Budi dio naše mreže
Izbornik

Održana akademija "Srce i riječ za Vukovar"

Zagreb (IKA)

"Srce i riječ za Vukovar" naziv je svečane akademije održane 19. studenoga u 19 sati u organizaciji Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu u dvorani Vijenac na Kaptolu 29a. O svjedočanstvima s prve crte obrane Hrvatske govorili su Zlatan Mijo Jelić, umirovljeni general Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, Mario Sladić, snimatelj Hrvatske televizije i dragovoljac Domovinskog rata, dr. Jasna Stoić-Brezak, hrvatski branitelj i članica mobilne kirurške ekipe Domovinskog rata.

Uvodni dio programa započeo je izvedbom pjesme hrvatskog pjesnika Petra Preradovića Pozdrav domovini. Pjesmu su prema glazbi koju je priredio hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog Vilko Novak izveli zagrebački bogoslovi okupljeni u oktet. Nakon recitacije te iste pjesme u interpretaciji bogoslova Krešimira Cervelina, pozdravi su pridošlima uputili voditelji programa Antonio Kovačić i Antun Stipić.

Prigodne riječi pozdrava voditelji su uputili aspostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj mons. Giorgiu Lingui, zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Josipu Bozaniću, dekanu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Mariju Cifraku, rektoru Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matiji Pavlakoviću, hrvatskim braniteljima, kao i onima iz Kluba veterana 148. brigade Hrvatske vojske na čelu s njihovim predsjednikom Milanom Zanoškim te svima koji su živi svjedoci ratnih događanja ne samo u Vukovaru, već i diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

“Srce i riječ za Vukovar” / Foto: Petar Belina /

“Želimo se iznova učvrstiti u istini o Domovinskom ratu, a također prisjetiti se na događaje, osobe, okolnosti, žrtve, strahove, strepnje i bol kojim je bio prožet herojski grad Vukovar, grad s desne obale rijeke Dunav, kao i Škabrnja, Pakrac, Lipik, Gospić, Dubrovnik, Vinkovci, Zadar, Osijek, Kostajnica, Lasinja… cijela Hrvatska, kojim je bio prožet ponos Hrvatske, a to su branitelji naše domovine Hrvatske. Naša Domovina, mnogi naši branitelji, mnoge naše obitelji pretrpjele su nevolje, tjeskobe, progonstva, gladi, silovanja, golotinje, pogibli i ranjavanja i smrti od oružja, bili su mučeni i ubijani dan za danom, ali smo u svemu tome nadmoćno pobijedili po Kristu koji nas uzljubi – i to je ono što nas danas drži – ljubav  prema Kristu, ljubav prema slobodi, ljubav prema istini”, istaknuli su voditelji.

U svjedočanstva s prve crte obrane Hrvatske tijekom obrambenoga Domovinskog rata okupljene je pjesmom Vukovar uveo Oktet zagrebačkih bogoslova. Uslijedilo je i prvo svjedočanstvo svečane akademije, ono umirovljenog generala Hrvatske vojske Zlatana Mije Jelića koji surađuje na knjizi o Domovinskom ratu s povjesničarom i ponajboljim poznavateljem Domovinskog rata dr. Antom Nazorom. Nakon uvodnih riječi general je iznio presjek važnih događaja za vrijeme Domovinskog rata s osvrtom na Vukovar.

Zlatan Mijo Jelić, umirovljeni general Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane / Foto: Petar Belina /

“Jugoslavenska narodna armija u svibnju 1990. godine oduzima oružje teritorijalne obrane Republici Hrvatskoj i ostalim zemljama i skladišti ga u vojarnama JNA. Hrvatski narod ostaje razoružan i prepušten na milost velikosrpskom agresoru”, naglasio je na samom početku general Jelić.

Rekao je da su već u ljeto iste godine oružane snage JNA u vojarne na teritoriju RH dovele oklopno mehanizirane i topničke postrojbe spremne provesti u djelo plan koji je ranijih godina isplaniran – da spriječe samostalnu i slobodnu RH, a posebno potaknut gorčinom izazvanom pobjedom Hrvatske demokratske zajednice na izborima.

“Hrvatski Srbi po naputku iz Beograda u kolovozu pokreću takozvanu Balvan revoluciju i maltretiraju putnike i turiste na teritoriju RH. Srbi u prosincu proglašavaju SAO krajinu u Kninu kako bi pokazali da ne priznaju izbore i legalno izabranu vlast”, kazao je Jelić i dodao da se organizirani incidenti nastavljaju i kroz sljedeću godinu, novim barikadama poput one na Plitvičkim jezerima.

Zlatan Mijo Jelić, umirovljeni general Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane / Foto: Petar Belina /

Govornik se dotaknuo i Krvavog Uskrsa kako bi podsjetio na Josipa Jovića, prvu žrtvu Domovinskog rata. Grad Vukovar opisao je kao grad koji je bio u najtežoj situaciji.

