Duhovne vježbe za svećenike više biskupija

U ozračju mira koji nudi „Kuća Betanija“ te u lijepoj prirodi otoka Lošinja duhovne vježbe o temi „Svećenik u svjetlu suvremenih društvenih i crkvenih kriza“ vodio je vlč. dr. sc. Ivan Benaković, profesor biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te ujedno povjerenik Đakovačko-osječke nadbiskupije za biblijski pastoral. On je pošavši od tekstova Knjige Otkrivenja govorio o temeljnim temama za svećeničku duhovnost. Istaknuo je važnost intimnosti s Riječju Božjom. Svećenik je onaj koji se svakodnevno hrani Riječju Božjom kako bi ona prožimala sve što čini u svojoj službi. Zato svakoga dana iznova moli časoslov te se ogleda u svjetlu Božje Riječi. Svećenik je stoga nužno mistik koji hraneći se Riječju Božjom svoj život podređuje njoj unatoč patnjama i protivštinama koje su neminovno dio njegova života. Sam Ivan koji piše Otkrivenje govori već u Otk 1 kako je onaj koji piše u zajedništvu patnje s ostalim vjernicima. Svećenik je stoga onaj koji se suobličava Kristu koji nas ljubi jer nas je krvlju, odnosno dragovoljnom patnjom otkupio od grijeha (usp. Otk 1, 4-5). Iz navedenog razloga je svećenički identitet nužno povezan sa žrtvom predanja samoga sebe u istinskoj postojanosti svoga svećeničkog hoda s Kristom u služenju Božjem narodu. On je onaj koji se trajno preporađa gledajući Krista koji nas ljubi, a svoju ljubav prikazuje kroz patnju do smrti na križu. Nadalje, svećenik je onaj koji poznaje svoj identitet kojim je obilježen snagom svetog reda te se ne boji za njega svjedočiti u svijetu koji mu je često protivan. Snagu crpi od probodenog Jaganjca te mu je on jedina utjeha u nevoljama i gorčinama naviještanja Riječi. Jer Riječ, kako je na više mjesta naglašeno u Otkrivenju, je poput mača s dvije oštrice. Sam Krist je u Otk 19, 11-16 prikazan kao onaj kojemu mač izlazi iz usta. I svećenik je stoga pozvan biti onaj koji se oslanjajući se na Riječ Kristovu hrabro i zrelo suočava s krizama u koje je zapala suvremena kultura jer je često protivna Kristu. Osim toga svećenik je i onaj koji je, kako i Otkrivenje neprestano naglašava, onaj koji se uči mudrom razlučivanju stvorene stvarnosti kako bi uvijek bio na strani onoga što je u sebi dobro. Svećenik vjeruje u dobro koje je Kristovom smrću na križu pobijedilo te naviješta nadu i pobjedu dobra u svijetu koji je uvijek sklon crnilu i negativnosti. Uvijek svjestan da je smisao njegove službe pozivati ljude u trajno zajedništvo s Bogom kroz čišćenje svoje duše koja jednoga dana treba ugledati Božje lice u nebu, navodi se u izvještaju Milosrdnih sestara sv. Križa.