Pobožnost sv. Juri toliko je snažna da se i jedan zaseok u Kruševu po njemu zove, da taj rod u korijenu svoga naziva ima Jure. To je prezime Jurjević koje je tipično kruševsko prezime.

Zaštitnik i naslovnik Kruševa – sveti Juraj

Grad Obrovac kojemu Kruševu administrativno pripada, kruševskom je zaštitniku i naslovniku 2004. g. podigao veliki brončani kip sv. Jure, u tipičnom prikazu toga ranokršćanskog junaka na konjaniku, a nalazi se na proplanku ispred župne crkve. Na njegovom mramornom postolju piše: „Sveti Jure, moli za nas“.
Između toga kipa sv. Jure i njemu posvećene župne crkve nalazi se jarbol, gdje se stalno na jakoj podvelebitskoj buri vijori hrvatski barjak. U tim motivima sažeta je poruka i duh toga mjesta koje je tijekom povijesti doživjelo brojna stradanja i pokušaje neprijateljskog osvajanja. To je mučeništvo dodatno potvrđeno tijekom Drugog svjetskog rata kada su partizani i komunisti ubijali franjevce Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja – Split, čijim je svećenicima povjerena služba župnika u Kruševu. U trajni, zahvalni spomen, likovi tih svećenika mučenika nalaze se na vitrajima kruševske župne crkve sv. Jurja.

Uzor hrabrosti kršćanima, kako se ne bi prepustili silama zla

„Sv. Juraj živio je u vremenu borbe između dobra i zla. Rođen je 280. g., a ubijen je za Dioklecijanovih progona 303. g. Bilo mu je 23 godine. Bio je vojnik, ali više se borio protiv zla u sebi i oko sebe, nego što se borio protiv drugih ljudi. Štovanje sv. Jure razvilo se u prvoj Crkvi na Istoku i na Zapadu. Sv. Jure postaje uzor hrabrosti kršćanima, da se ne prepuste silama zla“ rekao je fra Ivan u propovijedi, podsjetivši kako je jedan prijatelj iz Primorja u vremenu komunizma ljudima govorio: „A ča je Staljin? Bog samo ovako prstom učini“, kazao je župnik fra Ivan Nimac.
„Drugi su se na te njegove riječi podsmjehivali i govorili: ‘E, to je sila koja će svijetom zavladati’. A on je govorio: ‘Čekajte, čekajte samo’. Tako je i bilo. Neka nam sv. Jure pomogne da ostanemo vjerni Bogu u svim silnicama. One su uvijek iste. Danas nije teže biti kršćanin nego što je bilo 1940.-ih godina. Ne ubija se kao tada, ali ubijaju se duše ljudi. To je taj zmaj, demon, kojega kao simbol zla kopljem ubada sv. Jure, kako pokazuje ikonografija“ istaknuo je fra Ivan, upozorivši kako se i danas „hoće otuđiti djecu od roditelja, da im roditelji ne daju duhovni pravac, da nemaju utjecaja na djecu, nego da će drugi oblikovati djecu za ono što njima treba. To su sile zla protiv kojih se borio sv. Jure. Molimo ga da roditelji svoju djecu uprave pravim putem, da im sv. Jure bude uzor i zaštita. Neka blagdan sv. Jure unese u živote obitelji kreposti, vrline i značaj sveca Jure kao primjer hrabrosti“, potaknuo je župnik Nimac.

