Bez mogućnosti pristupa vlastitoj zemlji domorodačko stanovništvo, a posebno mladi, često je prisiljeno na iseljavanje u potrazi za drugim mogućnostima zapošljavanja i obrazovanja. To pak znači da mnoge domorodačke zajednice žive u nesigurnim i siromašnim prilikama, budući da se suočavaju s diskriminacijom i teškoćama u pronalaženju posla u gradovima u koje su prisiljeni pobjeći.

U svom je obraćanju prelat osudio gospodarsku i ideološku kolonizaciju koja je nametnuta pod zastavom takozvanog napretka, a koja se i dalje provodi bez brige za prava domorodačkog stanovništva i okoliša u kojem žive. To se najbolje vidi u Amazoniji gdje su novi oblici rudarstva i vađenja plemenitih minerala i drugih elemenata, koje izvode velika poduzeća, a nameću potrebe tržišta, doveli do uništenja okoliša, krčenja šuma i odlaska ljudi. Slično su tome politika i politički pokreti, koji naizgled imaju dobre namjere za očuvanje i zaštitu prirodnog okoliša te biološke raznolikosti, doveli do poremećaja mjesnog gospodarstava i života domorodačkog stanovništva koje tamo živi.

Amazonija ne može biti neiscrpan izvor bogatstva koje se jednostavno iskorištava, poručio je nadbiskup Auza. Moramo prekinuti tu povijesnu paradigmu. Moramo također osigurati da napori za očuvanje i zaštitu prirodnog okoliša vode računa o pravima i sredstvima potpore domorodačkom stanovništvu koje te krajeve smatra kao vlastitim domom. Prema nadbiskupovu mišljenju, domoroci moraju biti glavni sudionici u svim odlukama koje se odnose izravno na njih, poput prava da zadrže svoje ustanove, te da sudjeluju u procesima državnog odlučivanja. Sveta Stolica sa svoje strane podržava pravo svih domorodačkih naroda na samoodređenje.

Predstavnik Svete Stolice priznao je da su u posljednja dva desetljeća Ujedinjeni narodi ostvarili značajan napredak u promicanju i zaštiti kulturnih vrijednosti, naslijeđa i ljudskih prava domorodačkih naroda kao i u pružanju prilike da postanu glavni nositelji vlastitog kulturnog i društvenog razvoja. Možda je najbolji primjer za to bilo usvajanje Opće deklaracije o pravima domorodačkih naroda uz sve veću zauzetost država u njezinoj provedbi.

Pa i aktivno sudjelovanje domorodačkih naroda, svake godine, zajedno s tijelima vlasti na Stalnom forumu Ujedinjenih naroda o pitanjima domorodačkog stanovništva, važan je i konkretan primjer solidarnosti za cijelu međunarodnu zajednicu. No, sve to nije dovoljno. Domorodački narodi imaju golemo kulturno blago i tradiciju koji se moraju očuvati i zaštititi. Nestanak njihove kulture i načina života može biti veći gubitak od gubitka biološke raznolikosti ili oštećenja našeg zajedničkog doma i ekološke pričuve. Pomoći im očuvati svoju kulturu i tradiciju i dalje mora biti naša dužnost, poručio je nadbiskup Auza.