“Vukovar je smješten uz Dunav – cijela sjeverna strana od Iloka do Borova sela, a s ostalih strana bio je okružen srpskim selima koja su se od svibnja pripremala za napad i provodila etničko čišćenje stanovništva koje nije srpsko. Napad na grad Vukovar počeo je 25. kolovoza 1991. godine. Velikosrpska JNA s četničkim postrojbama napada Vukovar svim dostupnim sredstvima s kopna, s Dunava i iz zraka”, istaknuo je.

Naglasivši kako nije prošao jedan dan da nije bilo ranjenih osoba, izlagač se prisjetio i 266 osoba koje su odvedene iz vukovarske bolnice – 200 na Ovčaru, a za 66 se i dan danas traga.

“U borbi za Vukovar poginulo je 2717 civila i hrvatskih branitelja, dok je više od 7000 hrvatskih branitelja tijekom rata odvedeno u koncentracijske logore. Vukovar je od početka do kraja branilo između 1800-1900 branitelja, a napadalo ga je više od 30.000 četničkih dragovoljaca iz Srbije, Bosne i Hercegovine te JNA. Vukovar je slomio kralježnicu velikosrpske agresije”, poručio je general Jelić.

Bogoslovski tamburaški sastav / Foto: Petar Belina /

Nakon glazbene stanke u kojoj je Bogoslovski tamburaški sastav izveo skladbu Ne dirajte mi ravnicu, drugo svjedočanstvo večeri s okupljenima je podijelio Mario Sladić, snimatelj Hrvatske televizije i dragovoljac Domovinskog rata.

O razlogu da postane branitelj i vojnik svoje domovine Sladić je naveo revolt koji je osjećao kao svjedok mnogih medijskih zataškavanja silovanja i političkih igara počinjenih od strane, kako kaže, “četničke horde”.

“To je u meni stvorilo dovoljnu količinu bijesa da dam otkaz i javim se kao dragovoljac kod Tomislava Merčepa.” Pričajući o službi pod ratnim zapovjednikom Merčepom, Sladić je rekao da ga je Bog vodio i na putu mu omogučio da nauči sve ono što mu je u određenom trenutku tijekom ratovanja trebalo. “Kad se sjetim nekih znanja koja sam usvojio, pitam se što mi je to trebalo u životu, ali Bog je tako želio i on nalazi način da to znanje iskoristi”, posvjedočio je ovaj ratni dragovoljac.

Mario Sladić / Foto: Petar Belina

U prvim danima Sladić je prepravljao rakete koje su dragovoljci imali na raspolaganju te pokušavao nadoknaditi veliki jaz u naoružanju između agresora i hrvatskih branitelja.

“To je u jednom trenutku izgledalo neopisivo smiješno – ta razlika između naoružanja u kojem su nas vodili nenadmašno. Uzeli smo jedan kamion i na njega montirali lanser protugradni raketa koji smo sami preradili s alatima koje smo imali –  kako bi uzvratili vatru po Borovu selu. Srbe je to toliko iznenadilo i zapanjilo da se sutradan u politici pojavio natpis ‘Amerikanci ustašama poklonili svoje najnovije rakete’, a to je bilo smiješno svima nama koji smo znali pravo stanje situacije”, kazao je ratni izvjestitelj i dragovoljac.

Kao primjer Božje providnosti i neočekivanog istaknuo je susret s vrlo neobičnom obitelji Prpić koja je došla u Vukovar u automobilu punom naoružanja, s novcem, voljom i ljubavlju prema Hrvatskoj.

“Polako smo se formirali kao grupa, a sve zahvaljujući ljudima koji su s ljubavlju dolazili nuditi pomoć. Jedan dan mi je prišao stražar i rekao da se vani nalaze neki čudni ljudi te da tijekom komunikacije s njima nije razumio pola izgovorenih riječi. Ja sam izašao i ugledao obitelj Prpić – dvije sestre, brat, majka, otac koji se javljaju dobrovoljno da pomognu u obrani Republike Hrvatske. Sa sobom su donijeli oružje u autu dok su na bankovnom računu u Zürichu imali novac koji su prikupili od dobronamjernih ljudi s ciljem da ga daruju u svrhu obrane Hrvatske. Njihov sin Ljudevit, maloljetan u to vrijeme, ostao je sa mnom do 18-og rođendana kako bi mogao biti dragovoljac i s vremenom je postao moj zamjenik na nekim bojištima”, rekao je izlagač.

Mario Sladić / Foto: Petar Belina

U nastavku se ovaj ratni izvjestitelj prisjetio i tragičnih posljedica ratovanja koje su ostavile trag u njegovom privatnom životu te životu dragih mu ljudi. Okupljenima je poručio da bi volio da svi opet vjerujemo u Vukovar kao što su to činili branitelji kroz ratne godine.

“Molim vas da kad se sjetite Vukovara i svih heroja, kad se sjetite svih tih ljudi, radi njih, njihove patnje i žrtve, zaboravite na razmirice i pronađite u sebi entuzijazam, snagu i ljubav prema domovini kako ne bismo svi postali Vukovar, jer putujemo upravo prema toj stvarnosti”, zaključio je.

