Naime, dominikanci su 1396. g. u Zadru osnovali prvo sveučilište u Hrvatskoj odnosno na jugoistoku Europe (Generalno učilište dominikanskog reda, Universitas Iadertina, 1396.-1807.) pa je to zvanje doživljeno i kao blagoslov akademskoj zajednici Zadra. Stoga su na misi sudjelovali i prof. dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru i dr. Branko Dukić, gradonačelnik Grada Zadra.
Na misi je koncelebriralo tridesetak svećenika, među kojima provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković, don Anđelko Buljat, nekadašnji župnik na Belafuži koji je bio osobita podrška Markovom zvanju i sadašnji župnik Dario Tičić. Propovijedao je fr. Anto Gavranović, OP, još jedan dominikanski mladomisnik. Među pukom su bile brojne redovnice, uz dominikanke iz cijele Hrvatske i Klanjateljice Krvi Kristove te druge redovničke karizme.

„Dominikova lađa doplovila je na zadarsku hrid prije gotovo osamsto godina. Bijeli oci dali su nemjerljiv doprinos i ostavili duboki trag u povijesti Zadra. Osnovali su prvo sveučilište na hrvatskim prostorima koje je počelo djelovati u zadarskom samostanu svetog Dominika. Kako spomen ploča kaže, njihova zublja znanja koju su upalili svijetli još uvijek i ne gasi se. Na ovoj mladoj misi pred vama stoje u većem broju okupljena braća svetog Dominika. Ovaj događaj je velika radost i veliki blagoslov za cijeli Zadar i za cijeli dominikanski red“ rekao je fr. Anto u propovijedi. Naime, francuska vojska je za Napoleonovih pohoda dokinula zadarski dominikanski samostan 1807. g. Bijeli fratri su protjerani, a njihove crkve i samostani bili su pretvoreni u vojarne. Crkva sv. Dominika u blizini zadarskog sveučilišta gdje je ono izvorno nastalo nije u sakralnoj uporabi niti je pod nadležnošću Zadarske nadbiskupije ni dominikanaca.

Na blagdan svetih Arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela, fr. Anto je potaknuo puk da ne zaboravi svoje anđele čuvare koji, „a da mi to ni ne znamo, po Božjoj zapovijedi čuvaju naše korake“. Rekao je da „u svakodnevnoj borbi sa zlom treba pristupati hrabro i s potpunim pouzdanjem u Boga. Bog će nam poslati svoje anđele koji će stati u našu obranu kako nas nikakvo zlo i napasti ne bi nadvladali“. Podsjetio je kako je Markov život od rođenja bio borba. Naime, za vrijeme Domovinskog rata, Markova je majka njega, svoje prvo dijete, rađala u teškim porođajnim mukama, dok je suprug, Markov tata, bio na bojišnici. „Od samog početka život je od Marka iziskivao veliku snagu, kako to čini i duhovno zvanje“ rekao je fr. Anto, istaknuvši da je svećenički poziv uzvišen i dar od Boga, od Boga dolazi. „Svećenik je uzet od ljudi i postavlja se za ljude u odnosu prema Bogu. Svećenik je čovjek koji je izniknuo iz naroda, u konkretnom vremenu i prostoru. On je predstavnik naroda koji stoji pred Bogom, u ime naroda i s narodom prinosi Bogu žrtvu. Sav svećenikov život je žrtva koju prikazuje Bogu. On suosjeća sa svojim narodom jer je i sam zaogrnut slabošću“ rekao je fr. Anto. Tumačeći susret Isusa i Natanaela navješten u Evanđelju, fr. Anto je rekao da je „taj susret važan i nama, jer na taj način Isus i nama ukazuje da nas poznaje u suštinu, zna tko smo i odakle dolazimo. Govori i nama da je on Bog koji nas poznaje i poziva nas da mi njega upoznamo. Isus je Marku, kao i Natanaelu, rekao da ga je vidio još prije. Marko je odgovorio Bogu koji ga je poznavao prije svih, još od majčine utrobe“.

Fr. Anto je ohrabrio fr. Marka da održava baklju evanđelja koju je dominikanski red brižno štitio i njome zapalio svijet. Na zahtjevnom putu svećeništva, poželio je da fr. Marka prate njegov nebeski zaštitnik sv. Ivan Pavao II., arkanđeo Mihovil i brižni majčinski pogled Gospe Maslinske. Mladomisničko geslo fr. Marka je „S Bogom svojim preskačem zidine“ (Ps 18,30). Fr. Marko je peto svećeničko zvanje u pedeset godina postojanja belafuške župe Uznesenja BDM. U misi su suslavili i drugi svećenici porijeklom iz te župe: Mario Soljačić, Zdenko Dundović, fra Nikica Devčić a don Antonio Skroče je misionar u Kini.

Dva dijecezanska svećenika, dva redovnička i jedan misionar trag su raznovrsnosti karizmi koje su njegovane u toj župi, rekao je fr. Marko. U svojoj zaključnoj riječi, fr. Marko je zahvalio svima koji su ga pratili na njegovom životnom putu i razvoju zvanja. Prigodnu riječ uputili su i župnik Tičić a u ime župljana župljanin Mile Marasović koji je fr. Marku uručio misnicu, dar župe. Nakon mise, svećenici i puk u procesiji su otišli u obližnju crkvu Gospe Maslinske, nekadašnju župnu crkvu Belafuže, gdje su se pred Gospinom slikom pomolili te otpjevali himan Salve Regina i posvetnu pjesmu Gospu Maslinskoj.

Na kraju svečanog slavlja, mladomisnici Dokoza i Gavranović svećenicima i puku udijelili su svoj mladomisnički blagoslov, s pruženim rukama nad svakim tko je čekao u redu kako bi im prišao i naklonio se za primiti blagoslov u svetištu Gospe Maslinske.