Ispred zgrade Vojnog ordinarijata okupili su se pripadnici Počasno-zaštitne bojne, polaznici Policijske akademije „Josip Jović”, kadeti Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman” i pripadnici povijesnih postrojbi: Križevačke djevojačke straže, Turopoljskog banderija, Zrinske garde Čakovec, Karlovačke građanske garde, Svetonedjeljske garde, Kostelskog pištola-Keglevićeve straže, 10. satnije Ivanić. Potom su se svi dostojanstveno u procesiji za križem uputili prema Ksaverskoj kalvariji ispred župne crkve Sv. Franje Ksaverskog gdje se molila ta pobožnost. Sudjelovao je i provincijski vikar te gvardijan i župnik župe sv. Franje Ksaverskog fra Ivan Paponja, TOR.

U molitvi su bili sjedinjeni i policijski službenici, pripadnici OS RH, branitelji, vatrogasci, njihove obitelji i brojni drugi vjernici, među kojima je bio i potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH, gospodin Damir Krstičević.

Za molitvu je ove godine izabran „Križni put oca i majke”, koji je priredila Splitsko-makarska nadbiskupija u povodu Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Prigodne tekstove meditacije kod četrnaest postaja čitali su polaznici Policijske akademije i kadeti Hrvatskog vojnog učilišta, a molitve su izgovarali vojni ordinarij te vojni i policijski kapelani.

Nakon četrnaeste postaje križnog puta u homiliji je biskup Bogdan naglasio da nas pobožnost križnog puta uvodi u samo otajstvo Kristova križa, u smisao žrtve i trpljenja prekrivenih velom tajne. Potresno je slušati izvještaj o Kristovoj muci: „Gotovo pa savršen scenarij okrutnosti: zatajenje i izdaja od najbližih, nepravedna osuda, udarci, pljuvanje i pogrde, bičevanje i trnova kruna, oštri čavli i udarci čekića, koplje koje zaustavlja posljednji dah i izazivlje krikove koji paraju nebesa.“ Ali, ujedno s time u ovome izvještaju slušamo o svemoćnoj Božjoj ljubavi koja ide do kraja kako bi otvorila vrata raja grešnicima. U otajstvu Kristova križa otkriva se i proslavljuje ljubav Presvetoga Trojstva. Po nesebičnome darivanju božanske ljubavi i po našoj zahvalnosti u vjeri i nama pade udio zajedništva s Bogom.

Biskup je istaknuo da je križni put mjesto susreta Boga i čovjeka, božanske svemoćne ljubavi i čovjekova odgovora u vjeri ljubavlju natopljenoj. Nikakvo beznađe ni neutješna žalost nemaju dioništva u Kristovoj muci. Stoga svi naši križevi dobivaju dublji smisao u Kristovu križu. Bez razumijevanja toga Križa teško ćemo razumjeti, a još teže prihvatiti svoje križeve.

Potrebno je združiti sve naše križeve s Kristovim: „Naši križevi nikada ne bi smjeli biti križevi koji se nose mimo Isusova križa. U suprotnome, križevi mimo Isusova križa pretvaraju se u nepodnošljivo  mučenje i očaj bez utjehe.“

Biskup je propovijed završio željom da nam Kristov križ bude izvor snage za sve naše boli i patnje, nerazumijevanja na koja nailazimo, odbačenosti, bolesti, smrti dragih osoba, tjeskobe i neizvjesnosti.

Na završetku pobožnosti župnik Paponja zahvalio je biskupu što je i ove godine na zagrebačkom Ksaveru predvodio pobožnost križnog puta.