Uz brojne zainteresirane Siščane predavanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić, generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, novinarka Karolina Vidović Krišto i Hodakova supruga Ljerka Mintas Hodak.

Kao jedan od problema, Hodak sramotnim smatra, da ni danas pravdi nisu privedeni odgovorni za agresiju na Hrvatsku koja je, kako je rekao, najvećim dijelom provedena pod zvijezdom petokrakom, ali i kokardom koja nije zabranjena za razliku od obilježja pod kojima se ova zemlja branila. Također, kao veliki problem donio je konstantni pokušaj kriminaliziranja Domovinskog rata i njegovih sudionika, davši za primjer Siščanina generala Janka Bobetka kojem sisačka gradska vlast odbija dodijeliti plaketu za zasluge u Domovinskom ratu jer je živio za svoju domovinu koja je bila izložena četničkom terorizmu. „Tko je ’91. napao ovu državu?! HOS-ovci i ‘ustaše’ koji su palili, rušili i ubijali ranjenike na Ovčari, granatirali Sisak, ili su to ipak oni koji su nosili crvenu zvijezdu na svojim kapama? Upravo nam ti s crvenim zvijezdama na glavi, potpomognuti istočnim susjedima žele i dobrim dijelom i kroje politiku. Pa danas se kao najveći problem ove države želi prikazati pozdrav ‘za dom spremni’ i prvo bijelo polje na grbu. Je li to tako?“.
Kao očit primjer takve politike Hodak je dao za primjer pučku pravobraniteljicu Loru Vidović koja prema njegovom mišljenju ne obavlja svoj posao, a vjerojatno ni ne zna što joj je dužnost, te podnosi lažna izvješća temeljem kojih američki State Department i bliski mu mediji donose zaključke o nepoštivanju ljudskih prava, novoj ustaškoj državi, reviziji povijesti i relativizaciji zločina NDH, a koje provode Crkva i država. „Koga i što trenutna pravobraniteljica štiti? Interesne skupine i manjinu koja tiranizira većinu. Umjesto da ta ista pučka pravobraniteljica postavi pitanje kako 570 000 Hrvata može živjeti od 1 360 kuna mirovine mjesečno. Taj problem, tu pučku pravobraniteljicu, ne zanima niti to ona želi riješiti. I umjesto da na takvim stvarima bude fokus države, ona se po mišljenju pravobraniteljice treba baviti fiktivnim ustašama. Naši istočni susjedi s tim nemaju problema, oni su mogli i legalizirati četnički pokret i priznali Dražu Mihajlovića te danas više u Europi nitko ne vidi u tome problem, nitko o tome ne raspravlja. Raspravlja se o tome što je jedna pučka pravobraniteljica napravila, naravno po nečijem nalogu, raskrinkala nas kako smo ustaška država“.
Hodak je upozorio i na Marakeški sporazum koji se očito pokušalo potiho i na mala vrata nametnuti, baš kao što je bio slučaj i s Istanbulskom konvencijom. „Mi se bavimo s time jesu li migracije ljudska prava i rezultat tragedija malih naroda koji žive u ratu i bijedi i koji žele ostatak svog života provesti u normalnim okruženjima, ili je to politički projekt kojim se želi izmijeniti stanje naroda u Europi. Prije svega mislim da je riječ o dobivanju jeftine radne snage za one najjače, a mi ostali da riješimo biološke i dobne probleme tako da se domicilno stanovništvo pomiješa s njima. Istanbulska konvencija i Marakeški sporazum su samo kosti koji se svakodnevno bacaju nama u Hrvatskoj kako bismo se međusobno glodali. Zanimljivo da je taj famozni Marakeški sporazum na potpuno ‘dobrovoljnoj bazi’, ali i da se u tom globalnom konceptu na 46 mjesta spominje da država potpisnik ‘mora’. Mali narodi poput nas su oduvijek bili žrtve. Tako je i danas, kada smo žrtve ove globalne politike velikih i njihovih profita, a mi smo ostali predziđe kršćanstva i čini mi se da ćemo opet biti žrtvovani“, upozorio je Hodak te dodao da ako se ovako nastavi migrantska kriza će nas pregaziti. Na kraju Hodak je istaknuo kako je Hrvatskoj hitno potreban karizmatični vođa poput Franje Tuđmana koji će ispred svega staviti potrebe i vrijednosti našeg naroda te neće biti sluga Bruxellesa i Washingtona.