Upravo je Lamza bio možda i najveća asocijacija na Dinamov trofej iz 1967. godine, Kup velesajamskih gradova. Bio je vođa sjajne Dinamove generacije 60-tih godina i glavni igrač na putu prema najvećem klupskom uspjehu u povijesti.

U dvije finalne utakmice Dinamo je bio bolji od Leedsa (2-0, 0-0), a zanimljivo Lamza nije nastupio u finalu. Tada je bio u bolesničkoj postelji nakon teške ozljede zadobivene u noći slavlja nakon pobjede protiv Eintrachta u polufinalu. U bolnici je ležao devet mjeseci.

Upravo je dvoboj protiv Eintrachta bio njegov zadnji nastup za “Modre” u službenoj utakmici. Zaigrao je još na oproštaju upriličenom 21. travnja 1970. u Maksimiru u prijateljskom ogledu protiv Benfice, predvođene jednom od najvećih zvijezda svjetskoga nogometa, Portugalcem Eusebijem. Dinamo je pobijedio 2-0, a Lamza je postigao pogodak.

Lamza je rođen 23. siječnja 1940. u Sisku, počeo je u Segesti, a potom je preselio u Maribor. U Dinamo je došao 1960. te je idućih osam godina oduševljavao navijače kluba iz Maksimira svojim nogometnim umijećem, driblinzima, pogocima…

Lamza je igrao gotovo sve. U ranim sisačkim danima bio je u obrani, kasnije je preselio na poziciju beka, znao je biti i krilo, igrao je i zadnjeg i prednjeg veznog, bio je i strijelac. Imao je jedinstveni dribling, snažan i eksplozivan start, dobar udarac objema nogama, naglašeni smisao za kombinatoriku..

S Dinamom je zaigrao u finalu Kupa velesajamskih gradova 1963. godine kada je Valencija slavila sa 2-1 i 2-0, a četiri sezone kasnije i osvojio pokal. Dvaput je bio pobjednik jugoslavenskoga Kupa, 1963. i 1965.

Za “Modre” je odigrao 281 utakmicu te je pritom postigao 72 pogotka. Nakon Dinama kratko je boravio u Rijeci, Zagrebu i francuskom Chateaurouxu, dok je igračku karijeru okončao 1972. godine u Croatiji iz Melbournea.

Za reprezentaciju nekadašnje države upisao je sedam nastupa, prenosi Hina u srijedu 12. siječnja.