Nadbiskup Puljić o misama zornicama koje i osobno slavi s pukom po župama

„To je zaista lijepo. Ne samo rano se ustati, nego poći u crkve i osjetiti bîlo naroda koji u tome doživljava osobitu čar iščekivanja Gospodnjeg dolaska čiji rođendan slavimo za Božić. Nije baš lagano ranije se probuditi, ali kad vidiš da ljudi tako rado i požrtvovno dođu, želim u tome sudjelovati i podržati ih. Neke su crkve toliko ispunjene ljudima, da tako ne budu pune ni nedjeljom na misi, kao što su za vrijeme zornica. Onda smatram da je dobro odgovoriti na tu, rekao bih, prirodnu potrebu ljudi da svoj dan započnu upravo tako: euharistijskim slavljem, molitvom. Moli se Jutarnja zajedno s misom, kada se priključujemo stoljetnim zahtjevima, molitvama, zahvalama psalmista koji su davno zapisani, ali uvijek su aktualni. Psalmi nam govore o Bogu koji je vjeran, o Bogu koji ostaje vjeran i kada smo mi nevjerni, o Bogu koji nas prati, koji vodi brigu o nama. Bog poznaje svakoga od nas, nismo mu nepoznati. Kako je to lijepa istina i utješna stvarnost!? Mi nismo nepoznati. Bog nas poznaje. To je prvo radi čega je Isus došao i zašto ga je Bog poslao da bude s nama, među nama. Isus je došao da nam objavi svoga i našeg Oca. Da nam kaže: ‘Ne brinite se, imate Oca na nebesima koji vodi brigu o vama. Dobri, milosrdni Otac koji je stvorio ovaj svijet i vodi brigu o svakom osobno, urezao nas je u svoje dlanove’. Zornice su prekrasan ambijent u kojem to možemo posvješćivati, Boga slaviti i zahvaljivati mu“ rekao je nadbiskup Puljić.
Istaknuvši ljepotu molitve časoslova puka s pastirima, nadbiskup je podsjetio da je to izdanje Časoslova za narod Božji tiskano baš u Zadru, u vrijeme kada je u Zadru bio smješten Hrvatski institut za liturgijski pastoral. „Molitva časoslova svećenika s pukom u nekim župama je jako dobro zaživjela i rado je prihvaćena. Ono što je još ljepše je da određeni broj obitelji u svojoj kući ima Časoslov, onda ga nosi u crkvu da se zajedno mole sa župnikom, svećenikom. Time su i zornice odgovor na poziv hrvatskih biskupa koji su 1979. g. na Branimirovoj godini u Ninu sročili geslo: ‘Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi’. Časoslov je u tome izvrsno sredstvo i pomoć da se svakodnevno Boga sjetimo, Bogu zahvaljujemo i zajednički se molimo. Jer, ‘Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ja sam s njima’, kaže Gospodin“ poručio je mons. Puljić.

Dirljivim smatra vidjeti prizor i najmanje djece i staraca na zornicama. Mnogi prijeđu velike udaljenosti u želji da sudjeluju na zornici koja okuplja sve uzraste. „Zornica nudi prizor koji je slika Crkve. Crkva nije mladi i stari, nego i mladi i stari i srednji i svi zajedno. Crkva je zajedništvo, a osobita je ljepota kada je to vidljivo i u Božjem hramu, kako se događa na zornicama. Takva zajednička slavlja u zornicama i u drugim liturgijskim susretima stvaraju zajedništvo koje je Bog htio. Bog nije htio Crkvu kao zajednicu individualaca ili neko savršeno društvo koje je iznad društva kojega smo dio, u kojemu živimo. Nego je htio Crkvu kao zajedništvo braće i sestara. To je ideal i to je ono što je Isus želio. Ako mi to ostvarujemo, onda znači da smo na pravom putu. Zornice su vrlo uspješna duhovna obnova po zajedničkom slavlju liturgije u navještaju Isusovog ponovnog dolaska“ rekao je zadarski nadbiskup.

„Kada sve to stavimo u kontekst događanja koji su povezani sa svetim vremenom došašća, pa se pojedini gradovi natječu tko će ‘svečanije’ s većom bukom, sjajem i koječim drugim što odudara od bitnoga, onda mi se zornice čine kao izvrsna alternativa i pozitivan odgovor na ono što nam Božić znači, što znači vrijeme priprave za Božić. Sabranošću u molitvi i slavljem mise na početku dana, zornice pokazuju što je najvažnije u vremenu došašća, prije samog obilježavanja Isusovog rođendana.

U tom kontekstu, ovoga Božića osobito razmišljam o pitanju koje okolnosti, koja mjesta i koja je stvar najprikladnija da Isus ponovno dođe, da se utjelovi. Mislim da su u tome zornice dobar instrumentarij, dobar način za pripravu Božića. Jer biblijska izvješća nam pokazuju da se Isusu sviđaju manja mjesta. Čini mi se da Isus ne voli velegradove. Odabrao je Betlehem, jedno od najmanjih u Judinim kneževstvima, kako kaže Luka. Tamo je došao. Isus nije odabrao ni neboder, ni hotel, neku raskošnu zgradu. Istina, evanđelisti pišu da na takvim mjestima nije bilo za njega mjesta. Ali je otišao, utjelovio se i rodio u špilji. Isusa nisu dočekale fanfare, orkestri, neka glazbena buka, nego anđeoski pjev koji su došli javiti s neba. Kome? Opet ne kraljevima, carevima, upraviteljima, nego jednostavnim pastirima. Dakle, sve te okolnosti koje govore o Isusovom utjelovljenju, odgovaraju na pitanje gdje bi se Isus ponovno volio utjeloviti. Došao je ne samo da se jedanput utjelovi. To je već povijesni događaj, to mi obilježavamo, toga se sjećamo. Ali, Isus se želi utjeloviti u svakoj duši, u svakoj obitelji, svakom mjestu i u svakom narodu. E sad, naše je da otkrijemo koji to ambijent Isus voli, kakav način. U tom kontekstu, mislim da su zornice izvrstan instrumentarij da nas priprave za Isusov ponovni dolazak“ zaključio je nadbiskup Puljić.