Svetac je pomoć u nevolji, zagovornik

Fra Ivan je rekao da Crkva zahvaljuje Bogu na svetim ljudima poput sv. Jure.
„Liturgija Crkve kaže da nam Bog u njihovom životu daje primjer kako sveci daju primjer života zajednici. Svetac okuplja zajednicu da slavi. Svetac je pomoć u nevolji, zagovornik. Naši stari su kod sv. Jure pronašli važne osobine koje su njima davale upute za život. Kruševo se nalazi na vjetrometini”.
“Nije tu jaka samo bura, na tom području bile su stalne borbe opstanka za život. Tu su dolazile razne sile svijeta. Kad god su se u svijetu događali neki društveni potresi, imali su odjeka i na području Kruševa“ istaknuo je fra Ivan, poručivši: „Sv. Jure utjelovljuje u svom životu hrabrost koja ima svoje uporište u Božjoj snazi, da zlo nije jače od čovjeka. Spomen na nebeske zaštitnike ljude je uvijek zbližavao. Obitelji su u prošlosti više imale izražen duh služenja, a sv. Jure ih je poticao, pomagao, bio je zaštitnik, bio je s obiteljima. Obitelji su išle na misu, slavilo se, palila se svijeća u kući. To je bilo religiozno slavlje, drugovanje u zajednici. Sveci su okupljali zajednicu da slavi Boga i poštuju jedni druge. Bog po svetima pokazuje da ne nestaje dobro koje radimo u svijetu“.

Mučenička povijest obilježila je narod Kruševa

Fra Ivan je podsjetio kako je u Kruševu „od pamtivijeka bilo života, to dokazuje i arheologija”.
“Stanovništvo je bilo vezano za stoku, tu je bilo vode, zato su se držali toga područja, iako se tu teško živjelo. A svi koji su dolazili sa strane, na neki način htjeli su nas progutati. Mučenička povijest obilježila je narod Kruševa, njihov način života i duhovnost. Trebalo je opstati, ne samo na toj buri i kamenu, nego i u svim društvenim previranjima, potresima koji su bili kroz povijest. To se odražavalo i na karakter ljudi, na njihovo pamćenje i duhovno oblikovanje”, rekao je fra Ivan, dodavši kako se u borbi sa silama zla u duhovnosti našeg naroda, puk osobito utjecao zagovoru sv. Mihovila i sv. Jure.
“Na to ukazuje i podatak da je u Zadarskoj nadbiskupiji najviše crkava, njih 50, podignuto u čast Gospe, sv. Anti i sv. Mihovilu posvećeno je devet crkava, a sv. Juri posvećeno je pet crkava u Zadarskoj nadbiskupiji. Fra Ivan je rekao da je sv. Jure toliko obilježio povijest Crkve i kršćanske duhovnosti te su po njemu naslovljena i neka mjesta, kao što su Sveti Juraj, Jurjevac, vrh Biokova se zove Sv. Jure. Sv. Juraj je i zaštitnik Katalonije te Engleske, Portugala, Armenije i Litve”.

Crkva sv. Jurja u Kruševu ponovno izgrađena 1999. godine

Župnu crkvu sv. Jurja u Kruševu, izgrađenu 1845. g., pobunjeni Srbi razorili su miniranjem u agresiji na Hrvatsku 1991. g. Zalaganjem nekadašnjeg kruševskog župnika fra Frane Samodola, uz donacije Kruševljana i dobročinitelja, crkva je ponovno izgrađena 1999. g. U vrijeme župnika fra Mladena Kovačevića, u prisutnosti brojnih svećenika i vjernika, obnovljenu župnu crkvu blagoslovio je blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa na župni blagdan sv. Jurja, 23. travnja 2001. g.
Koliko je Kruševljanima stalo do njihove crkve koja ih okuplja u zajedništvo, pokazuje i uzorna uređenost prostora i okoliša oko župne crkve, kakva se ne vidi često u drugim mjestima i sredinama. Oko župne crkve uređen je redovito njegovani park živice, stabala maslina i čempresa.

U podnožju župne crkve, u blizini izvora vode nalazi se kip fra Ante Pavlova koji je bio župnik Kruševa od 1933. do 1944. Baš je fra Ante tu vodu doveo narodu u mjesto. Taj poduzetni svećenik mučenik u Kruševu je 1936. g. dao izgraditi vodovod. Doveo je u središte sela pokraj crkve vodu s obližnjeg brda Orljak, s izvora Osojnice. Na taj izvor pitke planinske vode podno crkve ljudi svakodnevno dolaze i s tom vodom se služe, u želji da se okrijepe njenom prirodnom kvalitetom.

Kao Isus je dao narodu svojemu krv i vodu

Spomenik fra Ante Pavlova prikazuje kako taj svećenik svojim rukama nudi vodu za piće, a u tom postolju uklesano je: „Kao Isus je dao narodu svojemu krv i vodu“. Fra Antin kip od bronce, visine 2,20 m, izradio je akademski umjetnik Maroje Batić, a odliven je u ljevaonici Ujević u Zagrebu. U uspomeni koja među Kruševljanima trajno zahvalno živi, kip je u Kruševu na Jurjevo 2019. g. blagoslovio umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac, povodom 75. obljetnice fra Antinog mučeništva (1944.-2019.).
O teškoj povijesti Kruševa svjedoče i vitraji na prozorima u župnoj crkvi sv. Jurja, koji prikazuju osam franjevaca mučenika ubijenih u Drugom svjetskom ratu. Članovi su splitske Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, od kojih su dvojica bili župnici Kruševa, a ostali su služili u susjednim župama.

Fratre je ubijao “zmaj koji je vladao pod sotonskim znakom”, misleći da će tako uništiti Crkvu

„Ti svećenici propovijedali su ljubav, mir, slogu, a svejedno su bili likvidirani, jer je zmaj navješćivao novo vrijeme, novog čovjeka, ‘nadčovjeka’, kojega su stvarali. A zapravo su uništili čovjeka. Sv. Ivan Pavao II. potaknuo je Crkvu: ‘Nemojte zaboraviti svoje mučenike, svoje velike ljude’. A nema veće ljubavi od onoga koji daje život svoj za drugoga. Za mene je to fenomen, kako su ti ljudi mogli tu ostati. Cijelo područje zaleđa do Zadra i južne Like u prošlosti su pastorizirali franjevci s Visovca“, rekao je fra Ivan, istaknuvši kako je fratre ubijao „zmaj koji je vladao pod sotonskim znakom, misleći da će tako uništiti Crkvu”.
“Ti svećenici neka nam budu ponos, opomena i zaštita, jer boj između dobra i zla nije još prošao”.

Na svetkovinu Velike Gospe 15. kolovoza 2020. g., vitraje je blagoslovio župnik fra Ivan Nimac. Naslikao ih je akademski slikar Ivan Grgat, a izrađeni su u radionici akademskog umjetnika Jure Žaje.
Osam fratara mučenika su: Ante Pavlov, Pavao Silov, Jozo Poljak, Ante Benutić, Vlade Pavlov, Anselmo Kamber, Andrija Zjačić i Kruno Tadin.

U promicanju njihovog zagovora i mučeništva kojim su posvjedočili vjeru i zapečatili je krvlju, fra Ivan je za puk priredio kratke biografske podatke o svakom tom svećeniku, uz molitvu da „po njihovom zagovoru možemo podnositi protivštine iz ljubavi prema Bogu, izdržati u nevoljama i gorčinama života te nadvladati strahote muka“.

Podaci o franjevcima mučenicima čiji su likovi u kruševskoj župnoj crkvi sv. Jurja

Fra Ante Pavlov rođen je 1905. g. u Kaštel Gomilici, za svećenika je zaređen 1928. g. Kruševski župnik bio je 11 godina, od 1933. do 1944. Samozatajni fra Ante ostao je uz svoj narod među kojim je zasluženo uživao ugled. Pred Božić 1943. g. partizani su provalili u kruševsku župnu kuću, uhitili su fra Antu i s trojicom župljana, Stipanom Anićem, Ivom Šošom i Rokom Erslanom, odveli ga i zatočili u Žegaru gdje je živjelo pravoslavno stanovništvo. Mjesec dana su ih strašno mučili te su ih ubili 22. siječnja 1944. g. U izvješću koje je karinski gvardijan fra Kruno Tadin poslao Provincijalatu piše: „Fra Ante je bio silno mučen i, poslije nego su mu izvadili oči, ubijen je iz puške“.
Fra Pavao Silov, rodom iz Rupa kod Visovca, bio je župnik u Lišanima i gvardijan u Karinu, obližnjoj župi kod Kruševa. I on je bio jako aktivan svećenik. Mnoge mladiće iz toga kraja poslao je u sjemenište. Kao gvardijan temeljito je obnovio višestoljetni karinski franjevački samostan koji je i hrvatski spomenik kulture nulte kategorije. Drugi svjetski rat zatekao ga je u župi Promina. U noći uoči blagdana sv. Petra i Pavla, na njegov imendan 1942. g., partizani su provalili u prominsku župnu kuću i usmrtili fra Pavla, a župnu kuću su opljačkali. Ubijen je u 58. godini života i pokopan na Visovcu.

