Na početku misnog slavlja biskup Mrzljak ispred župne crkve blagoslovio je dva nova kipa; blaženog Alojzija Stepinca i blagopokojnog župnika preč. Hinka Krodera. Autor kipova od bronce i kamena zagrebački je umjetnik Vid Vučak. Uz župni blagdan i Dan Općine sve je srdačno na početku pozdravio domaći župnik Pavao Mesarić. Podsjetio je kako je najvažnija Isusova poruka s križa – oproštenje.

Želimo danas prihvatiti to Božje oproštenje naših grijeha, ali i mi opraštati svima. Želimo se sjetiti žrtve župnika Henrika “Hinka” Krodera, mučenika za vjeru, te blaženog Alojzija Stepinca. Trebamo oprostiti svima, ali nikada ne zaboraviti one koji su trpjeli nepravdu”, poručio je Mesarić.

Idejni inicijator i donator postavljanja kipova ove dvojice svećenika koji su itekako zadužili hrvatski narod, umirovljeni je svećenik Hinko Goričanec, domaći sin rodom iz Vratišinca. Zanimljivo je itekako da je preč. Goričanca upravo pokojni vlč. Hinko Kroder krstio, dao mu ime te mu još u najranijoj dobi pretkazao kako će biti svećenik! Svetu misu je, stoga, u zajedništvu s ocem biskupom i ostalim svećenicima slavio i preč. Goričanec. U svom je kraćem govoru ispred župne crkve preč. Goričanec govorio o preč. Hinku Kroderu te je podsjetio sve okupljene vjernike kako ove godine obilježavamo sto godina od njegova dolaska u Župu Vratišinec.

“Preč. Hinko Kroder je došao ovdje 1919., s 32 godine života i bio je ovdje 26 godina župnik, do 1945. Osuđen je 9. srpnja 1945. na smrt, a streljan je iste godine 25. rujna od jugokomunističkih vlasti. Ne zna mu se za grob. Krivica mu je jedina bila što je bio Bavarac, Nijemac. Ali prava krivica za jugokomuniste bila je što je bio dobar svećenik, kao i blaženi Alojzije Stepinac. Iz poštovanja i zahvalnosti što je meni dao ime Hinko, kako se i on zvao, što me je krstio i prorekao da ću biti njegov nasljednik, postao sam prije 54 godine svećenik”, rekao je preč. Hinko Goričanec, danas svećenik u miru.Osim otkrivenja i blagoslova kipova, prije svete mise je mons. Juraj Batelja, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, inače postulator kauze za proglašenje svetim blaženog Stepinca, predstavio svoju knjiga “Isuse ja sam spreman na žrtvu! Svećenik Henrik Kroder – mučenik za Krista”.

“Župnik Kroder porijeklom je iz Njemačke, ali je zavolio hrvatsku zemlju i njezine ljude. Vjeru primljenu u djetinjstvu ražario je i junački svjedočio kao svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Živio je vjeru i prenosio je na koljenima, pred Presvetim Sakramentom i s krunicom u ruci, učeći kršćanske istine i pozivajući grešnike, osobito psovače, na popravak života. U tamnim vremenima ideoloških zabluda bio je svjetlo sve dok se bezbožne sile nisu pokušale nametnuti Božjem autoritetu. Ubijen je iz mržnje prema katoličkoj vjeri. Njegov poklik “Isuse, ja sam spreman na žrtvu” neka ražari svako srce prolaznika kroz Vratišinec i posjetitelja njegove župne crkve. Svakog tko dođe grle ovdje raširene ruke župnika Krodera koji je radi vjernosti Kristu okrunjen palmom mučeništva. Pred nasiljem komunizma, nacizma i velikosrpskog imperijalizma, on je hrabro naviještao i branio katoličke istine. Bio je rodoljub čije srce nije dopustilo da ovaj falačec hrvatske grude, Međimurje, postane mađarski. Na tu je nakanu žarko molio i kod Svetog Oca Pija XII. Zahvaljujemo mu za primjer vjernosti Kristu i trpljenju kojim je spasio jedinstvo hrvatskog naroda u vjeri i Crkvu Katoličku u Hrvata u zajedništvu s rimskim biskupom”, poručio je u Vratišincu mons. Batelja.U svojoj propovijedi tijekom misnog slavlja uz župni blagdan u Vratišincu, biskup Josip Mrzljak je govorio o važnosti blagdana Uzvišenja Svetoga Križa, pritom posebno naglasivši riječ Uzvišenje.

“Zaista, križ je nešto uzvišeno, za nas kršćane nešto sveto. Ali taj križ je krenuo od poniženja, što je potpuna suprotnost od uzvišenja. U Isusovo vrijeme umrijeti na križu bilo je najveće poniženje. Radilo se o najvećim zločincima osuđivanim na strašnu smrt na križu. No, možemo promatrati kako to poniženje postaje uzvišenje. Ono što Bog čini za čovjeka, da trpi i umre za nekog drugog, ljudima se čini kao ludost, ali radi se o Božjoj mudrosti. To nije naša ljudska logika, ali Bog nas poziva da idemo upravo tim putem mudrosti Križa Kristova. Čuli smo kako u Evanđelju Isus podučava Nikodema o događaju kada Mojsije podiže mjedenu zmiju na križ u koju je narod mogao pogledati i biti spašen nakon ugriza zmije. Pitamo se zašto Bog nije uništio zmije, jer tada ne bi bilo ni ugriza. To je sigurno i simbolika za ovo naše vrijeme kada postoje mnoge “zmije” današnjice, zla našega vremena. Mržnja, razaranje, ubojstvo, sve to može čovjeka napasti, a to se događa kada ljudi sebe stavljaju na Božje mjesto. Tada se čovjek pita ima li izlaza iz toga svega. Kako je Mojsije rekao narodu neka pogledaju mjedenu zmiju nakon ugriza, zar ne bismo i mi danas, kada nas pritišću zla, trebali pogledati na križ Isusa i ono što je učinio za čovjeka? Krist nije umro za čovjeka samo za neko određeno vrijeme, već to čini i danas – za nas i naše spasenje. Bog nam želi pokazati put na našem zemaljskom putu na kojem često tražimo izlaze. Često na tom putu izbjegavamo žrtvu i križ, tražimo lagodan život u kojem ćemo misliti samo na sebe. Ali trebamo hrabro uzeti križ svog svagdanjeg života, križ na koji nas je Bog postavio u našoj obitelji i društvu. Uvijek trebamo tražiti način kako se možemo žrtvovati za ono što je dobro. Upravljena pogleda prema misteriju križa i ulazeći u mudrost križa prepoznajmo kako je to siguran put. U Uzvišenju Križa zaista vidimo i svoj život. Isus je pozivao učenike k sebi, ali pritom im je rekao neka uzmu svoj križ. Mnogi su ga slijedili kada je propovijedao, činio čudesa, ozdravljao bolesne, ali kada je rekao neka uzmu i svoj križ, tada su mnogi odustali. Odgovor učenika ‘Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga’ je poruka koju možemo i danas slijediti”, poručio je biskup Josip Mrzljak te na kraju, govoreći o novoj školskoj godini koja je netom započela, kao i najavljivanoj reformi školstva, kazao kako su najbolja škola za život; dobrota, ljubav, poštenje, istina. “Te vrednote za život naučit ćemo u školi Križa. Neka križ bude uzvišen, ne samo slikovito kao znak kršćanske vjere, već neka ludost križa u svijetu za nas postane mudrost”, poručio je mons. Mrzljak.