1. Ove godine na prvu nedjelju mjeseca travnja, na samom početku proljeća, slušat ćemo izvješća o događaju Kristovoga Uskrsnuća. Tako apostol Petar nakon Duhova veli da su „Isusa, koji je prošao zemljom čineći dobro… smakli i razapeli… Ali, Bog ga je uskrisio u posljednji dan. Mi smo tome svjedoci“. A to se dogodilo „u prvi dan tjedna, u ranu zoru“. Događaj Uskrsnuća bio je toliko značajan i važan da se već od samog početka Crkva sabirala na taj dan blagovati Euharistiju i slaviti događaj spasenja.

Tog jutra, naime, dogodilo se nešto još nezabilježeno u ljudskoj povijesti: Raspeti i pokopani Krist je uskrsnuo. To nije samo predmet povijesne autentičnosti, nego i čin vjere koji nadilazi ljudske moći shvaćanja i razumijevanja. Ono je zahvat samoga Boga u zemaljsku stvarnost. Zato, Uskrsnuće Isusa Krista postaje kamenom temeljcem apostolskog naviještanja, pa će apostol Pavao uskliknuti: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je naše propovijedanje“ (1 Kor 15, 14).

2. Već 14 stoljeća odliježe ovim našim podnebljem uskrsna pjesma: Kraljice neba, raduj se, jer je uskrsnuo Gospodin, aleluja! Nije nepoznato što se sve događalo na ovom prostoru prošlih stoljeća. Brojne su i različite vojske prolazile ovim krajevima, a da ne spominjemo sve zasjede koje su postavljane po krševitom kamenjaru i poljima ovoga podneblja. Cilj i namjera bila je kako oslabiti ili zatrti vjeru te izbrisati narodna obilježja i spomen prošlosti. Bogu smo zahvalni što se naši očevi nisu dali pokolebati, nego su s vjerom u Uskrsloga ustrajali u svim burama i olujama. Ostali su vjerni Kristu, Crkvi i svom narodnom imenu. A zavodnik i neprijatelj križa i evanđelja „kao ričući lav“ prolazio je prostorima Lijepe Naše, zavodio i odvodio, plašio i progonio.

Ispunjeni uskrsnom vjerom, naši su očevi u najtežim trenucima znali da će „minuti bol i nestati jad“ i da će ih iza oluje uvijek ogrijati nebesko sunce s visina. Tom vjerom u Gospodina stvarali su vjersko i kulturno ozračje ovoga kraja čime se i danas ponosimo i zahvaljujemo. Na početku trećeg tisućljeća Crkva zadarska, Ecclesia Iadertina, svjedoči i propovijeda istu radosnu vijest našega spasenja: Uskrsnuo je kako je rekao, aleluja! Njezini članovi, nošeni snagom Duha Svetoga, upiru svoj pogled prema nebu pjevajući usrdno i žarko: „Znamo da si doistine, uskrsnuo Božji Sine. Pobjedniče, Kralju divan, budi nama milostivan“.

3. S tom vjerom i uskrsnim raspoloženjem, od srca sve pozdravljam i želim sretne blagoslovljene uskrsne blagdane! Svoju čestitku i pozdrav upućujem predstavnicima građanske vlasti, kulturnim i javnim djelatnicima, ratarima i pomorcima, profesorima, učiteljima i odgojiteljima mladih naraštaja, liječnicima i bolničkom osoblju, ucviljenim obiteljima, starima i posebice od COVID-a 19 oboljelima. Svim aktivnim djelatnicima-laicima po našim župama, pjevačima, ministrantima, članovima župnih ekonomskih i pastoralnih vijeća, katoličkih društava te djelatnicima obavijesnih sredstava želim blagoslovljene uskrsne blagdane!

Otajstvom Kristovog uskrsnuća započelo je doba novog stvaranja. A Uskrsnuli je pokazao da je On naše svjetlo, Put, Istina i Život. On je središte i smisao svega. I nema, uistinu, pod nebom drugog imena danog ljudima po kojemu se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista. U toj vjeri, sve od srca pozdravljam s uskrsnim poklikom: Uskrsnuo je Gospodin, doista, alleluia, alleluia!

Mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup

O Uskrsu 2021.