U suslavlju s biskupom bio je provincijal franjevaca trećoredaca fra Ivo Martinović, župnik Župe Svete Obitelji fra Kristijan Kovačević, župnik vikar Župe Svete Obitelji fra Josip Dolić, odgojitelj bogoslova franjevaca trećoredaca fra Matej Jovanovac, fra Andrija Štajduhar, fra Ivan Milanović-Škrapo i policijski kapelan u PU splitsko-dalmatinskoj don Hrvoje Relja.

„Evanđeoska riječ koju smo upravo čuli (Mk 3,13-19) izvješćuje nas o Isusovom izboru dvanaestorice apostola. Prije samog čina izbora Isus se povukao na goru. Gora već sama po sebi privlači, budi znatiželju,  potiče um na razmišljanje, uzdiže ljudsko srce i duh k visinama. Za Isusa gora je mjesto susreta njega Sina sa Ocem… Plod takvog susreta Sina s Ocem uvijek je otajstven. Iz toga otajstvena susreta, ispunjena Sinovim predanjem u volju Očevu koji je prožet molitvom, rađa se odabir Apostola, propovjednika i poslužitelja Evanđelja. Kod izbora Gospodin ima svoje kriterije koje mi uvijek ne možemo razumjeti. Nakon Isusova odabira i njihova odaziva, evanđelist Marko je u evanđelju lapidarno precizan i sažet: ‘I ustanovi dvanaestoricu / da budu s njime / i da ih šalje propovijedati / s vlašću da izgone đavle’ (Mk 3, 14-15)“, rekao je biskup.

„U ovoj kratkoj rečenici skupljen je sadržaj i program života Isusovih apostola i svih onih koji će na njihovu riječ povjerovati i koji će ih naslijediti. Isus ustanovljuje zajednicu kojoj je on osovina, pokretač a Duh njegov snaga“ rekao je biskup i naglasio kako „glavno načelo jedinstva i zajedništva koje donosi plodove je povezanost s Isusom, biti s Isusom (‘da budu s njime’). Njemu su u potpunosti odani! Na raspolaganju su mu 24 sata, da ih šalje gdje hoće i kad hoće s jasnim zadatkom – programom propovijedati! Što? Ono što su vidjeli, čuli, doživjeli i naučili s Isusom! Isusovu djelu spasenja pa tako i njegovim učenicima permanentno će se suprotstavljat diabolus – ‘otac laži’ i cijele legije zlih duhova. Zloduh će činiti sve da spriječi dolazak Kraljevstva Božjega među ljude i da onemogući rast Božjega kraljevstva u neumrlim dušama. Isus stoga daje dvanaestorici velike duhovne ovlasti i Božansku snagu da izgone zloduhe – đavle. Duhovne ovlasti i moći u borbi sa zlodusima“, istaknuo je.

„Peta obljetnica smrti oca Josipa Marcelića, koji je preminuo na današnji dan  u splitskoj bolnici na Križinama u 89 godini života 71. godini redovništva i 65. godini svećeničke službe, povlaštena je prigoda za razmišljanje i molitvu u svijetlu Božje riječi o jednome plodnom životu Božjega čovjeka iz hrvatske zemlje s područja Zadarske nadbiskupije.“ Biskup je potom ispričao životni put fra Josipa koji je većinu svog života proveo u Splitu gdje je dugi niz godina radio kao profesor na Visokoj bogoslovnoj školi, odnosno Teologiji u Splitu.

„Otac Josip Marcelić bio je i meni profesor za vrijeme studija Teologije u Splitu (1973.-1980.). Pamtimo ga kao temeljita, staložena i uvijek raspoložena profesora. No, uz te njegove osobine, sve je nas uvijek fascinirala njegova duboka pobožnost i njegova uronjenost u Boga. On je svoju teološku misao crpio na koljenima. Takva je bila njegova teologija – teologija na koljenima. Teologija koja se usvaja u molitvi, koja ulazi u srce i dušu, koja se promišlja i meditira i koja se onda predaje dalje, napisanom i izgovorenom riječju. Pater Marcelić,  svećenik – redovnik – profesor nije prelazio prag predavaonice prije nego bi prešao prag naše kapelice u bogosloviji u prizemlju da se, prije nastave, pokloni Isusu u Presvetom Oltarskom sakramentu. Tako je činio i nakon nastave. Njegove riječi su ižaravale ne samo njegovu duboku vjeru koja je vodila njegov intelekt, nego su očitovale i njegovo osobno autentično, snažno duhovno iskustvo kojim je on jednostavno osvajao. Od Isusa izabran, poslan poučavati naviještati u akademskoj zajednici evanđelje, on je stalno bio s Isusom!“ „Ključ za razumijevanje osobe fra Josipa Marcelića“, rekao je mons. Bogdan, „je u njegovoj uronjenosti u otajstvo Boga.“

