike Peter, uz pratnju na klavijaturama i glasoviru Mathilde Peter, na gitari Mateja Petera i na bubnjevima Marka Čorluke.