Fra Ivan Marija Đuzel predvodio duhovnu obnovu u crkvi Sv. Šime u Zadru

Fra Ivan je održao duhovni nagovor, potom je predvodio misno slavlje, a zatim euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Rekavši kako je korizma vrijeme da se vjernici očiste od onoga što ih zarobljava, fra Ivan je govorio o značenju molitve u životu. Istaknuo je da je katolička dužnost moliti za sebe, a onda će to moći pokazati i drugome, riječju, ponašanjem i poticajem.

„Molitva nam služi da pomalo svlačimo starog čovjeka sa svojim strastima i da se osoba oblači u novog čovjeka. Strasti nisu samo u tjelesnom ili području bluda, nego strasti su i ljudski strahovi, ljutnje, sumnje, neoprost. Teško je moliti. To je težak proces, ali je krepostan. Teško je biti dobar vjernik. Ali je i lijepo. Takvi su životi svetaca“, rekao je fra Ivan, istaknuvši da čovjek ne može zamisliti kakav ga život čeka, ako se preda Gospodinu. „Život s Isusom je pustolovina. Sveci nisu požalili što su krenuli za Gospodinom i tijekom života nagledali su se prekrasnih djela. Nasuprot tome, mnogi požale što nisu pošli za Bogom i prije, uvidjevši koliko lošega i bolnoga su mogli izbjeći da su se u životu vodili Božjim svjetlom, a ne svojom strašću“, rekao je fra Ivan, upozorivši da čovjeka progoni njegova vlastita strast, osobni grijeh i đavao.

Istaknuvši da djelotvornost molitve ovisi o našoj unutarnjoj promjeni, unutarnjem obraćenju, unutarnjoj otvorenosti čovjeka, fra Ivan je rekao da je za dobru molitvu potreban rad na sebi, promjena mentaliteta, promjena srca, promjena pristupa čovjeka prema Bogu i molitvi. Potrebno je obraćenje.

„Kad ulazimo u molitvu, trebamo sebi posvijestiti da je Bog stvarno tu. To je vjera. Isus dolazi da nam služi, da slomi djela đavolska. Molitva je čin volje i pobjeda samoga sebe. Molitva koristi i treba nama, ne Bogu. Bog sve ima. U molitvi nam treba iskrena želja da se otvori srce“, istaknuo je fra Ivan, potaknuvši vjernike da mole Gospodina da uđe u njihovo srce i da otvore vrata svoga srca. „Da uđemo u stanje mira i radosti. ‘Gospodnja radost naša je jakost’, kaže Nehemija. Trebamo se boriti sa strastima koje ubijaju radost. Kada krenemo moliti, najviše smetamo mi sami sebe našim strastima, našim željama. Budemo blokirani u molitvi, misli nam nisu sabrane. U pomoć nam dolazi Riječ Božja. Protiv napasti treba se boriti s Riječju. Isus se u pustinji borio protiv đavla riječju iz Svetog Pisma. Dao nam je primjer“, rekao je fra Ivan.

Upozorio je da ljudi često traže emocije, da nas emocija pokrene da ljubimo ljude oko sebe. „Ljubav je čin volje. Volja se mijenja naporom. Trebamo se vježbati u molitvi, u krepostima, u poniznosti, strpljivosti. Kada Bog promijeni srce čovjeka, onda se osoba na drugačiji način suočava s problemom. Kada se umnoži vjera, dogodi se da čovjek progleda“, istaknuo je fra Ivan.

Da bi molitva bila kvalitetna i urodila plodom, čovjek pred Bogom mora biti iskren. „U molitvi je najbitnije ljudsko srce. Molitvom se ne nagovara Boga, u smislu da trebamo Boga u nešto uvjeriti, nego se nagovara samoga sebe. Treba uvjeriti samog sebe, čitajući Sveto Pismo. Treba priznati pred Bogom da nemamo povjerenja u njega“, potaknuo je fra Ivan. Upozorio je da molitva mnogih ne postiže rezultat, nema ploda, a uspjeh je ono što drugoga privlači, pa i uspjeh molitve.

„Zašto bi drugi molio, ako na nama ne vidi plod molitve? Naše srce često nije u skladu s onim što izriče. Gdje djeluje Duh Božji, on donosi plodove mira, ljubavi, radosti. Moramo promijeniti pristup našem umu i našem srcu prema Bogu, da bismo uopće molili. Da molimo iz vjere i radosti. Jakovljeva poslanica kaže, onaj koji moli, neka ne bude kolebljiv. Kolebljivac neka se ne nada da će nešto dobiti od Gospodina. On je nestalne duše. Knjiga Sirahova kaže, ‘Ne budi malodušan u molitvi svojoj’. Imaj vjere i povjerenja“, potaknuo je fra Ivan. Važno je doći sa stavom spremna uma i spremna srca u molitvi, da bi molitva imala učinka. Nasuprot tome, događa se da osoba dođe već ‘mrtva’ u molitvu i niti ne misli da bi se nešto moglo promijeniti. Stoga je fra Ivan potaknuo da čovjek Bogu u molitvi kaže: ‘Otvori moje srce, moje srce je tvrdo’. Potrebno je vrijeme da čovjek upije ono što Bog ima u sebi, svjetlo, vjeru. Treba biti iskren pred Bogom.

„Želim li oživjeti, vjerujem li da me Bog može oživjeti, da može promijeniti srce? Vjerujem li u snagu Boga? Bog djeluje. Naše srce treba uzići s Isusom. U molitvi Oče naš koju je Isus naučio apostole, molimo za sve što je Božje – njegovo kraljevstvo, njegovu volju. Kad se ispuni ono što je njegovo, mi ćemo dobiti ono svoje. Kad dođe kraljevstvo nebesko, eto naše radosti i smisla našeg života, naše oslobođenje i ozdravljenje. Na zemlji se trebamo naučiti uživati s Bogom, a ne da nam bude dosadno na misi, spava nam se kad treba moliti. Jer nam je srce priklonjeno na stvari od ovoga svijeta, zemaljsko, strasti, navezalo se na nešto drugo“, upozorio je fra Ivan, istaknuvši da se naša borba protiv zla treba odvijati u duhu ljubavi.

„Zlo ne može učiniti ništa u odnosu na ljubav. Ljubav ga blokira, sveže. Da bismo ljubili bližnjega, trebamo ljubiti najprije sebe, da bismo se oslobodili od onoga što nas je svezalo. Jedino je ljubav kadra pobijediti ono što nas ubija i radost kao motivacija. Radost je i snaga da se izvučemo iz onoga u što smo upali, svjesni da smo nemoćni i slabi. Ljubav iz drugoga izvlači dobra djela. Važni su ljubav i radost“, poručio je fra Ivan.

Istaknuvši da je „biti radostan izvorna čežnja koju je Bog stavio u naše srce, kao i čežnja za mirom i naše obraćenje“, fra Ivan Marija Đuzel je poželio da vjernici i korizmu žive radosnog stava, podsjetivši da i jedna zborna molitva kaže „da radosno proživimo vrijeme korizme“.

Pjevanje tijekom susreta animirao je zbor mladih iz župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru.