Uz brojne vjernike misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji, govoreći o blaženim Drinskim mučenicama, biskup je podsjetio kako su one na današnji dan 15. prosinca 1941. ubijene u Goraždu i bačene u rijeku Drinu. „One su mučenice, tim više što su svjedočile kršćansku ljubav prema svim siromasima ne gledajući tko je tko, liječile su i hranile i katolike i pravoslavce i muslimane, a osobito djecu, na Palama u svom domu, koji se zvao ‘Marijin dom’ te je zato prozvan ‘gostinjcem siromaha’. A kako im je uzvraćeno? Dom su im spalili, a njih tjerali da preko Romanije po snijegu pješače do Goražda gdje su ih ti njihovi mučitelji, četnici ubili. One su nam baš pravi primjer Caritasa, tj. ljubavi prema bližnjemu. Sv. Majka Terezija kaže: ‘Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan – nije važno, voli ga! Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima – nije važno, čini dobro! Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje – nije važno, ostvaruj svoje ciljeve! Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno – nije važno, čini dobro!… Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći – nije važno, pomaži im’. Te su časne sestre, predvođene predstojnicom sestrom Julom Ivanišević, svima činile samo dobro, a ubijene su samo zato jer su bile katolkinje“.

Govoreći o Nedjelji Caritasa biskup je rekao kako je za današnji dan biskup Mrzljak, predsjednik Hrvatskog Caritasa uzeo za moto riječi sv. Male Terezije: „Upamti da u Božjim očima ništa nije maleno. Sve što činiš čini s ljubavlju“.

„Upravo tako su postupale časne sestre na Palama kod Sarajeva koje su postale Drinske mučenice. To neka bude i naša misao vodilja, braćo i sestre! Pozvani smo misliti na druge, organizirano pomagati da bude naš dar koristan, da osjete naši bližnji da mi mislimo na njih, ali nije važno da to naše darivanje bude veliko, da nekoga zadivimo, ne! Važna je samo ljubav, kako kaže Mala Terezija i što god se nama čini maleno, u očima Gospodnjim postat će veliko“, rekao je biskup.

U nastavku odvrnuvši se na Riječ Božju biskup je poručio kako ona progovara u skladu s trećom nedjeljom došašća koju od starine zovemo Gaudete tj. Radujte se. „U čitanju iz Knjige proroka Izaije slušamo navještaj nade: ‘Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, dolazi Božja naplata, on sam hita da vas spasi’. Zato je opravdan poziv na radost: ‘Nek se uzraduje pustinja i zemlja sasušena, neka kliče stepa i kao ljiljan procvjeta’. Kad se pustinja zazeleni i ispuni cvijećem, raduju se njezini stanovnici jer za suha, pustinjska mjesta kiša je blagoslov poslije koje sve raste i buja. Tako će biti i na dan dolaska Mesije. On će svijet ispuniti radošću: slijepci će progledati, gluhi će čuti, hromi prohodati, svi će živjeti novim životom i veseliti se. To je navještaj mesijanskih vremena koja dolaze. Zapravo ta su vremena već došla jer rodio nam se Spasitelj, Krist Gospodin. On sve čini novo, on ozdravlja bolesne, pridiže klonule, grješnicima daje novu nadu u početak jer im oprašta krivnju… Pa ipak još je uvijek puno zla koje se čini, ratova i ubijanja. O tome svjedoče i Drinske mučenice. One su bile žrtve zla koje je u ljudskom srcu. A zašto je tomu tako? Jedini pravi odgovor je: zato što svako ljudsko srce još nije prihvatilo Krista. Onaj koji uzljubi i slijedi Krista Gospodina, koji nam je donio mir, čini samo dobro svojim bližnjima i tako gradi novi Božji svijet“, ustvrdio je biskup.

Biskup je rekao i kako su Drinske mučenice imale veliku hrabrost suprotstaviti se četničkom nasilju te su radije izabrale smrt i mučeništvo negoli se pokoriti zločincima te su tako ostavile snažan spomen u dušama prije svega u svojoj redovničkoj družbi, sestara Kćeri Božje ljubavi, ali i svih vjernika koji ih veoma štuju.

„I to ne samo katolici, već i muslimani, jer su i oni od istih mučitelja doživjeli strašne pokolje te se upravo na Drini spominju više tisuća pobijenih svojih sugrađana koje je te zime 1941. odnijela rijeka Drina. Svjedok tog tragičnog vremena i samog mučeništva blaženih sestara bio je don Anto Baković koji je tog jutra 16. prosinca 1941. gledao kako Drina odnosi tijela blaženih sestara. Drina je možemo reći i danas rijeka koja razdvaja dva svijeta, dvije civilizacije. Bilo je tako još u staro doba kad je ista rijeka dijelila Zapadno od Istočnog Rimskog carstva. Bilo je tako i u povijesti nakon dolaska Hrvata u svoju današnju domovinu u kojoj žive više od 13 stoljeća, pa do dana današnjega jer je ta rijeka bila naša istočna granica. Zapadno je kršćanski svijet, i naš katolički i hrvatski, koji se uvijek branio od najezdi raznih osvajača s istoka. Tako su, možemo reći, upravo Drinske mučenice obilježila našu povijesnu istočnu granicu. Što nam, braćo i sestre, govore tolike žrtve, toliki mučenici, što nam imaju reći danas i Drinske mučenice? One su bile obične sestre, u jednostavnosti svoga redovničkog života činile su male i jednostavne stvari, brinule su se za djecu i siromašne ljude, njihov dom bio je utočište siromaha. I mi smo pozvani da se brinemo za našu potrebitu braću i sestre, da im budemo blizu, da pomažemo onima koji trebaju našu pomoć, blizinu i utjehu. Prilika za to je upravo danas, na nedjelju Caritasa, ali i svaki dan“, zaključio je biskup.