Fra Jozo Poljak, rodom iz Sinja, za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je župnik u Perušiću. Cijelo razdoblje tijekom rata život su mu ugrožavali Talijani, četnici i partizani. Stoga se prije dolaska partizana povukao iz župe, u Drniš pa u Zagreb. Padom NDH, našao se u izbjegličkoj koloni prema Austriji. Zarobljen je u Bleiburgu i na Križnom putu vraćen je do Vukovara. Uspio je pobjeći, ali je nakon nekog vremena uhvaćen i strijeljan u 38. godini života. Prije strijeljanja u trogirskom zatvoru posjetili su ga brat i sestra. Bio je smiren te je rekao: „Pravedan sam i zato se ne bojim smrti“.

Fra Ante Benutić, rodom iz Kaštel Staroga, bio je župnik u Lišanima od 1935. do 1940. g. Istaknuo se gradnjom crkava. Sagradio je velebnu crkvu u Kijevu, a u Lišanima je za vrijeme Banovine Hrvatske gradio crkvu sv. Nikoli Taveliću, koja nije dovršena jer je fra Ante premješten u Igrane kod Makarske. U ožujku 1944. g. partizani su s Biokova fra Anti poslali Antu Lozinu, mladića kojem su naredili da ga ubije, kojega je fra Ante inače dobro poznavao. Kad je fra Ante mladića navečer nahranio, Lozina mu je rekao: „Znaš li zašto sam došao? Da te ubijem“. Ispalio je dva hica u fra Antinu glavu. Taj dobri svećenik ubijen je u 47. godini života.
Fra Vlade Pavlov, rodom iz Kaštel Gomilice, bio je četiri godine župnik u Kruševu (1929. – 1933.) Obnovio je župnu kuću i župnu crkvu sv. Jurja te staru crkvu sv. Kuzme i Damjana u obližnjem mjestu Ribnica. Protivio se velikosrpskoj diktaturi kralja Aleksandra Karađorđevića te je bio osuđen na osam mjeseci zatvora. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je župnik u Zlopolju kod Muća. Pred kraj rata otišao je u samostan u Sinj. Kad su partizani zauzeli Sinj, fra Vladu su odveli i pogubili na nepoznatom mjestu.

Fra Anselmo Kamber, rođen je 1912. g. u Podlugu, u župi Perušić. Za svećenika je zaređen 1937. g. Mladu misu slavio je u Benkovcu 27. srpnja te godine. Fra Anselmo je nakon puno godina bio prvi svećenik iz tih krajeva. Nije bio župnik u rodnom kraju, ali je njegov primjer duhovno snažno djelovao te su ga u odazivu za zvanje slijedili mnogi mladići, pa i njegov mlađi brat fra Bernardin. U Drugom svjetskom ratu bio je župnik u više župa makarskog primorja. Partizani su ga 31. prosinca 1944. g., na Staru godinu, odveli iz župne kuće u Gradcu i držali neko vrijeme u zatvoru u Makarskoj. Nisu mu mogli naći krivnju pa su ga 7. veljače 1945. g. izveli iz zatvora. Pod izgovorom da je pokušao bježati, ubili su ga u blizini makarskog groblja. Dok su ga vodili, makarske žene, zaklonjene iza prozora, čule su kako fra Anselmo pita ubojice: „Samo mi recite, zašto me ubijate?“.
Fra Andrija Zjačić, rođen je 1907. g. u Šibeniku. Za svećenika je zaređen 1931. g. Bio je jako nadaren svećenik. Istaknuo se u vođenju katoličkih društava. U Drugom svjetskom ratu bio je župnik Lišana. S njim su u župnoj kući živjele njegova majka i nećakinja Katica Krnčević koja je kasnije opisala njegovo odvođenje. „Dana 11. siječnja 1944. g. moj ujak je govorio svetu misu. Preko podizanja sam osjetila da nešto nije u redu. Nakon mise nisam mu dala mira dok mi nije kazao što je bilo“. Rekao je: „Kad sam podigao svetu hostiju, vidio sam Isusa s trnovom krunom na glavi, krvava lica“. Poslijepodne su došla dvojica partizana i odvela fra Andriju. Tri dana kasnije, 14. siječnja 1944. g., ubijen je u Nuniću u 37. godini života. Grob mu nikada nije pronađen.

