Blagdansku misu u crkvi Gospe Lurdske predvodio je fra Ivan Dominik Iličić u suslavlju s povjerenikom Apostolata mora Riječke nadbiskupija vlč. Lukom Lučićem i župnikom kapucinske župe Gospe Lurdske fra Eugenom Pavlekom.
Pomorci su oduvijek zazivali pomoć sv. Nikole, kazao je propovjednik i kao razlog naveo da je ovaj svetac stišao oluju. On je također i zaštitnik djece jer se brinuo o siromašnima i često je potrebitim obiteljima i djeci na prozorima ostavljao novac, a da oni nisu znali tko ih daruje. Sveti Nikola je primjer kako i mi možemo drugima dati nešto od sebe, od srca. To ne mora biti materijalni dar, ali može biti naše srce. To je najviše što možemo darovati nekome. “Isto vrijedi i u odnosu s Bogom – dati mu svoje srce. Gospodin će naša dobra djela umnožiti jer svako dobro vraća se dobrim. No, ne treba činiti dobro kako bi nam se nešto vratilo, nego činimo dobro radi – dobra. Ljubite Boga radi Njega samoga i Njegove ljubavi prema nama.”

U nastavku je naveo primjer jednog pomorca, obiteljskog čovjeka koji je kazao kako mu na brodu nedostaje slavljenje Euharistije. No, zato ima molitvu krunice. Svaki dan na brodu moli krunicu i s njome prolazi sve nedaće i kušnje. Time je mnogima primjer. Osim toga, on moli i za druge, jer mnogi su zavedeni raznim iskušenjima i ovisnostima. Moli za njih i govori im da je Bog živ i da Bog oprašta sve grijehe onda kada mu ljudi otvore svoje srce. “Molitva je djelotvorna i u tim trenucima kada ste udaljeni od susreta s Bogom u Euharistiji, kada ste udaljeni od svojih obitelji. Kada molite u srcu za nekoga tko je na drugom dijelu svijeta, u Duhu se to događa. Ta osoba će to osjetiti. Dotaknut će ga milost Božja preko vaše molitve. Pokušajte! Iskoristite to vrijeme na brodu i za susret s Isusom.”
U nastavku je upozorio na mentalitet grabljenja i uzimanja koji je prisutan u društvu, ali i u obiteljima. Logika evanđelja je suprotna – darivanje. Kada nas Bog oslobađa sebičnosti, mi postajemo darom. To znači ne iskorištavati drugoga sebično, nego dati sebe, staviti se na raspolaganje drugome, ljubiti svoju obitelj. Tako možemo zaploviti na pučinu našega života. Na to smo svi pozvani, ne samo pomorci – zaploviti i pustiti jedra kojima Duh Sveti upravlja. “Duh Sveti zrači iz ljudi koji su odgovorili na taj poziv. To je vidljivo. Svetog Nikolu nismo vidjeli, no zato smo vidjeli sv. Ivana Pavla II., sv. Majku Terezu. Iz njih je zračio Duh Sveti. Na to smo svi pozvati – da nas Duh Sveti vodi i da djeluje preko nas.”

Protivno kršćanstvu su mnogi kršteni koji živom Bogu nisu otvoreni, rekao je fra Iličić. Oni idu kroz život svojim snagama, ne puštajući Boga u njega, a sanjaju ‘velike stvari’. “Kršćanstvo je susret čovjeka sa živim Bogom. Čovjeka koji se ponizno otvara Bogu i pušta ga u svoj život. Tada Bog preobražava čovjeka i Duh Sveti počinje činiti svoja djela što je u ovom svijetu vidljivo. Današnji ljudi vape za takvim smislom i mnogi će u vama vidjeti takvu promjenu.” Zaključujući propovijed potaknuo je okupljene da otvore srca Gospodinu jer time ništa neće izgubite. Možete samo dobiti mir u srcu, snagu i sidro u vašem životu. Ne postoji čovjek koji ne čezne za mirnom lukom i dopustite Gospodinu da vaše sidro bude duboko u Njemu i Njegovoj luci.