Uz mons. Radoša, u koncelebraciji su bili provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Ivana Merza o. Božidar Nagy, superior isusovačke rezidencije u Palmotićevoj o. Stipo Balatinac te isusovci.

U homiliji je varaždinski biskup istaknuo kako u ranjenoj Bazilici Srca Isusova, počiva “sjajan čovjek”. “Svoj sjaj prima od učitelja Isusa iz Nazareta. Zato je mogao biti vrstan profesor. I danas smo došli pohoditi ga, posjetiti ga. Ne možemo doći na njegov grob i pomoliti se, ali možemo ovdje uz njegov grob zatražiti od njega da nam pruži svoju ruku”, rekao je mons. Radoš.

Razmatrajući o životu Ivana Merza, prisjetio se njegova rođenja u Banjoj Luci, odrastanja, prve mladenačke ljubavi i susreta sa smrću te njegovih dnevničkih zapisa.

“Bog mu je dao posebno svijetlo. Svijeća se stavlja da svijetli. Krist je upalio u njegovoj duši svjetlo da Ivan može dobro čitati svoju nutrinu. Ivan ima ovo Kristovo svjetlo u svojoj duši. Ono što je razabrao da tamo stoji, što je Gospodin zajedno s njim pisao, Ivan će biti spreman povjeriti to i svome dnevniku. Kao da je htio da i po tome ostane s nama blizak i da nam bude pomoć kada nam to zatreba. Posebno su za nas dragocjeni ovi njegovi zapisi. Dok ih čitamo vidimo kako je to gotovo savršeno posložen čovjek. S jedne strane erudit, pravi intelektualac na visokoj kulturnoj razini. Ima i onaj drugi sloj koji je nama zanimljiviji. Otkrivamo bogatstvo života. Otkrivamo i nutarnje borbe, putovanje, čežnje i traganje za ljubavlju. Tako je intimno živio s Bogom. Nije se bojao Božje blizine i Božjega svjetla. Bog je svojom blagošću bistrio i čistio njegovu dušu”, istaknuo je biskup, poručivši kako je to svjetlo još izbijalo za njegova života.

Ljepota i čistoća Ivanove duše, naglasio je mons. Radoš, izvire iz bliskog odnosa s Bogom. “Potrebna je blizina srca koje gori, koje je toplo, ono koje prihvaća, koje je spremno da sagori sve ono što  u našem životu nije dobro. Pronašao je tu ‘spalionicu’ u Bazilici Srca Isusova. U toj Bazilici je bilo mjesto njegova čišćenja, radosti, gdje Bog čisti i ispunja njegovu dušu. Ovdje je činio njegovo srce sličnije Isusovom”, istaknuo je biskup. Po Isusovu srcu, krasile su Ivana kreposti jakosti i blagosti, zbog čega je bio prepoznat kao dobar odgojitelj.

Posebno mjesto u apostolatu Ivana Merza, kojima je posvetio život i smrt, imali su mladi. “Mladima je posebno blizak. Njihov je ideal. Htio je i svoju smrt posvetiti njima. U Orlovskom društvu stalno je letio prema visinama. Kao da im je simbolično htio kazati da mladi žele ideale koji su visoki, ne one koji su jako prizemni. Oni će poneka posegnuti i za tim idealima, ali to je kratkoga daha. Oni žele da se, poput orla, podignu prema suncu, da svijet vide odozgor, da svijet vide u boljem svjetlu, da ga vide u Božjem svjetlu”, protumačio je.

Dodao je i kako je najveća radost života Ivana Merza bila euharistija, a posebnu je pobožnost gajio prema Srcu Isusovu i njegovoj muci. Spomenuo je da je kardinal Franjo Kuharić u prigodi 50. obljetnice Merzove smrti poručio: “Ivan Merz ima mnogo toga reći danas našim mladima, našim sjemeništarcima, našim bogoslovima, našim redovnicima i redovnicama, nama svećenicima i biskupima. Zaista ovaj naš dragi Orao bio je apostol vrlo kratko vrijeme, samo šest godina, a unio je mnogo. Učinio je mnogo, zapalio je mnoge jer je sam gorio ljubavlju Duha Svetoga koja se u njemu razgorila u otvorenosti duše da prihvati Isusa za Kralja svoga srca i života i da uđe u Njegovo Kraljevstvo”.

Danas Ivan Merz ljudima svijetli poput svjetiljke, poručio je mons. Radoš. “Ivan Pavao II. htio je u kući našega naroda podići ovo svjetlo, staviti ga u naše kuće, domovine – Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Zato ga je proglasio blaženim. Neka svijetli svojom vjerom, dosljednošću, toplinom, neka diskretno baca svjetlo na naš životni put”, zaključio je varaždinski biskup.

Riječi zahvale na kraju je izrekao o. Stipo Balatinac, zahvalivši mons. Radošu, braći koji su koncelebrirali, klapi koja je animirala misno slavlje te svima koji su pridonijeli organizaciji. Na kraju je biskup Radoš poželio što bržu obnovu Bazilike, koja je stradala u potresu u ožujku 2020., kako bi što prije vjernici mogli u nju ući.