Fra Kruno Tadin, rodom iz Kaštel Kambelovca, od 1941. do svoje smrti 14. studenoga 1944. g. bio je gvardijan u Karinu. U tim nemirnim vremenima samostan je bio meta svake vojske koja je tim krajem prolazila. Talijani, Nijemci, četnici, partizani, svi su dolazili i odnosili što su htjeli. Neke vrijedne sakralne predmete gvardijan je skrivao kod vjernih obitelji, a najviše kod župnika u Pridrazi. Jedne večeri, dok se vraćao iz Pridrage, fra Kruno je kočijom nagazio na minu koju su partizani postavili na cesti te su poginuli on i njegov suputnik.
Kruševljani su ponosni na vjerničko i narodno svjedočanstvo svoga kraja

Oduvijek nacionalno i vjerski osviješteni, Kruševljani su ponosni na vjerničko i narodno svjedočanstvo svoga kraja, skromni su i samozatajni. I mučeništvo je zalog opstanka toga naroda odakle su mnogi bili prisiljeni otići te danas potomci brojnih Kruševljana žive u gradovima Hrvatske i u inozemstvu. Poznati su kao intelektualno jaka sredina odakle potječu mnogi obrazovani stručnjaci u raznim profesijama.

Da Kruševo ima budućnost pokazalo je i krštenje Jure Matića, kojega su roditelji Ivan i Ana Matić krstili za vrijeme mise na ovogodišnje Jurjevo. Ta mlada obitelj želi i dalje ostati živjeti u Kruševu i primjer su hrabrog mladog života koji nepokolebljivo živi na grudi svojih vjernih predaka.
Dječak Jure Matić, sin Ivana i Ane Matić kršten na blagdan sv. Jure u Kruševu

„Dobili smo sina i krstili smo ga baš na blagdan sv. Jure u Kruševu, u župnoj crkvi koja također nosi ime sv. Jure. Mislim da je bilo vrlo jednostavno izabrati ime. Život u Kruševu je prekrasan. To je prostor kojega treba dodatno izgraditi, s mladim obiteljima poput naše. Nadamo se da naše krštenje neće biti iznimka nego trend i da će se ubuduće krstiti sve više djece, baš na blagdan sv. Jure“, rekao je Ivan Matić, otac krštenika Jure.
Župnik fra Ivan Nimac u zahvalnosti župljanima je rekao: „Kruševo je moja prva župa u selu, a nigdje se nisam osjećao tako lijepo kao ovdje. To dovoljno govori. Živio sam po cijeloj Hrvatskoj, u inozemstvu, ali ovakvo nešto nigdje nisam našao. U Kruševu je jako lijepo živjeti, meni osobno ljepše nego u Münchenu i Zagrebu. Ako su siromaštvo, promjena načina rada i života odveli mnoge ljude iz Kruševa, vrijeme je da počnu dolaziti u Kruševo. Dragi Kruševljani, dođite! Neka vam u Kruševu bude budućnost!“.