Sveti red đakonata primili su: Krešimir Bošnjak iz župe Rođenja BDM Višnjevac, Luka Ćosić iz župe sv. Josipa Radnika Slavonski Brod, Dominik Nedeljković iz župe sv. Josipa Radnika Osijek, Filip Sertić iz župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja Sibinj te Domagoj Vidaković iz Kućanaca, filijale župe sv. Grgura Velikog Šljivoševci.

„Radujemo se kao nadbiskupija što ćemo baš danas za misionarsko tj. evangelizacijsko poslanje Crkve odvojiti petoricu sinova naše nadbiskupijske zajednice. Na njih ćemo položiti ruke i zarediti ih za službu ljubavi, za svjedočenje Isusova ljudskog lica, njegove humanosti i spasenjskog darivanja do kraja“, rekao je nadbiskup Hranić uvodeći u misno slavlje te pozdravljajući ređenike, sve okupljene svećenike, redovnice, bogoslove i ostale vjernike.

Osvrćući se na naviješten odlomak Markova Evanđelja, u kojemu dvojica učenika, braća Jakov i Ivan, žele od Isusa dobiti „najbolja mjesta“, nadbiskup je u homiliji posvjestio kako se Isus u poruci ovoga evanđeoskog odlomka vraća na temu služenja te poručuje: Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka Vam bude poslužitelj. I tko hoće da među vama bude prvi, neka vam bude svima sluga. Jer sin Čovječji  nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj  dade kao otkupninu za mnoge.

Okupljenima je kazao kako služenje treba početi od najbližih osoba te ne smije nikoga isključiti. Uz to, služenje koje Isus traži nije ropsko i ponižavajuće, nego ukazuje na to da za Isusova učenika nema časnih i neuglednih poslova. „Koliko je neki posao ili neka župa časna, ovisi o tome koliko smo mi ljubavi ugradili u služenje toj župnoj zajednici. Svaki je posao i svaka župa, i svaka služba u Crkvi časna. I svaki čovjek može odlučiti hoće li nasljedovati Isusa ili ne. Ali, tko želi nasljedovati Isusa, više ne može birati hoće li služiti ili ne, jednostavno zato što bez služenja nema nasljedovanja Isusa“, rekao je nadbiskup.

Ređenicima je istaknuo da bivaju ređeni za služenje u ljubavi, koje je jedna od tri bitne i neizostavne dimenzije života Crkve. „Zauzetost za čovjeka i crkveno služenje u ljubavi nazivamo i karitativnim djelovanjem. Dobrotvornost i djela ljubavi rađaju se i svoje nadahnuće te motivaciju crpe iz euharistijskog zajedništva, u kojemu svi blagujemo s istoga stola. Zauzetost za svakog čovjeka, za njegove potrebe, za njegovo cjelovito oslobođenje koje uključuje i oslobođenje od svakog oblika ponižavanja, iskorištavanja, marginalizacije i ropstva; oslobođenje koje traži solidarnost i zajedništvo te ista prava, iste slobode i odgovornost za sve ljude je plod našeg vjerničkog  zajedništva s Isusom te našeg molitvenog i sakramentalnog života“, rekao je nadbiskup ređenicima, naglašavajući kako Caritas kao institucija unutar Katoličke Crkve pripada njima i samoj naravi Crkve te predstavlja prepoznatljivi znak Božje spasenjske ljubavi i njegova te našeg čovjekoljublja na djelu.

„Danas po đakonskom ređenju bivate oslobođeni od sebe i oslobođeni za Isusa, za njegovo čovjekoljublje, za dobrotvornost i služenje u Crkvi. Pa i kad budete zaređeni za svećenike, neće prestati biti đakoni, nego će vam i kao pastirima te predvodnicima župnih zajednica koje će vam biti povjerene, kao vlastita ostati zadaća uprisutnjenja Božje ljubavi do kraja u Isusu Kristu i Kristova čovjekoljublja na djelu. Ostat će vam skrb za Caritas kao pastoralno tijelo Crkve i ljubav prema svakom čovjeku, osobito prema onima koji su u potrebi, kao dio vašeg identiteta i vaša zadaća“, dodao je nadbiskup, ukazujući na žalosne primjere pomanjkanja duha služenja zajedničkom dobru i pretvaranja vlastitog položaja u prigodu za ostvarenje sebičnih interesa i ciljeva.

Na kraju misnog slavlja, koje je animirao Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom mo Ivana Andrića te orguljsku pratnju Darija Kusture, đakoni su u procesiji prošli kroz katedralu, ispraćeni pljeskom okupljenih vjernika.