Ističući često postavljano pitanje je li za kršćane grijeh prakticirati yogu fra Josip je naveo da „nema uopće razloga da bi kršćani išli na yogu kada imaju svoj put prema savršenstvu“ što i jest cilj kršćanstva – put svetosti.

Put sjedinjenja s Bogom nemoguće je postići bez Isusa Krista, bez Božje milosti”, rekao je fra Josip Blažević.

„Mi imamo kršćansku meditaciju. Postoji istočnjačka meditacija, postoji transcendentalna Maharishi Mahesh Yogija (utemeljitelj transcendentalne meditacije) te razne druge. Međutim mi imamo franjevačku meditaciju, isusovačke duhovne vježbe i sl.“, rekao je fra Josip pojašnjavajući da su ignacijske duhovne vježbe dobro razvijen sustav kako dušu dovesti do savršenstva. Istoj stvari u ambijentu Istoka teže yogiji. „Yoga je tehnika samospasenja, ono što je Isus Krist u kršćanstvu to je yoga na Istoku, u hinduizmu. Mi nju ne obezvrjeđujemo, ne obescjenjujemo. U međureligijskom dijalogu već je Drugi vatikanski koncil rekao: Mi poštujemo te ljude koji čeznu doseći izbavljenje iz ovoga stanja. Ono što je zajedničko hinduizmu i kršćanstvu jest to da uviđamo prolaznost ovoga svijeta – da je ovaj svijet uistinu u određenom smislu neka iluzija, obmana ili, prema hinduizmu, maya – da to nije stvarni život. Ovozemaljski život je stvarnost u službi onostranosti. I mi čeznemo za istinom, čeznemo za spasenjem. Oni kroz razne asketske tehnike, a mi smatramo da to ne možemo postići svojim snagama. Trebamo se truditi, ali ne možemo. Potrebna nam je Božja milost, potreban nam je Spasitelj – Isus Krist.“

Fra Josip poziva na put savršenstva kako ga je prikazao sv. Bonaventura u tri kategorije. „Bonaventura kaže da postoji (1) put pročišćenja – kada mi svoja osjetila trebamo na osobit način umrtviti. (2) Put prosvjetljenja – kada milost Božja na osobit način rasvjetljuje naše biće te se događa (3) put sjedinjenja, odnosno sjedinjenje duše s Bogom o čemu posebno govori Pjesma nad pjesmama, a u hinduizmu primjerice o tome govori Bhagavad Gita“, objasnio je fra Josip rekavši još ponešto o sličnostima između Istoka i Zapada, poput prvih stupnjeva yoge čijih je osam od deset točaka identično s deset božjih zapovijedi itd. Ističe također razliku u tome što za ostvarenje sjedinjenja, koje je prisutno u obje religije, hinduisti vjeruju da mogu postići sami svojim snagama asketskom tehnikom yoge, a u kršćanstvu je jasno naznačeno da je bez Krista, bez Božje milosti to sjedinjenje nemoguće postići.

Rekao je također kako je zapadno društvo takvo da je u stanju sve ono što je sveto komercijalizirati i izložiti potrošačkom mentalitetu. „Arthur Avalon (John George Woodroffe – britanski orijentalist, tantrički autor) za yogu na Zapadu rekao je da se ona ovdje prostituira, profanizira. Ona je ovdje postala sredstvo za postizanje zdravlja te se sve učestalije kao takva i prodaje“, naveo je fra Josip napomenuvši da se na Zapadu yoga nameće kao superiornija od ostalih tehnika te je rekao: „Jedina hinduistička knjiga koja se bavi zdravljem jest ayurveda, yoga ne.“

Fra Josip Blažević govorio je također o homeopatiji te stavu Crkve o toj temi. „Službeno se Crkva nikada nije izjasnila, u onom smislu da je zauzela stav“, rekao je fra Josip te istaknuo da mnogi homeopatski iscjelitelji, kao i neki gurui, svoje umijeće mistificiraju „jer drugim načinom ne mogu opravdati učinkovitost toga lijeka.“

Okupljeni su se pitanjima uključili u temu, a tribinu je moderirala Diana Tikvić, voditeljica i urednica na Hrvatskom katoličkom radiju i Hrvatskoj katoličkoj mreži.

Župa sv. Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima, Tribina „Yoga i kršćanski put savršenstva po sv. Bonaventuri“