Don Mihovil istaknuo je u homiliji kako u današnje vrijeme čovjek zaboravlja da je sve što on jest, sve što ima i sve od čega živi dar Božji, pa ljudi nose mnoge brige, planove i strahove kao da stvari ovise o čovječjem planu. „Imamo planove, želje, očekivanja i čežnje, no u životu obično ne ide kako smo mi zamislili. Ali ako se pustiš Bogu i imaš povjerenje u njegovu ljubav ispadne i bolje od planiranog“, rekao je don Mihovil naglasivši da je Bog drukčiji od čovjeka.

„Uvijek u Svetom pismu, odnosno Starom zavjetu, Bog naglašava da je drukčiji. Da nije kao mi. Ja kažem: Bogu hvala. Jer da je Bog kao mi, ne bi nas bilo. Da Bog nama daje po našim zaslugama i po onome što smo mi učinili, ne znam gdje bismo bili. Bog je zaista drugačiji“, naveo je don Mihovil potaknuvši vjernike da osim novčanog milodara prinesu oltaru i svoje brige, svoj duhovni milodar. „Došli smo danas slaviti Gospodina, a svatko od nas donio je nešto u svome srcu (…) Trebali bismo učiniti duhovni milodar i svatko od nas na oltar donijeti nešto. Ti si došla sa svojim brigama, ti si došao sa svojim radostima, ti s planovima, nosiš možda dijete svoje u srcu, bolest ili situaciju. Sve to ćemo predati Gospodinu. Sve to ćemo staviti na ovaj oltar kako bi On to preokrenuo i promijenio“, rekao je.

Don Mihovil Kurkut, Župa Sv. Leopolda Bogdana Mandića, Dubrava, 11. veljače 2020.

Podsjetivši na Kristove riječi farizejima koje proglašava licemjerima, don Mihovil upozorio je na slične opasnosti i teškoće s kojima se današnji kršćani susreću.

„Kako je velika napast i nas kršćana danas da se držimo forme, da izgledamo pred drugima. Svi se znamo lijepo obući i pristojno govoriti. U današnjem društvu važno je biti viđen, imati puno lajkova i biti VIP osoba. Evo i ja sam viđen, na televiziji sam. Čini li me to boljom osobom? Nikako. Koliko se ja trudim biti dobar svećenik, koliko se ti trudiš biti dobar čovjek, brat, sin, otac? Koliko se trudiš raditi na sebi? Koliko si spreman staviti pod upitnik neke svoje sigurnosti? Ili se sakrivam iza onoga što će ljudi reći? Ili se sakrivam iza toga što svake nedjelje idem na misu, pa smatram da sam zbog toga dobar čovjek? Dobar sam jer sam na misi svake nedjelje, a možda neću oprostiti bratu svome ili mi se pak gadi dati ruku susjedu svome. Koliko često smo spremni našu vjeru i vrijednosti povezati u neke vanjštine? Ne kažem da vanjština ne valja, ali ne mogu se boriti da bih branio neki običaj ili naviku zbog toga što će drugi reći, a da tu srca nema. Isus nema lijepe riječi za takve“, rekao je don Mihovil istaknuvši da Isus nije birao za svoje apostole ni savršene, ni učene, ni bezgrešne te da nikada nije tražio one koji su na vrhu, već one posljednje, ranjene, nesavršene i potrebite.

„Koga mi kao Crkva danas tražimo? Jesmo li vjerodostojni učenici Kristovi ili se i mi pokušavamo pokazati? Pokušavamo li prodati priču? Volimo li se srozati i biti blizu vlasti, pa da dobijemo neku korist? Isus je uvijek dolazio prema onima koji nisu sami sebi mogli pomoći. U evanđelju govori: Nisam došao zdravima. Ne zanima me onaj koji je zdrav, došao sam bolesnima, došao sam grešnima, slabima, izgubljenima i potučenima. Došao sam izdajicama, ali ne mi smo previše fini. Ne bih dozvolio da mi netko kaže da sam izdajica. A jesam kada izdajem ljubav, kada nisam brat, kada mislim više na sebe nego na drugoga, kada mi je draga čast, kada se hranim glupošću. Što sam tada nego izdajica. Izdajem svoga Gospodina još jednom. Braćo, prestanimo glumiti nekoga drugog“, naveo je don Mihovil potaknuvši vjernike na susret s Božjom ljubavi. „Jesam li spreman jesti od njega? Primati njega i činiti to njemu na spomen? Ako je to samo obredno, neće se dogoditi ništa jer On jest tu i On se daje, ali nema mene“, rekao je podsjetio da vjernici čine Tijelo Crkve: „Tijelo Kristovo nije samo sakrament koji se događa na oltaru, nego kada se pričestimo i slavimo Boga, mi smo Tijelo. Sv. Augustin kaže da smo mi totalni Krist. Jednom nahranjene, jednom izliječene, jednom ispunjene, Crkva nas šalje da idemo (…) Idite misa je vani, poslanje je vani.“

Don Mihovil je istaknuo da Bog ne može pomoći onome tko pomoć zapravo ne želi te da čovjek sam mora izabrati Boga, a duhovni pomak se ne događa sve dok ga čovjek ne poželi istinski. „Kada se milost i sloboda dotaknu događa se čudo. U trenutku kada se susretnu ljudska sloboda i Božja ljubav događa se čudo.“

Don Mihovil Kurkut, Župa Sv. Leopolda Bogdana Mandića, Dubrava, 11. veljače 2020.

Osvrnuvši se na svetkovinu Gospe Lurdske, don Mihovil je naglasio da se nije slučajno Gospa ukazala malenoj djevojčici na njenom dijalektu. „Kako Gospa zna najbliže riječi koje su najbliže našem srcu“, naveo je te zaključio homiliju riječima: „Neka nam Gospodin pomogne da budemo sijači ljubavi i milosrđa. Neka zacijeli naše rane i naše slabosti. Neka nas opere, podigne, nahrani i ispuni nam život svojim duhom i svojom ljubavlju.“

Detalj s „Pećine Gospe Lurdske“ ispred crkve