U propovijedi je mons. Mrzljak govorio o dva stola, stolu Riječi i stolu Tijela i Krvi Kristove i povezao ih s djelovanjem o. Dude koji je prevodio, ali i svećeničkim i redovničkim životom svjedočio Božju riječ u svakodnevnom životu.

„Rado se sjećamo o. Bonaventure kao stručnjaka koji je znao prevesti Riječ Božju na hrvatski jezik, ali i koji je bio zaljubljenik, oduševljen riječima Svetoga pisma, koju je nastojao živjeti“, rekao je mons. Mrzljak.

Prisjetio se i susreta s o. Dudom koji je posljednje tri godine života proveo u Varaždinu.

Znali smo se susresti, posebno u Božićnim danima kada bi došao i kardinal Josip Bozanić. Njih dvojica su se kao zemljaci s Krka rado susretali. Tada smo uz nekoliko riječi o tome kako je, najradije otpjevali dvije-tri božićne pjesme koje je on volio. To su bili trenuci svjedočenja“, posvjedočio je mons. Mrzljak.

Nama je u vjeri potrebno imati svjedoke, koji su oduševljeni i koji druge oduševljavaju riječima Biblije. Kod prevođenja Biblije potrebno je znanje, poznavanje jezika, ali još je važnije prenijeti njezi duh, a to nije lako. Taj duh se prenosi neprestano i zato je važan taj stol Riječi koji nas uvodi u stol Tijela i Krvi Kristove. Zato je na misi taj stol Riječi značajan. Važno je slušati i razmatrati Božju Riječ kao zajednica. Ta Biblija nije tada bila niti jeftina za nas studente. Mnogi su je ljudi kupili i stavili u regal da ukrasi njihovu zbirku knjiga. Ali je pitanje koliko su je čitali. Neki su je čitali sami kod kuće i to je dobro i mi to trebamo činiti. Ali to ne može nadomjestiti zajednicu kad se okupi oko stola i kada zajedno razmišljamo o Božjim Riječi jer vjerujemo da je tu na poseban način i prisutnost Duha Svetoga koji nam pomaže da jedni drugima zapravo svjedočimo kako prihvaćamo Božju Riječ i kako nastojimo da ona u našem vremenu i našem životu bude živa Riječ, da se utjelovljuje u našem vremenu. Da ne ostane samo dio naše kulture, dio naše povijesti, dio našeg sjećanja nego da ona bude zaista dio naše sadašnjosti. Zato nam je o. Bonaventura Duda bio nadahnuće od njegovih profesorskih dana do starijih godina kada je već bio slab i nemoćan, ali uvijek oduševljen Svetim pismom. Uvijek se na njemu vidjelo da Božja Riječ nije samo nešto što je naučio nego nešto o čemu svjedoči. On je nastojao iz te Božje Riječi živjeti u svom svagdanjem svećeničkom i redovničkom životu, istaknuo je mons. Mrzljak.

Mons. Mrzljak je naveo važnost prepoznavanja Božje Riječi u našem vremenu te naglasio ulogu o. Dude i drugih koji su bili oduševljeni Svetim pismom te s oduševljenjem nastojali omogućiti da taj stol Riječi bude razumljiv svakome čovjeku.

Fra Bonaventura Duda preminuo je 3. kolovoza 2017. u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu, u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva. Većinu života živio je i djelovao u Franjevačkom samostanu sv. Franje na Kaptolu. Bio je redoviti profesor na KBF-u u Zagrebu i pročelnik Katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta. Bio je profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu i dopisni član HAZU.

Bio je glavni urednik Zagrebačke Biblije, kapitalnog prijevoda Svetog pisma iz 1968. godine. Sudjelovao je u pokretanju Glasa Koncila. Širitelj je misli Drugoga vatikanskoga sabora. S fra Jerkom Fućakom preveo je Novi zavjet za potrebe Hrvatskoga lekcionara. Pisac je mnogih knjiga. Pripremao je materijale za kauze slugu Božjih fra Vendelina Vošnjaka i fra Alekse Benigara, a surađivao je i na procesu bl. Alojzija Stepinca, o. Ante Antića i postavio temelje procesu sestre Marice Stanković. Dobitnik je niza hrvatskih i stranih nagrada i priznanja.