S više od trideset sestara u službi na devet mjesta, Milosrdnice su u vrhu najbrojnije redovničke zajednice u Zadarskoj nadbiskupiji u kojoj djeluju od 19. travnja 1977.

„Za karizmu Sv. Vinka Paulskog kažu da je svevremenski izazov kršćanske ljubavi. Njegovo djelo nadilazi vremena jer se razgranalo i proširilo diljem svijeta, počevši od Družbe svećenika lazarista i Družbe sestara milosrdnica do brojnih laičkih dobrotvornih društava koje je utemeljio sv. Vinko. Tako je on ponovio ono što je Isus činio, kad je prema grešnima, potrebnima, slijepima, uzetima, očitovao znakove spasonosne dobrotvornosti. A dobrota je potka Kraljevstva Božjeg“ poručio je nadbiskup Puljić, istaknuvši da potka znači temelj u tkanju i nosi sve što se čini. „Dobrota nas uči kako se brinuti o drugima, pomagati im. Ona nas potiče žrtvovati se, ljubiti bližnjega bez interesa i bez kamata. Kako je lijepo sresti čovjeka koji ti želi dobro, a bez interesa? Koji ti posuđuje, ali bez kamate. Bog ga blagoslovio! U duhu Isusove zapovijedi ‘Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio’. To je nasuprot mentaliteta društva u kojem živimo i koje ima drugu logiku, koja se zasniva na uspjehu i snazi. Kažu, kako je onaj uspio?! Samo se o tome priča. Vrijedan je jer je uspio. Isusova logika je, što si više izgubio za Kraljevstvo nebesko, to si više dobio. Zato blago siromasima, progonjenima“ poručio je mons. Puljić.

U svjetlu navještaja Evanđelja, nadbiskup je rekao da je Isusov govor na gori o blaženstvima upućen mnoštvu koje ga je okružilo, ali prvenstveno apostolima koji taj govor nisu shvatili, a kamoli prihvatili. „To je tvrdi govor, nerazumljiv, gledano ljudskim očima i rječnikom. Ali blaženstva su ustav kršćanstva, ustav iz kojeg se izvlače svi zakoni, ustav na kojem se temelje sve karizme koje su se pojavile tijekom povijesti. Kada čovjek uđe u misterij, u tajnu Božje poruke o blaženstvima, kaže poput apostola Pavla: Ne daj Bože da bih se ičim hvalio, osim križem Gospodina našeg Isusa Krista“ naglasio je mons. Puljić.

„Sv. Vinko nudi duhovne vrijednosti milosrđa, služenja i bratske ljubavi, nasuprot logike uspjeha i snage ovoga svijeta. Milosrđe je kreativno djelo koje stvara civilizaciju ljubavi a uobličuje se kroz tjelesna i duhovna djela milosrđa. Ta djela trebaju biti prepoznatljivi inventar kršćanina, svećenika, redovnika, onih koji Boga vole i koji se poput Pavla ponose jedino križem našeg Gospodina“ rekao je nadbiskup. Istaknuo je kako je „Sv. Vinko utjelovio i postao simbol milosrdnog Samarijanca svih vremena“. Evanđelje opisuje kako su mnogi bili prošli pokraj potrebnoga, ali nisu ga vidjeli, uočili. Zaustavio se Samarijanac, tuđinac, poganin, koji nije bio pripadnik Izabranog naroda; on je vidio čovjeka u potrebi. „Važno je vidjeti. Imamo oči, ali često ne vidimo. On se i sažalio. To znači da je dao prostora da se srce gane. Sagnuo se i rane mu povio. Takva je dobrota žarila iz Vinkovog srca i nosila ga da je učinio toliko puno dobra. Jer je vidio nevolju, muku, probleme. Sažalio se, imao je sažalno srce“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da je „teologija sv. Vinka, njegovo razmišljanje o Bogu i shvaćanje duhovnosti vrlo jednostavno, a govor neposredan i jasan“.

„Služiti znači kraljevati. Upravo u duhu blaženstva koja je Isus najavio na gori. Hagiografi za sv. Vinka koji je osnovao brojne ustanove i karitativna udruženja kažu da je postao svevremenski izazov kršćanske ljubavi. Čovjeku treba biti blizu u tjelesnim i duhovnim potrebama i liječiti njegove rane. Sv. Vinko je pokazao kako se to čini i ostavio nam je primjer da ga slijedimo. Molimo oca siromaha neka nam ojača vjeru, kako bismo poput sv. Vinka ljudima pružali znakove nade. Neka i nas prožme duhom kako bismo ljubili što je on ljubio i u djelo proveli ono što je naučavao“ potaknuo je mons. Puljić.

Na misi se molilo i da Družba milosrdnica obnovi duh utemeljitelja svoje karizme. Milosrdnice djeluju u samostanskoj kući u Zadru gdje se nalazi i dječji vrtić Blagovijest kojega dnevno pohodi 40 djece i među najtraženijima je u Zadru. Milosrdnice djeluju i u Nadbiskupskom domu, Svećeničkom domu, u zadarskom samostanu sv. Frane te u zadarskim župama na Relji i Voštarnici, u Biogradu, Kistanjama i u Općoj bolnici Zadar.