Tako Josip Grbac na svojem stalnom mjestu u kolumni naslovljenoj „Vrijeme suodgovornosti“ piše o događajima vezanima uz atentate na kršćane u Šri Lanki i o požaru u Notre Dame u Parizu. Smatra ih „testovima vjere“ i navodi da u spomenutim slučajevima možemo nazreti svojevrsne testove koliko je živa vjera prisutna u identitetu ljudi. „U Europi često ta vjera postaje službenica ostalih interesa, pogotovo nacionalnih. U zemljama poput Šri Lanke ona je još živa i može prkositi svima opasnostima“, piše taj moralni teolog iz Rijeke, odnosno Umaga.

“Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja”, o kojem se u javnosti mnogo raspravljalo, naslov je kolumne Stjepana Balobana koji navodi kako „problemi u Katoličkoj Crkvi postoje i pred njima ne treba zatvarati oči, bilo da je riječ o svećeničkom životu, odgoju svećeničkih kandidata, bilo o rješavanju različitih drugih problema u funkcioniranju Crkve poput odnosa prema seksualnom zlostavljanju maloljetnika, ili pak o odnosu prema tretiranju homoseksualnosti i u životu svećenika i u odgoju svećeničkih kandidata, o čemu također progovara papa emeritus Benedikt XVI. Problemi se neće riješiti svrstavanjem u umjetno stvorene ‘blokove’ pape Franje i pape emeritusa Benedikta XVI. nego približavanjem evanđelju koje jedino može obnoviti Crkvu ‘ad intra’ i ‘ad extra’ i tako je učiniti iznova ‘kvascem’ obnove svijeta u kojem živimo“, piše Baloban. Na tu se temu nadovezuje i Branko Murić svojim tekstom naslovljenim “Benediktov duhovni tweet o aktualnom stanju Crkve”.

Svibanj, Marijin mjesec, popraćen je i u Kani, osobito u tekstu “Majčin dan” Slavice Dodig koja naglašava biblijsku, duhovnu i biološku ulogu majke, uz zahvalnost za dar života, za sva dobročinstva i putokaze u Božju slavu. “Obiteljski savjetnik” iz pera psihologinje Lane Batinić uhvatio se u koštac s temom izazova bračnoga života, a “Ženska strana medalje” opisuje s kojim se sve problemima susreću žene u migraciji. Fra Bono Zvonimir Šagi u važnome tekstu podsjeća svakog čitatelja koliko je važno slušati Boga – ušima, umom i srcem, dok se Stjepan Kušar u svojoj teološkoj meditaciji nadovezuje tekstom naslovljenim “Bog vidi, Bog čuje”.
Uz duhovni poticaj o Franji Asiškom, lirsko religiozno promišljanje Tomislava Salopeka, Stjepana Lice ili pak aktualnu temu Martine Vuk o iskustvu samoće i bijega u virtualni svijet, mnogi će u Kani pronaći nešto za sebe.

Tu su i političke teme (“Populizam i europski izbori”), nastavak putopisnih staza Italijom, filmske preporuke, portret umjetnika te poziv čitateljima na svojevrsnu reakciju, primjerice u tekstu rubrike “Odgoj za medije” gdje autor poziva na sukreiranje programa medijskog odgoja i pismenosti.

K tome, Kana ponovno čitatelje vodi “Kršćanskom magistralom”, ovoga puta stazama molitve i pobožnosti kojima se iskazuje štovanje Blažene Djevice Marije, Marije kao majke, ujedno i središnjeg motiva svibanjske Kane.