„Bio je sav uronjen u Otajstvo Boga, Božje prisutnosti i svetosti. Nama studentima teologije često je spominjao upravo taj pojam: Otajstvo. Otajstvo Boga, Otajstvo Krista, Otajstvo Crkve, Otajstvo spasenja (…)Možemo ovdje mirne duše kazati kako je na taj način o. Josip živio upravo ono što je Gospodin htio sa svojim apostolima, kako smo čuli u današnjem Evanđelju: izabrao ih je i htio je da budu s njime. I da u tom boravku s Gospodinom stječu snagu za navještaj Evanđelja s vlašću za borbu protiv Zloga. Da, on je sav bio s Bogom i u Bogu, i iz toga svoga odnosa je crpio snagu za navještaj Kristove Radosne vijesti i snagu za  neumornu skrb za duše. Bio je apostol Isusa Krista! I u tomu se nije štedio. Nije bježao pred izazovima koji su u životu neminovni. Iz povezanosti – sjedinjenosti s Bogom te iz pokorničkog načina života u kojemu se nije štedio, proizlazila je njegova posvećenost organiziranju brojnih duhovnih susreta, obnova, duhovnih vježbi, za laike, svećenike, redovnike i redovnice, održavanje seminara ‘Obnove u Duhu’, pisanje članaka i knjiga, prevođenje i izdavanje knjiga i drugih publikacija… I u poodmaklim godinama vodio je i duhovno pratio vjernike na  hodočašća u Svetu zemlju, Lurd, Fatimu, Ars, Loreto, Torino, Meksiko (Guadalupe) i drugdje… Rado je i često surađivao s medijima ‒ novinama, radijem i televizijom, posebice na lokalnoj razini, sve do posljednjih mjeseci svoga života…“

U kontekstu života i djela o. Josipa Marcelića i u svjetlu današnjeg Evanđelja mons. Bogdan također je podsjetio na riječi pape Franje iz njegove poslanice Gaudete et exultate: „Ne treba se bojati svetosti. Ona ti neće oduzeti snagu, život ili radost. Naprotiv, postat ćeš ono što je Otac imao u svojoj promisli kad te je stvarao i bit ćeš vjeran svome najdubljem identitetu. Ovisiti o Bogu oslobađa nas od svakog oblika ropstva i dovodi nas do toga da prepoznamo vlastito dostojanstvo“ (br. 32).

Biskup je zaključio propovijed, rekavši da je o. Josip Marcelić bio „čovjek, svećenik, redovnik franjevac trećoredac, ‘vjeran svome najdubljem identitetu’ – izgrađenom i stalno izgrađivanom u Isusovoj školi. Snaga Crkve u svim vremenima su osobe koje su pretočile evanđelje u svoj život. Slabost Crkve je nedostatak osoba ‘vjernih svome najdubljem identitetu’ evanđelju Isusa Krista. Samo je svetost autentična. Sve drugo je manje važno. Amen“, objavljeno je na mrežnoj stranici Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj.

Za ovu prigodu likovni umjetnik Josip Bosnić izradio je figuru fra Josipa Marcelića koja bi se odlila u bronci i kao spomenik postavila na prikladno mjesto. U svome prigodnom obraćanju iznoseći svoje iskustvo iz susreta sa spomenutim franjevcem, Bosnić je rekao: „Od trenutka njegova odlaska u meni je tinjala želja, a to sam obznanio braći svećenicima i redovnicima, nakon prošlogodišnjih dana posvećenih fra Josipu, da izradim figuru koja bi se odlila u bronci i kao spomenik  postavila na prikladno mjesto. Braća redovnici su ideju prihvatili i evo imamo mali model kojega ćemo ponovno napraviti u prirodnoj spomeničkoj veličini, nadam se do obilježavanja sljedeće godišnjice. Dok sam razrađivao ideju, rojile su se misli kako ga prikazati, kojim detaljima ga najviše približiti, učiniti živom i neizbrisivom uspomenom, dati  naglasak njegovog posvemašnjeg altruizma i njegovog poslanja. Blagi osmijeh i desna ruka koja daje blagoslov svima koje susreće, pri dolasku i odlasku, pri obredu i molitvi, učinili su mi se kao izrazito prepoznatljiv detalj njegove osobnosti. Lijeva ruka pridržava štap, na vrhu kojega je hrvatska trobojnica priljubljena uz rukav njegova habita.“

Budući da je fra Josip često hodočastio i u daleke zemlje, na njegovu je hodočasničkom štapu redovito bila istaknuta hrvatska trobojnica koja je identificirala fra Josipove hodočasničke grupe od Mexica do Izraela, Grčke i ostalih zemalja. „Želja mi je bila da mi, koji smo imali radosne susrete s njim, izrazimo zahvalnost za nesebičnost, dobrotu i ljubav te promatrajući ovu skulpturu, oživljavamo uspomene njegovih trajnih blagoslova i molitava koje je s nama molio.“