Biskup Šaško se, uvodeći u slavlje, spomenuo Misijskog križa, simbola ovogodišnjega 52. Međunarodnog euharistijskog kongresa u Budimpešti, a koji će do 10. veljače biti u Zagrebu. Podsjetio je da se na križu nalaze relikvije svetaca i blaženika u rasponu od tisuću sedamsto godina (od sv. Martina), među kojima osobito značenje imaju mučenici, a ponajviše oni koji su svjedočili vjeru u doba komunizma u zemljama Srednje Europe. Među njima su prisutni i hrvatski mučenici: sv. Marko Križevčanin, bl. Alojzije Stepinac i bl. Drinske mučenice. “U Crkvi, prije svih ostalih svetaca, mučenici daju svijetu okus Radosne vijesti i unose svjetlo u tamu grijeha i trpljenja jer, kako piše sveti Pavao, nisu htjeli znati ništa drugo osim Isusa Krista i to raspetoga. Oni su primjer da se naša vjera ne temelji na ljudskoj mudrosti nego na Božjoj snazi. Tom snagom Bog krijepi slabe ljude da čine njegova djela”, pojasnio je biskup.

U homiliji je biskup Šaško promišljao nad Isusovim riječima Govora na gori u kojem učenicima, prema Matejevu evanđelju, govori da su sol zemlje i svijetlo svijeta. “Isus ne kaže da to trebamo biti niti nam ne nabraja što bismo trebali učiniti da bismo to postali. Jednostavno: vi jeste sol i svjetlost! To jest radosna vijest, do te mjere da se možda pojavi potreba za ispričavanjem: Gospodine, pa ti me znaš. Znaš koliko sam malen, jadan, grešan. Ti znaš da jedva nosim sebe i svoju muku, a ne da bih mogao biti svjetlost drugima i svijetu. Upravo je zbog toga nužno vidjeti da postoji nešto zbog čega kao Kristovi učenici jesmo sol i svjetlost. Ako to nije po našim sposobnostima i zaslugama, onda je očito po Božjemu daru”, naveo je biskup Šaško.

Među ostalim je pojasnio također da Isus želi da darovana sol donosi okus i da darovano svjetlo ne bude skriveno. “Svi su ljudi Božja djeca, stvorenja istoga Stvoritelja. Mi koji smo Kristovi u njemu, po njemu i s njime, već smo dionici vječnosti, dara milosti koji nam je dan da bi se očitovao. Kako? Da živeći prilike i neprilike koje žive svi ljudi, ne živimo sebično, nego u radosti dara. Sebičan čovjek ne odražava vječnost, ne odražava istinu ljudskoga postojanja. On se odlučuje biti zatvoren u prolaznost. Gledajući u svjetlu vječnosti u kojoj smo nositelji Božjega dara ljubavi u Kristovu križu i uskrsnuću, sve se mijenja. Odnosi prema sebi i drugim ljudima, prema stvorenom svijetu i materijalnim dobrima, odnosi prema prošlosti i budućnosti. To je oduvijek ljude u susretu s kršćanima i zbunjivalo i privlačilo. Vidjeli su, i danas vide, da žive od Kristova dara koji ljude čini slobodnima. Kršćanin je slobodan čovjek komu nitko temeljnu i nosivu slobodu ne može oduzeti”, napomenuo je biskup Šaško.

Biskup je također istaknuo živote onih čije su relikvije ugrađene u Misijski križ, jer su upravo oni davali okus i njihovo svjetlo se nije moglo sakriti. Time su pokazali da je kršćanima dano da budu znak Novoga saveza koji je Bog uspostavio s ljudima. Jedan od takvih jest i bl. Alojzije Stepinac koji je, u bljutavosti ideologija i postupanja koja nisu dostojna čovjeka, čuvao okus ljudskosti i Blaženstva. “No, zauzvrat se prema njemu postupalo tako da ga se nastojalo učiniti bljutavim. Ali okus je ostao, jer je znao da ne nosi svoja djela, nego čuva i daruje okus Evanđelja. I svjetlo koje je imao u sebi, do kuda je doprlo? Vidjeli su ga po cijelom svijetu, prenosili, dijelili, o njemu govorili. Ali nisu u pitanju samo zemljopisna prostranstva, nego ljudska srca. To je svjetlo dopiralo i do njegovih progonitelja. Vidjeli su ga, osjetili njegovu moć i privlačnost. Htjeli su ga ugasiti, jer je uznemiravalo. Htjeli su ga sakriti jer je njegov sjaj bio jači od bilo koje zvijezde kojom su kitili svoja odijela. Jači od baklji koje su palili da bi osvjetljavali noći zločina i hranili mrak u sebi, od štafeta kojima su veličali sebičnost i zatvarali pogled u bezboštvo”, rekao je biskup Šaško poručivši kako se zato kršćani ne trebaju plašiti neukusa, nego dati da okus Kristove soli preobrazi bljutavost.

Na kraju homilije, biskup se ovrnuo na suvremeno očitovanje zla koje je, kako je rekao, zadobilo nove oblike. Naime, čitajući najavu objavljivanja nove knjige razgovora s papom Franjom (usp. Luigi Maria Epicoco, ‘San Giovanni Paolo Magno’ – ‘Sveti Ivan Pavao Veliki’), prepričao je kako na postavljeno pitanje o specifičnosti zla, o tome koji su oblici s pomoću kojih zlo djeluje u današnjici Papa odgovara da je jedan od tih oblika ‘rodna ideologija’, upozoravajući na opasan kulturalni korijen koji želi razoriti stvarateljski Božji plan dokidanjem različitosti, ‘homogeniziranjem’, to jest izjednačavanjem i svođenja na neutralnost. “Upozorava na ideološki plan koji se ne osvrće na stvarnost, na jedincatost svakoga čovjeka, jer ljude jedne k drugima ne približava dokidanje različitosti, nego prihvaćanje. Plodnost je prisutna u različitosti, počevši od različitosti između muškarca i žene, po kojoj smo slika Božja. Kršćanstvo je, kaže Papa, uvijek davalo prednost činjenicama/stvarnosti pred idejama. U rodnoj ideologiji se vidi da se ideja, na podmukao način, postavlja iznad stvarnosti, namećući i državama i narodima da se toj ideologiji prilagodi”, rekao je biskup Šaško citirajući papu Franju, te je homiliju završio riječima: “Svako vrijeme ima svoje neukuse i tame. Tako i naše. I kada osjećamo njihov teret bl. Alojzije u ovome zajedništvu svetih nas tješi i ohrabruje Isusovim glasom: Vi jeste sol zemlje i svjetlo svijeta.”