Biskup Radoš već je vodio više od pedeset duhovnih vježbi, ali ove su bile prve koje je vodio kao varaždinski ordinarij. Na duhovnim vježbama okupila su se šesnaestorica svećenika iz Varaždinske biskupije i još dvojica iz drugih biskupija. Svećenici su svakodnevno imali po jedno razmatranje prije i poslije podne te misu na kojoj je propovijedao biskup Radoš. Prije večere bila je pobožnost križnog puta, a drugog dana bilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu uz pobožnost Srcu Isusovu.

U skladu s korizmenim vremenom liturgijske godine, razmatranja tijekom duhovnih vježbi bila su o temi Isusova Križa te osoba koje su bile podno Njegova križa. Biskup je stavio naglasak na Nikodema i Josipa iz Arimateje koji su položili Isusovo tijelo u grob, na lijevog i desnog razbojnika, te na vojnike uz posebno razmišljanje o satniku koji je pod križem ispovjedio svoju vjeru: „Ovaj čovjek bijaše Sin Božji“.

Biskup je svećenicima na duhovnim vježbama također podijelio i tekstove za osobno razmatranje pod naslovom „Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku“ i  „Sveti svećenici s kolonade svećenicima 2000.“, objavljeno je na mrežnim stranicama Varaždinske biskupije.