Obradovaše se učenici vidjevši Gospodina

„I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: ´Mir vama!´. To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina“ (Iv 20, 19 – 20).

Ljubljeni Isusov učenik, kako sebe naziva i prepoznaje, sv. Ivan evanđelista, opisuje nam večernji susret s Isusom u danu njegova uskrsnuća. Time sv. Ivan govori o Božjem ispunjenju prvog dana novog stvaranja koje se dogodilo u Isusovom uskrsnuću i po kojem je počelo i naše preporođenje. Večer je početak noći i znak nove Pashe u kojoj Bog izvodi čudesno svoje djelo izbavljenja svoga ljubljenog naroda iz ropstva u slobodu, iz smrti u život. Isus svojom smrću ulazi u noć grijeha, straha, umiranja i rasvjetljuje život i svaku tminu čovjeka svojim uskrsnućem. Ovaj prvi dan je onaj dan koji, kako pjeva pjesnik u uskrsnom hvalospjevu, „dan koji nema zalaza“, jer je Dan Gospodinove pobjede, dan života u kojem i mi živimo.

Isusovi učenici nalaze se u dvorani Posljednje večere u kojoj je Isus anticipirao potpuni dar sebe u muci i na križu, u slavi uskrsnuća; u dvorani u kojoj će učenicima darovati Duha Svetoga i povjeriti poslanje do nakraj svijeta i vremena. Učenici su u  strahu jer nisu povjerovali Mariji Magdaleni o susretu s Isusom na uskrsno jutro. U „grobu svoga srca“ su zbog nevjere, razočaranja i nepovjerenja. U tim okolnostima njegovi učenici, nakon što su Isusa napustili, zatajili i prevarili, „dođe Isus“, kaže sv. Ivan. Isus je sam izabrao svoje učenike. Njegov je poziv neopoziv. Pozvao ih je k sebi ne zato što su dobri i jaki, nego zato što su slabi i maleni (usp. Post 7, 7), bojažljivi i nevjerni i jer ga trebaju. Isus izabire svoje prijatelje kojih se nikad ne odriče i nikada ne napušta.

Isus dolazi k učenicima u zaključanu sobu kroz zatvorena vrata jer je on sam Vrata (usp. Iv 10 ,7 – 10). Stane u sredinu jer je pobjednik smrti i središte njihovog i svakog života. On je onaj koji razgoni svaki strah i tminu duše. Jači je i od svakog grijeha i smrti. Uskrsli Isus staje u sredinu jer želi biti središte njihovog i svakog života. Isus i nama, kao i učenicima prve uskrsne večeri, pokazuje svoje ruke i bok, svoj novi identitet Uskrsloga. U njegovim uskrslim rukama snaga je Božja jer je Bog sve stavio u njegove ruke (usp. Iv 3, 35). U dlan te ruke urezao je naše ime (usp. Iz 47, 16) i srasli smo s njegovim uskrslim tijelom (usp. Kol 2, 12) i zato se zovemo kršćani. To su ruke iz kojih nas nitko i ništa ne može ugrabiti (usp. Iv 10, 29). Isusov probodeni bok iz kojeg izlazi krv i voda rane su iz kojih se rađamo u svetom krstu i kojima se hranimo u svetoj euharistiji za novi, vječni, drugačiji, uskrsli život. Njegovo je probodeno srce i otvoren bok izvor iz kojeg teče voda života koja gasi svaku ljudsku žeđ (usp. Iv 4, 14). Iz njegovog probodenog srca, kako slikovito kaže prorok Ezekijel, izvire rijeka vode žive koja oplođuje, ozdravlja i oživljuje sve kuda protječe. U njezinim vodama ima mnoštvo riba, a na njenim obalama rastu svekolike voćke kojima lišće nikada ne otpada i s njima nikada ploda ne nestaje (usp. Ez 47, 1- 12). Kristovo uskrsnuće Rijeka je milosti života koja teče našim vremenom i vrtom života.

Ovaj dan Isusovog uskrsnuća je dan koji je Gospodin za nas stvorio. Slaveći  spomen njegove muke, smrti i slavnog uskrsnuća, sudjelujemo u onome što je Gospodin za nas učinio i veselimo se gledajući Gospodina koga prepoznajemo u uskrsnoj stvarnosti s nama: u njegovom mističnom tijelu Crkvi, u sakramentima, u zajedničkoj molitvi, u gladnima, žednima, progonjenima, bolesnima… (usp. Mt 25, 31 – 46). Njegova blizina, naša je radost i snaga (usp. Ne 8, 10). Ujedinjeni s Uskrslim kao trs s lozom, njegova je radost u nama i naša je radost potpuna (usp. Iv 15, 1. 10. 11).

Neka vam bude radostan i blagoslovljen Uskrs.

mons. Milan Zgrablić
nadbiskup zadarski