Suslavili su don Valter Kotlar, don Marko Dokoza i don Zvonimir Mikulić. Don Šime je podsjetio na Božju riječ: „Sine, ne zapusti oca svoga u njegovoj starosti i nemoći, kad mu klone razum i padnu snage. Ne budi bezdušan prema njemu ti koji si pun snage i života, podrži svoga oca. Ljubav prema ocu i majci čini da ti se opraštaju mnogi grijesi“. Božja zapovijed „Poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti bude dobro na zemlji“ je dar Božji da se po tim riječima može ostvarivati i naš životni put, rekao je don Šime. 

Podsjetivši da se život nekad odvijao zajedničkim življenjem tri generacije u jednoj kući: djed i baka, otac i majka, djeca, odnosno unuci, Perić je rekao da se to danas teško može ostvarivati, pogotovo u gradskim sredinama gdje ljudi žive u stanu, skučenijem prostoru; na selu je to bilo moguće, prirodno, drugačije. „Djed i baka su čuvali unuke, otac i majka su radili, brinuli za materijalnu egzistenciju. Djed i baka su se i pomlađivali s unucima, a unuci su primali odgoj od djeda i bake te su mnogi od njih primili i vjerski život“, rekao je don Šime, istaknuvši kako neki Židovi kažu da je najveći neuspjeh kad roditelj svom djetetu ne prenese vjeru. Vjera je najveći dar koji smo primili.

Premda je drugačije kad starija osoba živi u svojoj obitelji, don Šime je zahvalio Bogu i za postojanje domova, mogućnost da u njima mogu biti smješteni i njegovani stari, bolesni i nemoćni. „Dužnost djece je da dolaze i posjećuju svoje roditelje, bake i djedove u domu, da se ne osjete napušteni, otpisani. Današnja civilizacija ne prihvaća stare i bolesne jer ih smatra teretom, da čine poteškoće. Neki promiču i eutanaziju, da se život u bolesti i nemoći završi što prije. Društvo koje se smatra da je napredovalo u demokraciji, u tom slučaju pokazuje neljudskost, nehumanost i to najviše prema nemoćnima, djeci i starima“, upozorio je don Šime.      

„Lijepo je biti mlad i pun snage, ali dođu godine kad čovjek više ne može  ostvarivati što je mogao u mladosti i treba prihvaćati svoju situaciju, život i stvarnost. Imajmo zahvalnost, poštovanje i brigu za one koji su nam u životu dali puno toga. Stari i nemoćni imaju životno iskustvo koje se ne može dobiti iz knjiga i iz drugih stvarnosti, nego kroz vlastito iskustvo. To je veliko bogatstvo koje oni mogu pružiti i dati“, naglasio je don Šime. 

Upozorio je da su se mnogi udaljili od Crkve i primanja sakramenata. Javljaju se zloba, zavist, parničenja zbog materijalnih dobara. „Najgore je kad se to događa u obitelji, kad djeca zbog neke materijalne koristi ne žele razgovarati s roditeljima, ne posjećuju ih. Događa se čak da neki ne dođu ni na sprovod ocu i majci. Kad u srcu nema Isusovog duha, događa se loše. Je li više vrijedi komad zemlje i neka prostorija, nego što su ti otac i majka?“, upozorio je don Šime, rekavši i da roditelji trebaju biti uviđavni prema djeci koju ponekad ograničavaju u njihovoj slobodi i kreativnosti. Trebaju podržati da se život mladih odvija po Božjem planu. 

Istaknuvši važnost rađanja života, Perić je rekao da je puno puta na krštenjima  čuo od djeda i bake: „Da smo barem rodili još jedno dijete“. „Mnogi roditelji nisu bili otvoreni za život, kasnije vide praznu kuću. Nažalost, previše je praznih prostora, zatvorenih kuća, jer nema života, a život daje život“, rekao je don Šime. 

Potaknuo je da se baš u starijoj dobi kad osoba ima više vremena, ide svaki dan na misu slušati Božju riječ, primiti Pričest, dobiti snagu duha, pa će se i u bolesti i nemoći čovjek moći drugačije nositi s tim. Onome tko prima Isusa to se odražava i na vani, na zdravlje, rekao je don Šime. Istaknuo je milost primanja sakramenta bolesničkog pomazanja i potaknuo da se zove svećenika da ga primi osoba pred operaciju ili u drugoj situaciji. „Moli se za zdravlje iznutra i vani i za vršenje dužnosti. Čitajte Božju riječ. Božje riječi su duh i život. Molite krunicu. Gospa povezuje nebo i zemlju, obitelji, ako je moguće s djecom barem deseticu krunice. Neka Gospa bude nazočna u obitelji. Neka nas prati zagovor sv. Leopolda Mandića u svim potrebama starih, bolesnih i nemoćnih koji žive u obitelji, domu ili su sami“, poručio je don Šime, poželjevši da taj susret bude izraz blizine i ljubavi Crkve za sve njih.

Susret je organiziralo Povjerenstvo za bolnički pastoral i osobe starije životne dobi Zadarske nadbiskupije. Don Valter Kotlar, povjerenik toga Povjerenstva, zahvalio je za život svakoga od sudionika i don Šimi za sudjelovanje. Činjenica da je don Šime 17 puta primio bolesničko pomazanje kazuje da mu je zdravlje bilo narušavano, ali i da se uvijek iznova dizao „milošću sakramenata, snagom volje i predanja svojoj službi i svom pozivu“, rekao je don Valter, zahvalivši don Šimi što služi vjernicima i Nadbiskupiji i u svojoj starijoj životnoj dobi. 

Susret je održan prigodno uz blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića. Kotlar je istaknuo da je sv. Leopold na osobit način povezan sa svima koji su u patnji i boli, povezan je i sa Zadrom gdje je služio u crkvi Gospe od Zdravlja; ljudi su povezani s njim u molitvama i utječu se njegovom zagovoru. Nakon mise vjernici su počastili relikviju sv. Leopolda Mandića. Priređen je i agape uz druženje za sudionike susreta, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.