„Neka nam prisjećanje na davne korijene ovog Gospinog svetišta, na devetsto godina nazočnosti Gospe i pola vijeka djelovanja župe u tom dijelu Zadra, bude prigoda i povod zahvaliti Bogu i Mariji na blagodati što smo postali sinovima Crkve. U tom vidu važna je župna zajednica vjernika na čelu s pastirom (župnikom), s teritorijem i župnom crkvom maticom gdje primamo sakramente, a ona biva našim sastajalištem, obiteljskim domom i duhovnim svetištem. Crkvena mudrost ustanovila je župu kako bi bila prikladno sredstvo spasenja, a vjernici da bi mogli rasti u kreposti, biti njeni svjesni i odgovorni članovi“, rekao je mons. Puljić.

Uz zlatni jubilej župe, nadbiskup je govorio o značenju župe i potrebi da se zalijeva i razvija župna svijest. „Čovjek ne može biti beskućnikom. Potrebno mu je gnijezdo za dušu i tijelo, za njega i obitelj. Uz obiteljski i društveni dom potreban mu je i vjerski dom koji na prikladan način ispunjava njegove vjerničke potrebe. Župa tako biva njegovim skloništem, utočištem i duhovnim uporištem gdje jača njegova župna svijest i razvija se duh zajedništva“ poručio je mons. Puljić, istaknuvši: „Crkvena mudrost ustanovila je župu kako bi nam bila oruđe spasenja i pomagala da se naša župna svijest formira, stvara i razvija. Kada član župne zajednice ima visoki stupanj svijesti svoje pripadnosti, on podupire zajedničke akcije na dobro župe, rado sudjeluje u župnim vijećima i katoličkim akcijama. Brani i zastupa čast i ugled svoje župe i nije ravnodušan kad se radi o njenom dobru. Nije pasivni pripadnik, već aktivni i odgovorni djelatnik u svojoj župnoj zajednici“ poručio je nadbiskup Puljić.

Naglasio je i da je „župna svijest nježna biljka, osjetljiva na nepovoljnu klimu. Sporo raste i lako vene, pa joj treba posvetiti posebnu i ustrajnu njegu“. Župnu svijest kod ljudi pozvan je odgajati župnik kao glavni arhitekt župe. On je organizator i promotor konstruktivnih snaga zajednice. Ali graditelji toga zajedničkoga dobra su i pastoralni djelatnici i svi župljani, „kako bi bilo što manje ‘rubnih’ i ‘povremenih’, a više aktivnih i zauzetih župljana; što više graditelja zajedništva i širitelja evanđeoske poruke, a što manje rušitelja i pristalica civilizacije smrti i razaranja“ rekao je mons. Puljić.

„Župna crkva sa svojim molitvenim i liturgijskim programom najbolja je i najdjelotvornija kovačnica župske svijesti. Zato i kažu učitelji pastorala kako je u jednoj župi dovoljna jedna crkva i nije pastoralno prikladno graditi više crkava. Osobito kada takva gradnja vodi određenom separatizmu i odvajanju od centra, od župne crkve. U jednoj župi nedjeljna župna misa vrhunac je župnog zajedništva. Stoga, kažu pastoralisti, nije prikladno ni idealno (ako nema previše svijeta) u istoj župi slaviti euharistiju na više mjesta. To pomaže da župna svijest slabi, a želja nam je da raste i ojačava“ upozorio je mons. Puljić. Istaknuo je da se „visoki stupanj župne odgovornosti i svijesti postiže kada su i laici uključeni u provođenja župnih poslova i zadataka. Zato je konkretan timski rad dobar put i pokazatelj za razvoj i učvršćenje župne svijesti. Jako mi je drago kad dođem u neku župu pa osjetim da župnik nije sam. Da je tu cijela ekipa, pomažu. Može se reći i za župu Belafuža da je razvijena svijest o suradnji sa župnikom” rekao je nadbiskup, istaknuvši da su vjernici kroz devet stoljeća u tom Marijinom svetištu po molitvi i sakramentima bili sigurni kako ih Bog nije ostavio Bog, a bilo je i teških povijesnih trenutaka.

„Župa je zajednica vjere, života i bogoslužja. Župnik je poput oca u obitelji ili dirigenta orkestra i članova zbora koji sviraju i pjevaju različite dionice. Ali pod dirigentskom palicom župnika imaju zvučati skladno i harmonično. Župna teritorijalnost kondenzira se u župnoj crkvi koja je sakralna i kultna zgrada, sastajalište i dom vjerničke zajednice; njihovo duhovno središte i svetište. Zato se u tom prostoru ponašamo drugačije nego na ulici, tvornici i u klubu. No, za takvo ponašanje potreban je veliki stupanj svijesti, a uvjerenje o svrsishodnosti župe kamen je temeljac župske svijesti“ rekao je nadbiskup. Istaknuo je i značaj zajedništva koje je plod Božjeg blagoslova i ljudskog napora: „Ne dolazi samo od sebe. Nema ga bez molitve, euharistije, naše žarke želje, volje i spremnosti da nas molitva i euharistija preobrazi“.

„Župa je prva institucija s kojom dijete dolazi u dodir. Ono se kroz župu utjelovljuje u tijelo Crkve koja ga prati cijelog života, u radosnim i u tužnim zgodama. Na kraju ga ispraća na vječni počinak, trajno čuva u pamćenju i prati u svojim molitvama“ rekao je mons. Puljić, dodavši: „Kako je lijepo kad pođem u župe, pa na kraju mise župnik kaže ‘Poslušajmo godove’. Onda se nabrajaju imena onih koji su u toj župnoj zajednici urasli u mistično tijelo Kristovo i preselili se. Ali nisu se odselili od nas. Oni su dio naše molitve, našeg sjećanja i mi ih se u molitvama sjećamo. I sada su u našim molitvama oni kojima dugujemo to što imamo, što jesmo i što su nam ostavili“.

Nadbiskup je poželio da župljani Belafuže čuvaju ono što su naslijedili. „Neka svim članovima župe ova godišnjica bude prigoda obnoviti svoj krsni savez s Bogom i očitovati kako i oni, poput njihovih starih, žele živjeti od vjere i sakramenata“ zaključio je nadbiskup Puljić.

Slavlje je počelo procesijom svećenika iz crkve Gospe Maslinske u novu župnu crkvu tijekom koje je belafuški župnik don Dario Tičić nosio Gospinu sliku koja se časti u tom svetištu.

Proslavi jubileja prethodila je trodnevnica pod vodstvom don Antona Šuljića koji je od 1986. do 1992. bio župni vikar na Belafuži.