Nadbiskup Zgrablić u homiliji je istaknuo da su u naviještenom Evanđelju po Luki, premda se slavi rođenje sv. Ivana Krstitelja, ne navodi ni jedna njegova riječ, nego su u središtu pažnje njegovi roditelji, majka Elizabeta i otac Zaharija.

„Taj blagdan važan je za nas, jer je Isus, tumačeći Ivana Krstitelja, rekao da je on najveći rođen od žene. Ali, dodao je još jednu važnu rečenicu: „Ali i najmanji u Kraljevstvu nebeskom, veći je od njega.“ Prema tome, spoznajući veličinu Ivana Krstitelja, spoznat ćemo veličinu Kraljevstva nebeskoga kojega smo u Isusu Kristu već dio“, naglasio je mons. Zgrablić.

U duhu navještenog Evanđelja o Ivanovom rođenju, poručio je da ćemo spoznati „nešto još veće što Bog nama čini u našem životu“.

Naime, Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. Evanđelist Luka govori o vremenu. „Vrijeme je dio našeg života. U jednom trenutku, i mi smo ušli u vrijeme. Nismo ušli u neko apstraktno vrijeme, nego, ušli smo u vrijeme određene osobe, određene majke i oca. Mi smo dar u nekom vremenu, dani su nam roditelji. Ali, Elizabeta je bila nerotkinja, a Zaharija je bio u poodmakloj dobi. Po naravi, oni nisu mogli imati djece. Nego, po Božjem zahvatu, Gospodin im je darovao potomstvo, na osobitu intervenciju, na najavu anđela, dobili su sina“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da i vjernici ulaze u svijet i u ovo vrijeme Božjom intervencijom.

„Ivan Krstitelj je slika nas – da i mi spoznajemo da u našem životu Bog čini nešto veliko – da je Bog intervenirao, da je Bog nas htio! Gospodin nas poznaje od krila majčina, kaže prorok Izaija. Bog nas je satkao u krilu majčinu. Ivan Krstitelj je poticaj da spoznajemo kako izlazimo od Boga koji je život, koji je životvorac, koji ulazi u vrijeme i ulogu s nama“, rekao je propovjednik.

Stoga, „da bi naš život bio ispunjen, mora biti u skladu s voljom Božjom i s onim tko nam je dao život, tko nas je stavio u postojanje, tko nam je odredio oca i majku. Koji je od nas nešto htio, urezao nas je u dlan svoje ruke i poznaje nas od vječnosti“, poručio je.

Vjernicima je rekao da je potrebno da prihvate ono što im Bog govori po anđelima, po Božjoj riječi, što je očitovano i u životu Ivanovih roditelja.

„Božja riječ ne donosi nam nešto samo za ovaj svijet, samo za našu narav i dobrobit ovoga svijeta. Bog nas po svojoj intervenciji, po svojoj Riječi, kao u slučaju Ivana Krstitelja, hoće uvesti u nešto što mi inače nemamo kapaciteta postići svojom moći i snagama. Elizabeta je nerotkinja, ne može imati djece. Zaharija je star. Po naravi, po biološkim zakonima oni više ne mogu imati dijete. Ali, oni imaju dijete po Božjoj intervenciji!“, poručio je nadbiskup.

Tom nadnaravnom daru Božje milosti prethodila je činjenica da Zaharija nije bio vjerovao u moguće potomstvo. „Zaharija je vjerovao više svojoj naravi, svojim osjećajima, nije povjerovao Božjoj riječi. I postao je gluhonijem. Kada ne slušamo Božju riječ i ne prihvatimo ju, kada ne prihvatimo da nas Gospodin hoće darivati i uvesti nas u novost života, postajemo nijemi. To je slika našeg života – kad izražavamo sumnju u ono što je bitno, najvažnije i što nam Bog želi dati u životu – da budemo svjedoci velike Božje intervencije u naš život“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Isusovom riječju da je „i najmanji u Kraljevstvu Božjem veći od onoga koji je rođen od žene“, Bog nam hoće pokazati najveće dostojanstvo koje nam želi darovati. Bog je to pokazao i ostvario u našem životu po Isusu Kristu, rekao je.

Od Boga sve primamo, on nas proniče i pokreće. Bez svijesti da smo od Boga primili život, čovjek biva blokiran pred onim što Bog čini u našem životu, kao Zaharija, upozorio je nadbiskup.

Poručio je da „Zaharija počinje govoriti i čuti kad je zapisao koje će biti ime njegovom sinu. Ali, nije rekao ono što je on izabrao, nego je rekao ono što mu je anđeo rekao. Kada prihvatimo ono što Bog nama progovara, tada se duboko otvore naš duh i srce da možemo spoznati i otkriti Boga koji čini tako velike događaje u našem životu. Kada se otvorimo Božjoj riječi i prihvatimo je, ulazimo u stvarnost Božjeg svijeta, Božje blizine i miline, mogućnosti naše komunikacije s Bogom koji je naše najveće dobro. Jer komunikacija s Bogom omogućuje nam ostvariti i zadobiti ono što inače nije moguće po našoj naravi.“

Stoga je važno biti u jedinstvu s Bogom već sada. „Bog nas tako duboko grli, da nas nikad ne pušta iz svog zagrljaja. Kada otvorimo naše srce i povjerujemo u ono što Gospodin čini u našem životu, događa se ono što nismo kadri učiniti mi po našoj mogućnosti i što nije u našoj naravi.

Gospodin nas ne uči samo bontonu, lijepom ponašanju na ovom svijetu, nego nas želi učiniti dionicima svoga nebeskog života, svoje vječnosti i nutrine, neprolazne radosti koje smo već sada dionici po sili njegove Riječi, po darovima otajstava u sakramentima. Tada Duh Sveti ulazi u naše srce, čini nas dionicima njegovog života i otvara nam jezik da Boga možemo slaviti, častiti i biti u blizini s njim“, poručio je mons. Zgrablić.

Potaknuo je okupljene da mole Gospodina da ne ostanu nijemi na njegovu riječ, da ih Božja riječ ne ostavi ravnodušne, da zaista povjeruju Gospodinu, anđelu Riječi. „Da prihvatimo Boga, da možemo biti uneseni u njegovu nutrinu, u ono što po svojoj naravi ne možemo postići, što ne možemo postići ni svojom dobrotom ni molitvom, nego samo besplatnim Božjim darom i milošću koju nam Gospodin daruje, da bismo radosno i zahvalno slavili Boga blagoslivljajući ga“, dodao je.

Nadbiskup Zgrablić poželio je da svetkovina Rođenja sv. Ivana Krstitelja bude poticaj za rađanja vjere u životu po kojoj vjernici bivaju dionici vječnoga života u dubokoj povezanosti s Bogom životvorcem.

Misu su suslavili domaći župnik don Nikola Tokić, domaći sin don Mario Mršić, župnik u Biogradu don Dario Tičić, župnik u Pakoštanama don Jerolim Lenkić i župnik u Svetom Filipu i Jakovu don Darijo Matak.

Prije mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Ivana Krstitelja kroz biogradski predio Torovi – Kosa koji nastanjuje oko 350 obitelji. Čašćenje sv. Ivana Krstitelja u taj sjeverni biogradski predio iznad Jadranske magistrale donijeli su prije stotinjak godina vjernici tu doseljeni iz Medviđe i Bukovice, iz kraja gdje se jako časti sv. Ivan Krstitelj. Stoga su vjernici od utemeljenja te biogradske župe 1977. prihvatili sv. Ivana Krstitelja kao svoga naslovnika i nebeskog zaštitnika.