Tamburaški sastav sjemeništaraca / Foto: Petar Belina /

Dr. Jasna Stoić-Brezak posljednja je govorila te večeri. Svoje riječi publici je uputila nakon glazbene stanke i pjesme Bože čuvaj Hrvatsku u interpretaciji tamburaškog sastava sjemeništaraca. Svoju priču o ženi i liječnici u Domovinskom ratu započela je govorom o svojoj obitelji gdje je primila odgoj koji je u temelju sadržavao ljubav prema domovini.

“Imala sam sreće i obilje Božjeg blagoslova na svojem putu, jer iako sam bila na mnogim mjestima obilježenim razaranjem i u rizičnim situacijama, prošla sam sve to bez nekih posljedica i smatram da sam obogaćena tim iskustvom. Ako sam jedan kamenčić uložila u stvaranje svoje Hrvatske, presretna sam”, rekla je dr. Stoić-Brezak.

Dr. Jasna Stoić-Brezak / Foto: Petar Belina /

Status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ova liječnica smatra važnijim od drugih titula koje je stekla tijekom života, a želja joj je da joj to piše i na grobnoj ploči.

“Uključila sam se kao žena u civilnu zaštitu, pomagala sam u skloništu u Martićevoj ulici. U veljači 1992. godine odlazim u Novsku te se uključujem u 52. bataljun. Doživjela sam izuzetno časno ophođenje svojih suboraca, kao i svih koji smo bili dio bataljuna”, kazala je.

Iste godine u kolovozu postaje stručni suradnik u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske u upravi za zdravstvo. Njezin rad tijekom tog perioda odnosio se na zbrinjavanje ranjenika. U studenom dobiva informaciju da putuje u Sarajevo na tajni zadatak, u vrijeme kada na nebu nije bilo letjelica iz sigurnosnih razloga. Na putovanje kreće kao liječnica u pratnji generala Bobetka.

“Krenuli smo na to putovanje, dva visoka dužnosnika Ministarstva obrane, general Bobetko i ja. Kad smo sletjeli na aerodrom u Sarajevu dočekali su nas četnici organizirani u specijalnu postrojbu. U prostoriji u koju su nas doveli vidjela sam novinare CNN-a, kao i druge generale, ali i dalje nisam znala što radimo ili što će se dogoditi. U 16 sati u prostoriju je ušao Ratko Mladić i odmah prišao meni pružajući mi ruku. Doživjela sam šok vidjevši da mi se osobno obratio, a ruku mu nisam mogla pružiti. Bilo me strah, no moja ruka se nije micala iako je on bio ljut”, posvjedočila je liječnica.

Dr. Jasna Stoić-Brezak / Foto: Petar Belina /

Dok je čekala završetak privatnog razgovora koji su vodili general Bobetko i Mladić, dr. Stoić-Brezak obratio se jedan od pripadnika specijalne postrojbe, četnik, i rekao joj: “Pa šta si bre Jasna takva i radiš probleme. Ja bih isto rađe da sjedimo na Plitvičkim jezerima i da tamo pijem kavu.” Doktorica mu je na to odgovorila da on  nikada neće piti kavu na plitvičkim jezerima jer će mu kad rat završi biti suđeno kao ratnom zločincu. O svojem pogledu na te godine služenja i današnje stanje u državi istaknula je:

“Nije dovoljno što su nam Srbi zauzeli teritorij, nije dovoljno to što smo morali oslobađati svoj teritorij, nije dovoljno što smo ih primali u bolnice, liječili i hranili. Za to smo dobili nagradu da još i danas pucaju po nama. U našim medijima se govori previše o zločinima i pogreškama koje je činila naša vojska, ali sigurna sam da je bilo daleko više časnih radnji o kojima se nikada ne govori. Nije lako biti žena u ratu, ostaviti svoju obitelj i otići u rat, no lijepo je znati da si činio i učinio dobro. Čak i pomaganje neprijatelju ostavlja saznanje da si živio svoju vjeru i etiku tijekom Domovinskog rata, kao i dan danas”, zaključila je.

Ben(d) Sirah / Foto: Petar Belina /

Uslijedili su prigodni osvrti na pjesme Slavonija i Ti na vratima Čede Antolića u interpretaciji bogoslovskog benda “ben(d) Sirah” te djelo nastavnice i prognanice iz Vukovara Ane Rakitić Srce za Vukovar koje je čitao bogoslov 2. godine Josip Konjarik. Nakon zahvale voditelja Antonia Kovačića i Antuna Stipića okupljeni su pozvani na molitvu u dvorište Bogoslovije. Molitvu za Domovinu Hrvatsku, za poginule branitelje, za obitelj i mir u svijetu te za sve siromašne i pogođene raznim nedaćama, predvodio je vlč. Vlado Razum uz pratnju zagrebačkih bogoslova.